Behar br. 123-124

download Behar br. 123-124

of 136

Transcript of Behar br. 123-124

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    1/136

    GODINA XXIV   2015. BROJ 123-124   CIJENA 80 KN

    BEHAR

    U DOSLUHU S BOGOM ---

    Priča o Romima dervišima u Istri

    MUHAREM KURTAGIĆ:

    Mašinovođa koji je sakupio 50.000

    stihova bošnjačke usmene poezije

    INTERVJU: Irfan Horozović

    Neki zašute, neki nastojeda svjedoče, a neki ostaju

    vjerni sebi

    POETSKI GLASOVI:

    ADONIS

    ^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA

    KNJIŽEVNI PODLISTAK: Bektašijska književnost

    EKONOMSKI PODLISTAK: Traženje alternativa ---

    financijski sektor pred katastrofom

    SEAD BEGOVIĆ:

    Bošnjačke incestuozne

    veze i vezice

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    2/136

    Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900.,a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-begBašagić, a vlasnik Ademaga Mešić. Objavljivao je tekstove “za zabavu ipouku”, izvorne i prijevodne književne priloge bosanske i islamske obojeno-sti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kultu-re, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebački Behar ocijenjen“najboljim što su Bošnjaci dosad imali”. On je najbolji izraz povezanostinacionalne manjine sa životnom sredinom, dijasporom u svijetu i matič-

    nim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik dr.Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tuslužbu obnašao do ljeta 2006. godine.

    2   BEHAR 123124

    SADRŽAJBEHAR, dvomjesečni bošnjački časopisza kulturu i društvena pitanja

    Nakladnik:

    Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPORODZa nakladnika:

    Ervin JAHIĆ

    Glavni i odgovorni urednik:

    Sead BEGOVIĆ

    Izvršni urednik:

    Filip Mursel BEGOVIĆUrednik Ekonomskog podlistka:

    Faris NANIĆ

    Grafički urednik: Selma Kukavica

    Uredništvo: Remzija HADŽIEFENDIĆPARIĆ, Rusmir AGAČEVIĆ, Edin UrjanKUKAVICA, Senad NANIĆ, Sena KULE-NOVIĆ, Azra ABADŽIĆ NAVAEY, Edib AHMETAŠEVIĆ

    Rukopisi i fotografije se ne vraćaju

     Adresa:

    BEHAR

    KDBH “Preporod”Ulica Grada Vukovara 235,10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635

    e-mail: [email protected]

    [email protected]

    web: www.behar.hr

    Cijena po primjerku 40 kn, godišnja pretplata 200 kn

    Cijena u BiH: 10 KM, godišnja pretplata 60 KM.

    Kunski žiro-račun:

    ZABA 2360000-1101441490

    Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:

    703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

    Tisak: Grafomark d.o.o.

    Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog 

    proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za

    nacionalne manjine Republike Hrvatske

    ISSN 1330-5182

    Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori nisu

    nužno i stavovi uredništva.

    Na naslovnici: Detalj s performansa "I moja bijela traka“, autorice Elme Selman, fotografija: Velija Hasanbegović

    RIJEČ UREDNIKA

    3 Sead Begović: Bošnjačke incestuozne veze i vezice

    USMENA KNJIŽEVNOST

    4 Mirsad Kunić: Mašinovođa koji je sakupio 50.000 stihovabošnjačke usmene književnosti

    ISTRAŽIVANJA14  Vesna Ivezić: U dosluhu s Bogom –-priča o Romima dervišima u Istri

    Književni portreti: IRFAN HOROZOVIĆ

    24 Intervju Irfan Horozović: Neki zašute, neki nastoje da svjedoče,a neki ostaju vjerni sebi (razgovarao Sead Begović)

    29-30 Priča Irfan Horozović: Zelena deva Prodavnica noževa

    HISTORIJA

    32 Fuad Ohranović: Kako se trgovalo u Bosni tokom osmanskog perioda

    KNJIŽEVNI PODLISTAK

    35 Hamza Halitović: Bektašijska književnost –-najvažniji predstavnici kroz historiju

    i baštinici ove literarne tradicije među BošnjacimaAhmed Vahdeti / Ahmed Gurbi / Agahi Dede / Bosnevi Baba / Kajgusuz Abdal /

    Sejjid Nesimi / Pir Sultan Abdal / Kul Himmet / Širi / Bosnevi / Hilmi Dede / (35-66 str)

    PROŽIMANJA

    67 Šaban Gadžo: Kur’anski motivi u Puškinovom ciklusu pjesamaPodražavanje Koranu

    BOŠNJAČKI KATASTAR

    70 Merima Hafizović: Koliko su Bošnjaci upoznati s gruntovnicom

    STAV80 Stijepo Mijović Kočan: Doista, svi smo odgovorni

    EKONOMSKI PODLISTAK83 Faris Nanić: Traženje alternativa – financijski sektor pred katastrofom84 Cijene nafte –-nagli rast u neočekivanom trenutku

    86 Intervju:Amer Bukvić (razgovarao Faris Nanić)90 Selmo Cikotić: Etika i liderstvo u obrazovanju96 Ante Gavranović: Fokus pomaknut sa stroja na znanje i stečene vještine98 Zanimljivosti

    ISLAMSKA DUHOVNOST99 Edin Urjan Kukavica: Šta dhovnost ima ponuditi vjeri?

    ZOON POLITIKON109 Faris Nanić: Za sve su ipak krivi Turci?

    ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI112 Sanjin Kodrić: "Kad će doći kraljeve vojske“

    (Sarajevski atentat i dvije pjesme Ive Andrića i Gavrila Principa)

    MULTIMONOLOG

    122 Senad Nanić: Juriš na udruge

    POETSKI GLASOVI125 Ali Ahmad Said Asbar ADONIS: Istok i Zapad sad grob su jedan

    PRIKAZI I KRITIKE129 Sead Begović: Mozaik kršćana i muslimana ili kako su cvrčci

    ispunili otok svojom ljubavlju (o Arifu Ključaninu)131 Sead Begović: Roman očišćen od preživjele istočnjačke estetike (o Orhanu Kemalu)132 Helena Marković: Prvih dvadeset hrvatske turkologije (o časopisu Književna smotra)134 Sead Husić: Fenomen zida (o Enesu Haliloviću)

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    3/136

    3BEHAR 123-124

    Ovdje je riječ prije svega o bošnjačkoj nacionalnoj ma-njini u Hrvatskoj i odnosi se samo na pojedine aktiv-ne aktere unutar nekoliko društava – onih nacional-

    nih, političkih, vjerskih i kulturnih. U vjeru se časopis Behar  izravno ne miješa jer ona ima svoj ezanski radijus i šerijatskikanon za koji nismo mjerodavni, politiku također jer je sene može uhvatiti za rep, ali nas zanima nacionalna kultura.

    Međutim, još jednom počinjemo uviđati ono staronametnuto pravilo da se politika nazire odasvud, da su joj pipci u društvu sveprisutni, pa tako i u kulturi. Želimo

    upozoriti na jednu drugu opasnost koja se nameće Bošnja-cima u Hrvatskoj, krajnje političko polariziranje svih onihkoji zastupaju samo i isključivo razne aspekte manjinskihkulturnih posebitosti – od folklora do kulturnih časopisa.

    Nije, dakle, tajna da postoje vrlo ozbiljni polariteti unu-tar bošnjačke zajednice u Hrvatskoj. Budući da se časopisBehar , kao i dobar dio članstva KDBH Preporod , do sadadržao postrance od neprihvatljivog političkog zastupanjapojedinih stranaka i pojedinaca, ne bi bilo dobro da se nađena udaru onih koji bi kulturu, upravo ono što zastupamo,pretvarali u političku izbu i mjesto od kuda će sitničavo bi-ldati svoje političke ambicije.

    Ono što raduje jeste činjenica da se današnji muftijaAziz ef. Hasanović za sada vrlo uspješno i pohvalno kloni javnih političkih svrstavanja, što je preduvjet svake vrsteizlječujućih procesa jedne zajednice. Uostalom, zar se ulo-ga svakog imama, dakle predvodnika, ne sastoji od toga

    da predvodi džemat (zajednicu) a ne frakcije zajednice, udosadašnjoj praksi političke frakcije zajednice. Dakle, višese ne bi trebalo događati da jedan hrvatski političar, dok

    iza njega stoji poredan njegov lični bošnjački janjičarskiodžak, poklanja ruže ispred džamije. Vrlo mudro moglo bise napokon zaključiti da se na taj način i politički i društveniprostor za bošnjačku nacionalnu manjinu nezamislivo širi.

    Ono što se ovdje želi poručiti, bez da se za sada ba-vimo prozivkama bilo koga, jeste da se Behar  ponaosobi općenito bošnjačke udruge zadužene za kulturu nikakone bi trebale ticati incestuozne veze i vezice raznih politič-kih i financijskih kružoka, u kojima se pojavljuju i imena izkriminalnih miljea. Nažalost, vrlo su grubo u njih uvučenete bi trebale unutar sebe pronaći snage da im se odupru.

    Problem je u tome što bi vodeća mjesta trebali zauzi-mati oni koji djeluju integrativno i kohezivno unutar nekemanjinske zajednice, potičući nemušte, ali s dobrim radnimraspoloženjem, te hvaliti uspješne na diku svih. Međutim,ostajemo zapanjeni. Kad se obično jednoglasno izabere

    vodstvo, ono pomisli da je neuzubillah vjerovjesničkogposlanja, postaje pragmatično i djeluje razarajuće. U bilokojem manjinskom društvu, posebice kulturnom, onomora biti čuvarom toga društva, a ne čuvarom vjere. No,to je samo varka. Egzegeza je takvog vodstva mimikrija jer je hipnotički vođeno ili ucijenjeno nekom daljinskomrukom koja bi da ruši dobro uhodane konstelacije jednemanjinske zajednice.

    Takvi potom djeluju izvan objektivnih misli i razu-ma koji je u međuvremenu, na zaprepaštenje mnogih,

    postao tuđi implantant pa je odjednom bliži zluradoj ro-botici nego vlastitim moralnim načelima i inicijativama.Odjednom sablazan osvetoljubivih animoziteta kružimanjinskom zajednicom. Može li si to bilo koja mala gra-đanska manjinska institucija dopustiti – gubiti na taj na-čin samopoštovanje, to jest, dopustiti nerazumijevanjena blizinu? Kako ćemo se onda uopće uspjeti političkiorganizirati spram susjeda i kroz integraciju i razvoj boš-njačkog nacionalnog identiteta.

    Izmišljati nepostojeće neprijatelje i zadržati koherencijumanjinske zajednice uzaludan je posao. Umjesto da se na-dograđuju individualne i ine vrijednosti i postignuća, ona sebezočno i prozirno niječu i minoriziraju – ponekad čak (što je bogohulno) pozivajući se na Allaha dž.š. Naime, govorise započinju kao fenomen Eolove harfe (kada vjetar svirasvoju glazbu), a odmah potom započinje ”haranga“ te seizdajnički izdaje bratstvo – lukavo i nemilosrdno. Obično sezaboravlja da je svatko zamjenjiv i da će u jednom trenut-ku snositi posljedice, jer ne dopušta i koči (za tuđi račun)afirmativnu samostalnost.

    Mogu li postojati spektralne opcije kulturnih projek-cija bez alter ego alternativa nečijih ambicija, ”nazovi“ re-formatora, pitamo se?

    O tome se je već, uostalom, na ovim stranicama pisalo,ali se piše opet jer s dolaskom svježih aktivista takve manj-kavosti kulminiraju s onima koji šire rastrojstvo, a to zna bitinadasve ponižavajuće iskustvo. Uostalom, uz njih je (stječe

    se dojam da to zaista smatraju!?) i Samilosni, a oni vjerujuda su moralni vjerovjesnici iako su im magareće uši kao an-tene, a retorika graniči s nerazumljivošću i besmislenošću.

    Umjesto da se “takvi“ kreću u smjeru kazaljke na satusa zajednicom, oni kazaljku, na naše zaprepaštenje, zau-stavljaju. Stoga se istinski plašimo da će prava koja svoja-taju i prisvajaju postati nepravda, iako istinski vjerujemoda neće prevladati maksima: ”jednom običaj, uvijek obi-čaj“, jer nas naprosto neće uvijek biti na ovom svijetu. No,samoizgrađeni ”monopol“, bez građevinske dozvole većineu manjinskoj zajednici, bez obzira nudili ih neki Bošnjaciiz nečijeg većinskog političkog obora ili njihove prikoliceiz bošnjačkih udruga, nećemo im otimati iz ruke. Pričekatćemo još malčice da se saberu prije nego i mi pokažemorazvijene mišice. Takve je najbolje pokušati podići kad suveć pali ili ih pridržati kad su tako posrnuli. n

    RIJEČ UREDNIKA

    Bošnjačke incestuozne

    veze i vezice

    Odjednom sablazan osvetoljubivih animoziteta kruži

    manjinskom zajednicom. Može li si to bilo koja mala

    građanska manjinska institucija dopustiti – gubiti na taj način

    samopoštovanje, to jest, dopustiti nerazumijevanje na blizinu?

    Piše: Sead Begović

    glavni urednik 

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    4/136

    4 BEHAR 123-124

    Dok sam kao Fulbright stipendista(zimski semestar 2006/07. akademskegodine) boravio na Harvardu i istraži-vao rukopise velike zbirke usmene knji-ževnosti The Milman Parry Collection,smještene na trećem spratu Widener Li-brary u prostoriji označenoj kao Room C,naišao sam, među ostalim, i na rukopis

     Muslimanske narodne pjesme, sakupljačai sastavljača Muharema Kurtagića. Biosam nemalo iznenađen da se rukopis,koji je četrdesetih godina XX stoljeća po-hranjen u arhivu Matice hrvatske, našaona Harvardu, u prostoriji namijenjenojza čuvanje Parryeve zbirke. Kada samzatražio objašnjenje od profesora Davi-da Elmera, asistenta kuratora zbirke,odgovorio mi je da je to samo jedan dioprilično brojnih i raznovrsnih rukopisakoje je Albert Lord sa svojim asistentima

    pedesetih i šezdesetih godina XX stoljećakopirao po tadašnjim jugoslavenskim ar-hivima i pohranio u ovoj prostoriji, zajed-no s rukopisima Parryeve zbirke. Ništaprirodnije od činjenice da se na jednommjestu nađu različiti rukopisi usmeneknjiževnosti, još jednom na djelu potvr-dio se američki pragmatizam, premda

     je za taj posao trebalo savladati brojneadministrativne i praktične probleme.Ovaj je rukopis Muharema Kurtagićau nedostatku drugih tehničkih rješe-nja, fotografiran crno-bijelim aparatomstranicu po stranicu, uvezan i ukoričenu tri knjige A3 formata. Dok sam praviosvoje kopije bio sam ubijeđen da se radio cijeloj zbirci, da bih naknadno, temelji-tije istražujući rukopis zbirke, otkrio danedostaju neki dijelovi, što je, najvjero-vatnije, moglo nastati kao posljedica ilispomenutih problema s administracijomili nepostojanja kompletne zbirke.

    Iz dostupnih podataka, posebno za-hvaljujući kopiranim i priloženim doku-mentima, može se pouzdano zaključitida se radi o sljedećim rukom pisanimknjigama:1.  Mus lim anske narodn e pje sme 

    USMENA KNJIŽEVNOST

    MAŠINOVOĐAkoji je sakupio 50.000 stihovabošnjačke usmene poezijeZbirka lirskih, lirsko-epskih i epskih pjesama Muslimanske narodne pjesme Muharema Kurtagića

    U arhivima Matice hrvatske nalazi se velika zbirkabošnjačke usmene poezije sakupljača Muhare-ma Kurtagića pod naslovom Muslimanske narodne pjesme, kataloški zavedena pod rednim brojem 197.Čine je šest rukom pisanih knjiga od po 500 stranicas ukupno oko 50.000 stihova, premda Kurtagić na

     jednom mjestu navodi da je imao pripremljenih još

    šest knjiga, četiri junačkih i dvije ženskih pjesama, alisu bile uništene u vihoru Drugog svjetskog rata

    Piše: Mirsad Kunić

    Obimna zbirka Muslimanskih

    narodnih pjesama Muharema

    Kurtagića, koja se čuva u

    arhivskom odjelu Matice

    hrvatske u Zagrebu, još je

     jedan od dokaza da bošnjačka

    usmena književnost još nijepročitana.

    Muharem Kurtagić

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    5/136

    5BEHAR 123-124

    (prijepisi), sabrao Muharem Kurta-gić iz Kulen-Vakufa, signatura 197a;233 pjesme, 7.606 stihova.

    2.  Muslimanske narodne pjesme junač- ke II , sakupio Muharem M. Kurtagić,signatura 197c; 13 pjesama 12.487

    stihova.3.  Muslimanske narodne junačke pje-sme III , sakupio Muharem Kurta-gić Muhamedov, signatura 197d; 12pjesama 11.006 stihova.

    4.  Muslimanske narodne junačke pjesme III , sakupio Muharem M. Kurtagić,signatura 197e; 5 pjesama, 4.644stiha.Ova obimna zbirka Muslimanskih

    narodnih pjesama Muharema Kurta-gića, koja se čuva u arhivskom odjeluMatice hrvatske u Zagrebu, još je je-dan od dokaza da bošnjačka usmenaknjiževnost još nije pročitana. Pozna-to je već odranije da ni najveća zbirka

     južnoslavenske usmene književnostiParryeva zbirka (The Milman ParryCollection of Oral Literature), koja sečuva na Harvardu, a sačinjena na pro-storima Kraljevine Jugoslavije i sjever-ne Albanije u vremenskom rasponu od1933. pa sve do kraja šezdesetih godi-na XX stoljeća, nije ni približno dovolj-no istražena. A da ne spominjem veli-ku zbirku Friedricha Kraussa sa oko190.000 stihova, nastalu na tlu Bosne iHercegovine, Crne Gore i južne Srbije,a pohranjenu na UCLA univerzitetu uLos Angelesu. Po beogradskim, zagre-bačkim i bečkim arhivima nalazi se

    čitav niz drugih manjih, ali ne i manjevažnih zbirki koje uporno čekaju da ihdotakne brižna ruka istraživača. Čakse ni za dostupne zbirke (Hörmannova,Marjanovićeva i druge) ne može rećida su dovoljno istražene, prije svega

    s književnokritičkog aspekta, sve dokne dobijemo kakve-takve kataloge, ra-zličite indekse pa i posebne leksikoneusmene književnosti.

    Dakle, u arhivima Matice hrvatskenalazi se velika zbirka bošnjačke usmenepoezije sakupljača Muharema Kurtagi-ća pod naslovom Muslimanske narodne

     pjesme, kataloški zavedena pod rednimbrojem 197. Čine je šest rukom pisanihknjiga od po 500 stranica s ukupno oko50.000 stihova, premda Kurtagić na jed-nom mjestu navodi da je imao pripremlje-nih još šest knjiga, četiri junačkih i dvi-

     je ženskih pjesama, ali su bile uništeneu vihoru Drugog svjetskog rata.1 Zbirka

     je nastajala u rasponu od 1908., kada jeMuharem imao samo 12 godina, pa sve

    1 Slučajno su mi ostale ove knjige, daih banditi i pljačkaši ne unište poštosu mi 6 knjiga, četiri junačkih i dvije ženskih sa ostalom arhivom i bibli-otekom uništili. – pismo MuharemaKurtagića upućeno Matici hrvatskoj20. X 1943. Inače se uz samu zbirkučuva i pet pisama, tri koja je Muha-

    rem Kurtagić u ratnim danima 1943.godine poslao Matici hrvatskoj i dvapisma/odgovora Matice hrvatske Mu-haremu Kurtagiću iste godine. O ovimću pismima nešto kasnije.

    do 1937. godine.O sakupljačuMuharemu Kurtagiću2

    Muharem Kurtagić rođen je 20 juna1896. godine u Kulen-Vakufu, od oca Mu-hameda i majke Ajiše, rođene Hodžić, iz

    Bjelaja kod Bosanskog Petrovca. Završio je osnovnu školu i opančarski zanat. Dva je puta za vrijeme Prvog svjetskog ratauspijevao izbjeći mobilizaciju, u novem-bru 1914. i u aprilu 1915. godine, da bina zauzimanje oca uspio dobiti posao uSteinbesovoj firmi na gradnji pruge zavojne potrebe na relaciji Mlinište – Jajce.Međutim, po dolasku u Šipovo 16. aprila1915. godine (“u 7 sati naveče“!) odmahbiva postavljen za magacinera i schinten--kontrolora na pruzi Šipovo – Pliva. Slje-dećih godinu dana dobija deset mobiliza-cijskih poziva, ali svaki put biva pošteđenfronta na intervenciju svojih poslodavaca(“Thetera i Steinbesova zeta Garbarog“).Slijede, jedan za drugim, premještaji izŠipova u Plivu, iz Plive u Srneticu te izSrnetice u Prijedor na gradnju pruge Pri-

     jedor – Ljubija, u svojstvu schintenkont-rolora. Još dok je bio u Srnetici 8. maja,u posjetu mu je došao otac kojeg će tadaposljednji put vidjeti, jer će naredne go-dine u februaru otac preminuti. Na po-slovima gradnje pruge radilo je 4 hilja-de zarobljenih Italijana, a, zato što nijeznao italijanski jezik, ubrzo je premje-šten u Prijedor, kao kondukter na želje-znici. Zauzimanjem šefa stanice FranjeMedaka položio je ispit za mašinovođui dobio mogućnost za novo zaposlenje. Idalje je uspješno izbjegavao mobilizacijuna front (“svaki sam put zaklonjen rat-ne klaonice“). Jedno vrijeme (od 6. maja1917. do 3. maja 1919. godine) kod njegau Prijedoru boravi majka s njegovim 6godina starim bratom. Završetak Prvogsvjetskog rata dočekuje kao mašinovođana željezničkoj stanici u Prijedoru, dabi 3. septembra 1919. napustio službu iprešao u Državnu željeznicu u Zemun. Iovaj posao Muharem napušta, 2. janua-ra 1920. vraća se kući u Kulen-Vakuf ipočinje raditi kao opančar.

    Majka ga, kako bi ga zadržala kodkuće, nagovara na ženidbu s HankomTopčić. Vjenčanje je obavljeno 1. februara

    2 Biografija sakupljača kompletirana jena osnovu Kurtagićeve rukom pisanebiografije pod naslovom Moj život, do-pisane u na kraju IV knjige, u kojoj se

    nalaze muške pjesme, i na osnovu tek-sta iz novina u kome se govori o Mu-haremu Kurtagiću.

    USMENA KNJIŽEVNOST

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    6/136

    6 BEHAR 123-124

    1920. Dobili su prvo sina Esada, koji jeposlije 8 mjeseci i 12 dana umro od upalepluća i mozga, a zatim i kćerku Zuhru.Zapali su u finansijske probleme i, po-slije rasprodaje dijela imanja, Muha-rem se vraća u državnu službu. Počet-

    kom augusta 1924. godine dobija posaou Drvaru kao računovođa, a u oktobruprelazi u Jajce da radi kao mašinovođa.Preselio je ženu s djetetom kod sebe 2.maja 1925., a u augustu 1927. rađa imse muško dijete kome se nadjenuli imeZuhdija. Zbog izvjesnih neslaganja naposlu i nemilosti u koju je zapao od stra-ne JMO (Jugoslovenska muslimanskaorganizacija), ostaje bez posla i padau veliku krizu. Kada je uvidio da višene može naći uposlenje, odlučuje se naput za Beograd, gdje se obraća za po-moć ujaku dr. Mehmedu Hodžiću, šefuhirurškog odjeljenja na Trećoj državnojbolnici. Ujak mu daje obilatu novčanupomoć i pokušava naći stalno zaposlenje,ali Muharem odbija nekoliko ponuda. Dabi preživio mora raditi više poslova, doknije naišao na narodnog poslanika Poz-derca, koji mu vrlo brzo (9. septembra1928. godine) nalazi posao mašinovođeu rudniku Ljubija, kod Prijedora. Posliješest mjeseci prelazi u Baltnie-Bare (?) itu ostaje raditi sve do trenutka kada jepisao ovaj svoj životopis, a to je 20. fe-bruar 1935. U tom periodu rađa im se iumire dvoje ženske djece i jedno muškodijete, “koje i danas živi, kad ovo pišem20. februara 35.“

    Nemamo podataka o tome koliko ido kada je živio Muharem Kurtagić. Po-sljednji dokument koji svjedoči njegovoprisustvo među živima jeste pismo upu-ćeno Matici hrvatskoj 12. aprila 1944.

     Vrlo je vjerovatno da nije preživio burnegodine rata ili ništa manje burne godineposlije Drugog svjetskog rata.

    O Kurtagićevoj prepiscis Maticom hrvatskomIz ukupno pet pisama, koliko se na-

    lazi u građi koju posjedujem, može se vi-djeti nekoliko stvari: 1) da je MuharemKurtagić u burnim ratnim godinamaDrugog svjetskog rata još uvijek bio živ;2) da je, kao i većina stanovnika Bosnei Hercegovine tog doba, zapao u teškumaterijalnu oskudicu i da je proživlja-vao pravu golgotu; 3) da je, upravo zbogtoga, bio primoran moliti Maticu hrvat-ske da mu otkupi šest knjiga sabranihpjesama, kako bi mogao preživjeti; 4)da je od dvanaest knjiga, koliko kažeda je imao, uspio sačuvati samo šest;

    5) da je upravo u tom razdoblju u zimu1943/44. godine došlo do primopredajeZbirke i 6) da su se predstavnici Maticesasvim pozitivno izjasnili o vrijednostisakupljenih pjesama.

    Prvo Kurtagićevo pismo od 18. mar-ta 1943. godine nije proizvelo nikakvureakciju niti odgovor od strane Matice

    hrvatske. Preklinjućim tonom (“molimkao i svaki smrtnik što Svemogućegmoli, za produljenje života“) Muha-rem obavještava predstavnike Maticehrvatske da je nastupio težak periodza njegovu porodicu3, da je od septem-bra 1942. godine stalno u izbjeglištvu,da je dva puta već dolazio u Zagreb damoli za obećanu isplatu. Pošto na jed-nom mjestu kaže da mu je ovo već petopismo, moram priznati da ne znam ka-kva je sudbina prethodnih četiriju pi-sama. Drugo pismo4 iz moje građe nudi

    više informacija: od datuma slanja iprijema5 pa do čitavog niza korisnih po-

    3 Od 6. rujna 1942. godine već treći putse nalazim kao izbjeglica prvi put iz Kulen Vakufa, a zadnja dva puta iz Ljubije rudnika sa pet članova obitelji.Ovaj smo put izašli samo što je tko imaona sebi od odjeće i već je šesti mjesecnastupio, da se takav život provodi. –Kurtagićevo pismo broj 1 od 18. marta1943. Dio dostupne građe.

    4 Sva su pisma prekucana mašinom, izu-zev drugog Matičinog pisma od 12. 3.1943., koje je do mene došlo u rukopisu.

    5 U Lijevom gornjem uglu pečat s datu-

    dataka o samoj zbirci. Tekst je pismaintoniran na potpuno suprotan način,kao da ne postoji prethodni pismo, punoočaja i preklinjanja, kao da je ovo prvoili jedno od prvih obraćanja KurtagićaMatici hrvatskoj. U njemu MuharemKurtagić obavještava predstavnike Ma-tice hrvatske da šalje popis narodnih

     junačkih i ženskih pjesama s pitanjemda li žele otkupiti zbirku. Zatim piše osvojim nevoljama u ratu, o tome kako

     je uspio sačuvati tek šest od sakuplje-nih dvanaest knjiga, kako je štampar-skom mašinom prekucao sve pjesme iztri knjige junačkih i dvije ženskih, a dase ženske pjesme iz šeste knjige upra-vo prekucavaju, o tome kako su zbirkupozitivno ocijenili Antun Šimčik i AlijaNametak, kako su o njemu i njegovomsakupljačkom radu već pisali HuseinŠehić u  Narodnoj uzdanici i Ivan K.

    Ostojić u Obzoru,6

     kako je nekolicinuzapisanih pjesama objavio u časopisima

    mom prijema pisma: 20. IX 1943. broj325.; u desnom gornjem uglu napisan je rukom datum 29. X 1943., a ispodmašinom otkucan podatak: “Ljubijadne 15. IX 43.” Još je rukom dopisano“48.000-50.000 stihova”. Treći datumkoji se nalazi na ovom pismu vjerovat-no predstavlja datum ponovnog čitanjapisma od strane neke odgovorne osobeili, eventualno, datum prispijeća zbirke.

    6 Ovaj tekst Ivana K. Ostojića iz Obzora dio je dostupne građe i o njemu će bitiriječi kasnije.

    Zanimljiva je jedna

    Kurtagićeva opaska u kojoj za

    sebe kaže da je čovjek sa četiri

    razreda osnovne škole, “a može

    biti da imam nešto više školske

    naobrazbe, da ne bi bilo niovih pjesama“. Ova tvrdnja

    o suprotstavljenosti usmene

    tradiciji i pismenosti jeste

     jedna od važnijih spoznaja

    savremenih istraživača usmene

    tradicije. Ona je posebno bila

    važna za američke istraživače

    Milmana Parrya i Alberta

    B. Lorda prilikom rada na

    sakupljanju i proučavanju naše

    tradicije upravo tih godina.

    USMENA KNJIŽEVNOST

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    7/136

    7BEHAR 123-124

    Gajret, Biser, Napredak, Novi Behar i  Narodna uzdanica. 

    Zanimljiva je jedna Kurtagićeva opa-ska u kojoj za sebe kaže da je čovjek sačetiri razreda osnovne škole, “a može bitida imam nešto više školske naobrazbe, da

    ne bi bilo ni ovih pjesama“. Ova tvrdnjao suprotstavljenosti usmene tradiciji i pi-smenosti jese jedna od važnijih spoznajasavremenih istraživača usmene tradicije.Ona je posebno bila važna za američkeistraživače Milmana Parrya i AlbertaB. Lorda prilikom rada na sakupljanju iproučavanju naše tradicije upravo tih go-dina. Ovdje se, zapravo, radi o tezi da jeautentična usmena tradicija bila moguća

     jedino u uvjetima odsustva pisma i pisa-ne komunikacije i da je, upravo, pojavapisma i ekspanzija pisane komunikacijedovela do dekadencije usmene tradicije.

    Kao odgovor na prethodno Kurtagi-ćevo poslano je pismo iz Matice hrvatskes datumom slanja 28. IX 1943. U njemuse iznosi uvjerenje da će upravni organiMatice pozitivno odgovoriti na Kurtagi-ćev prijedlog otkupa zbirke. Zbirka seocjenjuje pozitivno i dobrodošlom, unatoččinjenici da je Matica u prethodnim de-setljećima radila na sakupljanju junačkihi ženskih muslimanskih pjesama, njena

     je važnost i u broju pjesama i zapisanihstihova (“ima blizu 50000 stihova“). Stogase, zbog stalne promjene vrijednosti nov-ca, insistira na što skorijem slanju svihknjiga. U završnoj napomeni ukratko sepred sakupljača iznose osnovni metodo-loški zahtjevi:

     Molimo Vas, da pjesme sredite točnoonako, kako ste ih čuli. Mnogi su izdavačiučinili temeljnu pogrješku, što su ikavske

     pjesme sami pretvarali u ijekavske. Bileone ikavske, ili ijekavske, ili miešano, nji-hova je kulturno-historijska vriednost utočnoj reprodukciji tekstova, kako su ih

     pjevači ili recitatori govorili.

    Naredno Matičino pismo od 23. mar-ta 1944. nastalo je kao reakcija na pris-pijeće Kurtagićeve zbirke, koju čine šestrukom pisanih knjiga, sa 30 junačkihpjesama od 28.137 stihova i 455 ženskihpjesama od 21.315 stihova. PredstavniciMatice hrvatske obavještavaju Muhare-ma Kurtagića da je njegova zbirka konač-no pohranjena, da je njena vrijednost upjesmama “koje nadmašuju neke dosadpoznate inačice“. Prihvaćena je njegovacijena otkupa te mu se uz ranije isplaćenih30.000 kuna obećava isplatiti dodatnih90.000, čime će cjelokupna zbirka prijećiu vlasništvo Matice. Od Kurtagića se nakraju traži da dostavi što više biografskihpodataka o pjevačima i kazivačicama,“gdje su živjeli, od koga su čuli, kako sukazivali pjesme (brzina i sl.)“, makar ipo sjećanju. Ovo je još jedan metodološkizahtjev prema sakupljaču, ali, koliko jemeni poznato, Muharem Kurtagić, izuzevosnovnih podataka ispod svake pjesmeod koga, kada i gdje je zapisao pjesmu,nikada nije dostavio tražene informaci-

     je. Posljednje Kurtagićevo pismo od 14.aprila 1944. zapravo ima formu ugovoras Maticom hrvatskom oko otkupa i pri-mopredaje zbirke.

    Ovih pet pisama vjerovatno su samodio obimnije prepiske između sakuplja-ča usmene narodne poezije MuharemaKurtagića i Matice hrvatske. Ni iz jed-nog Matičinog pisma ne može se otkritiko je ustvari u ime Matice, pisao pismaMuharemu Kurtagiću. Dio građe koji se

    odnosi na prepisku, premda nije kom-pletan, važan je zbog toga što nam nudiniz dragocjenih informacija o samomsakupljaču, o vremenima i uvjetima ukojima je sakupljao, o načinu na koji jesakupljao, kao i o samom sadržaju zbir-

    ke. Iz prepiske se također vidi da je Mu-harem Kurtagić, zapravo, skupio duploveći broj pjesama od pohranjenih u arhi-vima Matice hrvatske. Pretpostavljamda je izgubljeni / uništeni dio bio istogobima, vjerovatno i iste vrijednosti, alibi zbirka od oko 100.000 stihova utolikobila važnija i vrednija od ove. Međutim,ni ova od pedesetak hiljada stihova, od-nosno, 30 junačkih i 455 ženskih pjesa-ma, ne zavređuje da bude ignorirana.

    O dva teksta koji govoreo zbirci i sakupljaču7

    Prvi je tekst, po svemu sudeći, objav-ljen 1940. godine, jer se već u prvoj reče-nici kaže da se radi o četrdesetčetvero-godišnjem sakupljaču, a odranije je po-znato da je Kurtagić rođen 1896. godine.Tekst je više informativnog karakteranego kritičarskog, vjerovatno je nastaokao rezultat razgovora autora teksta isakupljača pjesama, jer se navode mno-gi detalji iz sakupljačeva života. Autorteksta vjerovatno malo pretjeruje kadakaže da se radi o zbirci od 12 knjiga ipreko 120.000 stihova. Kurtagić je svojsakupljački rad započeo još kao dvana-estogodišnjak, nakon završene tadašnjeosnovne škole, kada je prve pjesme za-pisao od svoje majke, nastavio od bližihi daljih rođaka, da bi se nakon toga oslo-bodio i fokusirao na sve one koji su znalipjevati ili kazivati pjesme.

    U početku g. Kurtagić je ovaj posaoobavljao bez mnogo poznavanja stvari,beležeći svaku pesmu od reda, ali kasni-

     je, kada je pročitao sve zbirke narodnihumotvorina, on je beležio samo pesme

     koje do tada nisu bile zapisane. (Isječakiz novina, dio dostupne građe)

    U svom dugogodišnjem radu naila-zio je na brojne probleme: od onih čistomaterijalne prirode (troškovi putovanjai plaćanja pojedinih kazivača), pa do pro-blema tipičnih za patrijarhalnu sredi-nu tog vremena – nemogućnosti da kaomuškarac zapisuje pjesme od nepoznatih

    7 Jedan je makazama isječeni tekst iznovina, bez sačuvanog ili zapisanog na-slova novina, bez godine objavljivanja,

    s inicijalima M. Š. u potpisu, a drugi je sačuvan u tipkanoj formi i potpisanimenom Ivana K. Ostojića.

    Nemamo podataka o tome

    koliko i do kada je živio

    Muharem Kurtagić. Posljednji

    dokument koji svjedoči

    njegovo prisustvo među živima

     jeste pismo upućeno Matici

    hrvatskoj 12. aprila 1944. Vrlo

     je vjerovatno da nije preživio

    burne godine rata ili ništa

    manje burne godine poslijeDrugog svjetskog rata.

    USMENA KNJIŽEVNOST

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    8/136

    8 BEHAR 123-124

    žena. Ovaj drugi problem vremenom jepočeo rješavati tako što je svoju supru-gu uveo u posao zapisivanja, tako da jeona dolazila do onih kazivačica do kojihsam nije mogao doći.

    Drugi je tekst dostupan u tipkanoj

    formi, s nešto više od tri strane tipkanogteksta, naslovljen kratko Sevdah, uz ru-kom dopisan podatak da je predan Mati-ci 1. XII 1943. godine. Premda Kurtagiću jednom pismu spominje tekst IvanaK. Ostojića objavljen u Obzoru, u pod-listku Sevdah, broj 189, od 16. oktobra1940. godine, nisam u mogućnosti datvrdim da se radi o istom tekstu. Rad jenajvjerovatnije naručen od strane Ma-tice da bude stručni prikaz rukopisnezbirke Muharema Kurtagića8, ali se,zapravo, bavi samo ženskim pjesmamaiz I i VI knjige. Po naslovu rada moglobi se zaključiti da se Ostojić fokusiraosamo na sevdalinke, ali se iz sadržajavidi da se autor bavi i dužim ženskimpjesmama, poznatijim danas kao bala-de. Zapravo se radi o pogrešnoj upotrebipojma sevdah – Ostojić podliježe jednomstereotipu da se sve ženske pjesme kojene pjevaju o junaštvima mogu podvestipod sevdalinke:

     Jedna osobita karakteristika je ta,da se u pjesmama, sigurno mnogo višenego u životu i stvarnosti, ljubav dovodiu savez sa jadom i sa smrću. Kod našegse naroda uopće kaže: Ljubav nije šala,već je bolest prava, ali muslimanska dje-vojka, prema krasnoj pjesmi, koju je za-bilježio Fra Grga Martić, mnogo se jačei bolnije u tom pogledu izražava: “Ne čin’

     jada, lijepa djevojko – Ne čin’ jada, ne vežisevdaha – Od sevdaha goreg jada nema

     – Ni žalosti od ašikovanja”. (Ostojić, diograđe o Kurtagiću)

    Ivan Ostojić očigledno ne uočavarazliku između ženskih kraćih pjesa-ma koje pjevaju o ljubavnim jadima, osevdahu, o čemu pjevaju sevdalinke, iženskih dužih pjesama koje pjevaju orazličitim vrstama sukoba s tragičnimishodom, o čemu pjevaju balade. Mož-da to u njegovo vrijeme nije bio slučaj,ali danas je barem jasno da sevdalinka

    8  Držim da je gornji natpis zgodan i prikladan za slijedeći prikaz jedne ne-štampane zbirke ženskih muslimanskihnarodnih pjesama, koja je, većinom pobosanskoj krajini, a dobrim dijelom ponaputcima našeg izvrsnog folkloriste Antona Šimčika, zabil ježio vrijedni

    sabirač Muharem Kurtagić. – Ivan K.Ostojić, Sevdah, dio građe o Muhare-mu Kurtagiću.

    kada pjeva o ljubavnim jadima onda onapjeva o životu, i to ljepšoj strani života,a smrt postaje temom drugih pjesamakao što su balade. Sevdalinka, kao izu-zetno kratka lirska forma, slavi životu najljepšem, ali ponekad i bolnom iz-

    danju, a balada generalno slavi smrt –to je ta osnovna razlika koju današnjipoznavalac bošnjačke usmene tradicije

     jednostavno mora znati. Iz ove Ostoji-ćeve pogreške proizilazi to da jedan dionjegovog rada počiva na pogrešnim pre-misama, premda se te premise elabori-raju na baladama iz zbirke.

    Drugi dio rada bavi se još jednomvrstom dužih ženskih pjesama, ovaj putbez tragičnog ishoda, a to su romanse,koje, također, Ostojić podvodi pod sevdah.Njih od balada odvaja izražena namjerada se sukob, koji je gotovo istovjetan kaou baladi, prevlada tako da na kraju ži-vot nastavlja traji, gotovo trijumfirati, asmrt biva pobijeđena. Povremeno se au-tor dotakne i pravih sevdahlijskih temai pjesama, ali su one u manjini sprambalada i romansi. U cjelini gledano, rad

     je nastao kao posljedica svojevrsne fasci-nacije, jakog doživljaja pojedinih opjeva-nih – egzotičnih! – tema te je poprimiooblik skladno iskazanog niza impresijao pojedinim pjesmama. Da se radi o fas-cinaciji egzotičnim pokazuje autorov in-teres da ambijent, kulturu i tradiciju izkojih dolaze ove pjesme, dakle, ambijent,kulturu i tradiciju Bošnjaka, predstavikao daleki nepoznati prostor koji trebapribližiti i upoznati.

    Ostojićevim prikazom iscrpljuje sedostupna građa Kurtagićeve zbirke. Ovimfilološkim opisom želio sam da se zbirkanajprije identificira, vremenski i pro-storno locira, dostupnim informacijamaatribuira, kako bi se moglo pristupiti da-ljim istraživačkim radnjama. Moja miznanstvena informiranost daje za pravoda ustvrdim da rukopis, generalno, nijebio poznat znanstvenoj i široj javnosti. Uprocesu daljeg istraživanja predmetomće biti same pjesme, najprije žanrovskiidentificirane, potom tematsko-motivskiklasificirane i, na koncu, poetički verifi-cirane. Na osnovu uvida u same pjesmemogu ustvrditi da se radi o vrijednimusmenoliterarnim ostvarenjima, da posvojim poetičkim postignućima ulaze ured uspjelih, da jedan dio usmenopje-sničkih ostvarenja nije moguće pronaćiu drugim zbirkama, što im daje unikat-nu vrijednost. Opsežniji uvid u sadržajzbirke morao bi biti predmetom jednognovog rada.

    USMENA KNJIŽEVNOST

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    9/136

    9BEHAR 123-124

    Prvo pismo

    Priedor, dne 18. ožujka 1943.

    P.n.MATICA HRVATSKA

     ZAGREB

    Upućujem p.n. evo i peto pismo i molim kao i svaki smrtnik štosvemogućeg moli, za produljenje života, tako i ja molim pošto i jaspadam u red takvih.

    Od 6. rujna 1942. godine već treći put se nalazim kao izbje-

    glica prvi put iz Kulen Vakufa, a zadnja dva puta iz Ljubije rud-nika sa pet članova obitelji. Ovaj smo put izašli samo što je tkoimao na sebi od odjeće i već je šesti mjesec nastupio, da se ta-kav život provodi.

    Ja sam dva puta u Zagreb dolazio u tuđoj odjeći, samo da nebudem strašilo naroda, u jednoj sobici živim sa deset članova obi-telji i Boga molim da imademo kruha, a o drugom nije ni govora.Zato ovo peto pismo i upućujem i molim Vas u koliko je moj radpregledan da mi javite da mogu doći i novac primiti. Da su dobravremena i da nije ratni vrtlog ne bih tražio ni jedne banice da mise plati, a ovako moram još malo, pa da i milostinju tražim, a da dotog ne dođe molim Vas što prije riješenje i odgovor.

     

    Prilažem i kovertu za odgovor.Muharem Kurtagić

    Izbjeglica iz Ljubije u Priedoru.(Slijedi potpis)

    Drugo pismo

    Opis pisma: štamparskom mašinom kucano. U lijevom gornjemuglu pečat sa datumom prijema pisma: 20. IX 1943, broj 325. u de-snom gornjem uglu je rukom napisan datum 29. X 1943., a ispodmašinom otkucan podatak: Ljubija dne 15. IX 43. Još je rukom do-pisano “48000-50000 stihova”.

    Mnogo uglednaMATICA HRVATSKA

    Šaljem popis narodnih pjesama junačkih i ženskih, s molbomda mi odgovorite, bili htjeli odkupiti. Ja sam pjesme počeo saku-pljati g. 1908. pa dalje do 937., siromašnog sam stanja, obterećensa obitelji, koju teškom mukom kruhom hranim. Zaposlen sam urudniku Ljubija, zima ide, kao mač koji odrubljuje glave, briga kakoću prehraniti obitelj, a da o odjeći i obući i ne govorim. U Kulen Va-kufu mom rodnom mjestu sve što sam imao to su bande Partizana ičetnika porobili, popalili i pokolj napravili, pa sam sad puka sirotinja.

    Tri knjige junačkih i dvije ženskih dao sam prepisati na pisaću

    mašinu, a treća se prepisuje, za ovaj rad oko prepisa već dva mje-seca po završetku posla u rudniku radim dnevno 3 sata za gos. kojiprepisuje. Slučajno su mi ostale ove knjige, da ih banditi i plačkaši

    ne unište pošto su mi 6 knjiga, četiri junačkih i dvije ženskih saostalom arhivom i bibliotekom uništili.

    Ove su knjige pjesama bile na proučavanju kod gospodina An-tuna Šimčika u Zagrebu, a po naputku g. Alije Nametka skoro ci- jelu godinu 1937., on je o njima lijepu ocjenu donio, teko je menirekao pri boravku u Zagrebu.

    O meni kao sabiraču pisao je u kalendaru “Narodna uzdanica”mislim g. 937 ili 938/, više se ne sjećam/ Husein Šehić, a u “Obzoru”Ivan K. Ostojić dva broja – u pameti mi je jedan broj, a to će biti dru-gi nastavak g. 1940. u podlistku “Sevdah” br. 189. od 16. kolovoza.

    Ja sam vam čovjek sa četiri razreda osnovne škole, a može bitida imam nešto više školske naobrazbe, da nebi bilo ni ovi pjesama.

    Ako želite odkupiti mogao bih vam poslati knjige u rukopisui prepisane na pisaćoj mašini. Ispod svake je pjesme napisan dani mjesec kad je zabilježena od koga i iz kojega mjesta. Od njih ne-koliko štampano je u “Gajretu” 911-912, u mostarskom “Biseru”,kalendaru “Napredak”, “Novom Beharu” i kal. “Narodna uzdanica”.

    Očekujem, da će mi p. n. Odgovoriti bilježim se

    Muharem Kurtagić

    Slijedi potpis i u lijevom donjem uglu dopisano rukom: P. S.Pjesme su prepisane u formatu vel. 8 na jednoj strani. Format kaopjesama M. H.

    U desnom donjem uglu dopisano rukom: Mjesto: Ljubija kod

    Priedora

    Treće pismo (od Matice hrvatske Muharemu Kurtagiću)

    28. IX 1943.Gospodinu

    MUHAREMU KURTAGIĆULJUBIJA

      k. PriedoraPoštovani gospodine!Primili smo Vaše cij. pismo od 15. o. mj. s popisom Vaše zbirke

    narodnih junačkih i ženskih pjesama.Vašu ponudu ćemo iznieti na prvu odborsku sjednicu ali Vam

    već sad možemo javiti da ne sumnjamo, da će odbor prihvatitiVašu zbirku, jer predpostavljamo da će u njoj biti ili novih pjesa-ma ili dobrih varianata onih muslimanskih pjesama, koje je Maticaveć prije sabrala, te se nalaze u njezinoj pismohrani između kojihsu odabrani primjeri objavljeni u dvije knjige junačkih pjesama i uknjigama ženskih pjesama.

    Vaša zbirka je velika, jer prema našem računu ima blizu 50.000stihova, pa i po tome će po svoj prilici biti vriedna.

    Da što prije ovo pitanje riešimo, izvolite nam sigurno poslatisvih šest knjiga, da se mogne odmah odlučiti.

    Budite uvjereni, da će Matica hrvatska prema svojim mogućno-stima ovom prilikom izići Vašim potrebama u susret, ali će biti po-trebno, da nam označite svotu, o kojoj bi raspravio i odlučio odbor.

    Moramo i na Vašu korist pripomenuti, da je potrebno što pri- je odboru predložiti Vaš rukopis, zbog stalne promjene vriednosti

    PRILOZIPrepiska između Matice hrvatske i Muharema Kurtagića

    USMENA KNJIŽEVNOST

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    10/136

    10 BEHAR 123-124

    novca u ratnom vremenu.Predsjednik: Tajnik:Napomena: Molimo Vas, da pjesme sredite točno onako, kako ste

    ih čuli. Mnogi su izdavači učinili temeljnu pogrješku, što su ikavskepjesme sami pretvarali u ijekavske. Bile one ikavske, ili ijekavske, ilimiešano, njihova je kulturno-historijska vriednost u točnoj repro-

    dukciji tekstova, kako su ih pjevači ili recitatori govorili.Rukom dopisano: odpremlj. 28. 9. 1943.

    Četvrto pismo

    Rukom pisan odgovor Matice Muharemu Kurtagiću:Broj: 49 23. 3.1944.Gospodin

    Muharem Kurtagić  Priedor

    Dne. 12. X 1943. primili smo od Vas pet knjiga Vaše zbirke na-rodnih pjesama, a dne 10. XI 1943. šestu knjigu; u svemu smo pri-

    mili šest knjiga rukom pisanih muslimanskih narodnih pjesama, ato je, kako smo razabrali iz Vašeg saobćenja, cjelokupna Vaša zbirkai sadrži 30 junačkih pjesama sa 28137 stihova i 455 ženskih pjesa-ma sa 21315 stihova, svega 49542 stiha.

    Vaša spomenuta zbirka, koja je sada pohranjena u Matici hrvat-skoj, plod je dugogodišnjeg prigodnog rada i predstavlja vriednostza kulturnu prošlost hrvatskih muslimana. Da se sačuva to blago,u kojemu ima nekoliko pjesama, koje nadmašuju neke dosad po-znate inačice, Matica je razpravila i pitanje odkupa, s osobitim ob-zirom na Vaše prilike, u kojima živite.

    Odkupna vriednost te zbirke znači za Maticu hrvatsku osjetlji-vu žrtvu, koju joj nije lako snositi. Ali s obzirom na Vašu nuždu i nanaknadni rad, koji nam je potreban, da Vaša zbirka dobije potrebne

    podatke, Odbor Matice hrvatske je prihvatio Vašu ponudu koju stestavili u pismu dne. 23. XII 1943., nakon što Vam je izplaćeno na ra-čun Kn. 30.000 -, tj. da Vam povrh te svote izplati iznos u Kn 90.000-, da tako Matica hrvatska steče pravo vlasništva spomenute zbirke.

    Budući da Vam je Matica na Vaše molbu dne 17. 1. o. g. većizplatila Kn. 20.000-, preostaje, da Vam izplati ostatak u iznosu odKn 70.000-.

    Izvolite nam javiti, na koji naslov treba poslati novac, ako Vi samine bi ovih dana došli u Zagreb, da osobno preuzmete tu svotu.

    Molimo Vas ujedno, da nam popunite podatke o pjevačima ikazivačicama, od kojih ste preuzeli pjesme, da njihovi likovi budušto jasniji. Što god znate o njima, bit će koristno i poučno za posta-nak, dotičnu predaju sabranih pjesama. Životni podatci, zanima-

    nje, društvo, gdje su živjeli, od koga su čuli, kako su kazivali pjesme(brzina i sl.) i t. d. Ono, što Vam bude moguće po Vašem sjećanju.

    Pozdravljamo Vas

    Slijede dva nečitka potpisa.

    Peto pismo

    Rukom dopisano na vrhu: PriepisMATICI HRVATSKOJ

      ZAGREB

    U dva roka, dne 12. X 1943. i dne 10. XI 1943. predao sam Ma-

    tici hrvatskoj šest rukom pisanih knjiga muslimanskih narodnihpjesama, a to je cjelokupna moja zbirka narodnih pjesama, koje

    sam godinama zapisivao od raznih kazivača, te sadrži 30 junačkihpjesama sa 28137 stihova i 455 ženskih pjesama sa 21315 stihova,svega 49542 stihova.

    Tu sam zbirku ponudio Matici hrvatskoj, da je odkupi.Budući da je Matica hrvatska prihvatila moje uvjete, te mi je

    izplatila na račun Kn 30.000.-, a zatim novi iznos od Kn 20.000.-, te

    danas dopunski iznos od Kn. 70.000.-, svega Kn. 120.000.- (kunastotinu i dvadeset tisuća) kao odkupnu svotu, te izjavljujem, da seodričem svih prava vlastništva i objavljivanja (tiskanja) bilo kojepjesme iz spomenute zbirke hrvatskih muslimanskih narodnihpjesama, te sva prava kao sakupljač i vlastnik odstupam Matici hr-vatskoj, koja može tu zbirku u cielosti ili u djelovima objaviti kakobude odgovaralo njezinim osnovama i njezinoj odlusi.

    Ujedno obećajem, da ću Matici hrvatskoj naknadno dati po-datke o kazivačima tih pjesama, koliko budem o njima znao, i opjesmama, koje su već objavljene.

    U Zagrebu 14. travnja 1944.

    Preda mnom: (potpis Muharema Kurtagića)

    (nečitak potpis, nešto kao Marin Jurkić?)

    AutobiografijaMoj životJa Muharem Kurtagić rođen sam 20 juna 1896 u Kulen Vaku-

    fu od oca Muhameda i majke Ajiše rođene Hodžić iz Bjelaja, kodBos. Petrovca.

    Po svršenoj osnovnoj školi, dao me je otac na opančarski zanat,Peri Rađenoviću opančaru iz Kulen Vakufa, po svršenom zanaturadio sam kao opančarski pomoćnik u opančarskoj radnji Hasa-

    na Saračevića iz K. Vakufa. U novembru 914 dobio poziv na vojnupregledbu u Bos. Petrovac gdje bi bio primljen, – ali zauzimanjemupravitelja ispostave iz Kulen Vakufa pok. Vuke Vuletića-Vukasa-vića nijesam primljen. Tako je nastupila i godina 1915. svjetskograta, kad dobi poziv na vojnu pregledbu u Banju-Luku dana 5 apri-la pristupi vojnoj komisiji na molbu pušten kući u Kulen Vakuf do15 aprila kad sam trebao da nastupim vojnu dužnost u Banji-Luki.Po dolacku kući u Kulen-Vakuf, otac, kao činovnik Ispostave zauzi-manjem kod predstojnika u Bos. Petrovcu, Majerbergera, poslansam mjesto u Banjaluku, Steinbeisovoj firmi u Oštrelj sa preporu-kom, po dolasku u Oštrelj direktor Grimer me uputi sa pismom nanadinžinjira Helda u Šipovo kod Jajca na gradnju pruge za vojnepotrebe Mlinište-Jajce.

    Pomutnjom sam izostavio, da sam počeo sabirati narodne žen-ske pjesme kao dječak u 12 godini, i to čitajući rahmetli majki iz“Behara”, narodne umotvorine slične je pjesme znala i ona pa sampočeo od nje u jednu knjigu da pišem, pa kako sam imao velikoveselje, da imadem u knjigi što više pjesama počeo sam i od rodada kupim i pišem i molio, da mi kažu ako koju znadu.

    Sa pismom od direktora Grimera pošao sam iz Oštrelja sa vo-zom na 16 aprila 1915 u 10h i stigao u Šardak šumski betrib sa vo-zom u 4h po podne, posteljinu i kufer ostavio u u kantini u Čardakute isti dan odmah nastavio put pješačeći u društvu više graditelja(akordanta) pruge u Šipovo.

    U Šipovo sam stigao u 7 sati na večer i pedao pismo od direk-tora Grinera nadinžinjiru Heldu i odmah sam bio postavljen za

    magazinera i Schihtenkontrolora na prugi Šipovo-Pliva koju samdužnost vršio do 2 februara 1916. za ovo vrijeme od 18 aprila 915

    USMENA KNJIŽEVNOST

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    11/136

    11BEHAR 123-124

    – 2 februara 916 bio sam pozivan u vojsku deset puta, te sam svakiput ostavljen na intervenciju direktora Thetera i Steinbesova zetaGarbarog, kad sam premješten iz Šipova u Plivu na telefon u sta-nicu, iz stanice Pliva premješten sam u stanicu Srnetica 16 aprilaza prometnog vježbenika gdje sam istog dana službu nastupio.

    Rahmetli otac me je posjetio 8 maja u Srnetici i više ga nijesam

    vidio, jer ga je smrt zadesila 28 februara 917. dana 2 juna 916 pre-mješten sam iz Srnetice u Prijedor na gradnju pruge Prijedor-Lju-bija u svojstvu “Sichtenkotrolora” na kojoj je prugi radilo 4 hiljadezarobljeni Talijana, pa kako mi je poteškoće zadavao Talijanski je-zik, kojeg nijesma znao, ostao sam na gradnji pruge do 22 augu-sta, kada sam premješten željeznici u Prijedor kao kondukter. Zau-zimanjem pokojnog šefa stanice Franje Medaka položio sam ispitza vlakovođu 15. maja 1917. te sam od 5 marta 1917 – septembra1918 pozivan na vojnu dužnost ništa manje nego 8 puta, – ali za-uzimanjem pokojnog Medaka svaki sam put zaklonjen ratne kla-onice. Rahmetli majku i brata Mahmuta od 6 godina stara preseliosam u Prijedor 6 maja 1917. đe je majka samnom ostala do 3 maja1919 kad je odselila u Kulen-Vakuf. Samnom je majka i brat ostao u

    Prijedoru do 3 maja 1919, kad je rahmetli majka želila, da se preselikući u Kulen-Vakuf što sam i učinio i preko Oštrelja doveo ih kući,a ja se povratio u Prijedor na dalje službovanje, đe sam ostao do3 septembra, kad sam napustio službu i prešao državnoj željezni-ci u Zemun đe sam ostao u svojstvu vozovođe. Svojevoljno na za-htjev rahmetli majke napustio sam službu u Zemunu i doašo kući2 januara 1920. i otpočeo raditi opančarski zanat koji mi je u ovovrijeme vrlo dobro pošao.

    Po želji rahmetli majke; valjda, da me zadrži kod kuće primoralame je da me oženi, a ja, da joj udovoljim i ako nijesam imao namjere,da se ženim u to vrijeme, privolim i rahmetli majka zaprosi rahmetliMuje Topčića kćer imenom Hanku. Kako je naša kuća i rahm. MujeTopčića bila u dobrom prijateljstvu, pa su sigurno i majke potaj-

    no o tom razgovarale prosidba je bila jednostavna i lahka tako da je vjenčanje izvršeno 1. februara 1920. iz zajedničkog braka dobilismo muško djete 27 oktobra 1922, koje je živilo 8 mjeseci i 12 danai umrlo od upale pluća i mozga ime mu je bilo Esad.

    Ja sam i dalje nastavio radom zanata koji je postepeno počeosa manjom zaslugom teći, tako smo dobili drugo djete ženskoi nadih ime Zuhra rođeno u decembru 1929, u martu 1924 pro-dao ženin komad zemlje na Gešetu za 18.000 dinara neke dugovepodmirio a ostatkom otpočeo raditi i to je tako išlo do konca jula,da se je kapital skorom istrošio uslijed slabog ekonomisanja i ve-resije, seljaka koji su dug vrlo slabo plaćali; kad sam uvidio, da ćuostati poptuno bez kapitala spremim se i u Drvar dođem 5 augusta1924 đe me tamošnji direktor Dušan Budisavljević primi i uposli u

    računovodstvu đe sam ostao do 15 oktobra i premješten u Jajce zavlakovođu. Majka žene i djete ostalo je u K. Vakufu, te sam ženu sadjetetom doselio u Jajce 2 maja 1925 i naselio se u donje prosto-rije kuće učitelja Mehmeda Hasića, nakon 6 mjeseca šreselim se ukuću Nurudina Sarača, u kojoj sam ostao godinu dana, a ostao bi iviše da me nijesu krenuli škorpijoni (akrepi) znao sam ih preko noćiubiti po 14 komada u ovome stanu mi je supruga pobacila i ležalaposlije pobačaja 5 nedjelja. Iz stana N. Sarača preselim u kuću Mu-stafa eff. Kadrića u kojoj mi je supruga 22 augusta 1927 porodilamuško djete nadili mu ime Zuhdija.

    Zbog neslaganja sa prom. Kontrolorom Julom Filipovićem izSrnetice i ozbiljne svađe dobijem otkaz i napustim službu te sasuprugom i dvoje djece dođem u Kulen Vakuf 28 novembra 1927.

    napravim molbu na županiju i dobijem mjesto kod ispostave u Ku-len Vakufu u svojstvu kancel. dnevničara – ali kako nijesam bio po

    ćudi nekoj gospodi iz J. M. O. dekret mi je poništen 15. aprila 1928;a zato što se je jedna grupa priključila i simpatisala zajednički radVukičevića i J. M. O. u kojoj sam grupi mjesnog odbora u K. Vaku-fu bio i ja proti saradnje Vukičević i J. M. O., zato nastaju za meneteški i gladujući dani.

    Kad sam vidio da nejma načina ostati u K. Fakufu i dalje glado-

    vati ja i obitelj, dignem se i dođem u Beograd 9 juna 28. obratimse po dolasku na ujaka dr. Mehmeda Hodžića u to vrijeme šefa hi-rurškog odjeljenja III drž. Bolnice, da mi pomogne radi uposlenja,odmah mi je pritekao novčanom pomoći, a i obitelj mi sa jednomnovčanom svotom pomogao, dok mi nađe uposlenja.

    Prvi na koga se je dr. Hodžić obratio radi moga uposlenja bio je Milan Aćimovič šef političke policije u Beogradu, on mi je ponu-dio mjesto koje mi je mogao dati da stupim u službu tajne policije,koje sam mjesto odbio jer meni nije odgovaralo, pošto za takoganijesam bio odgojen. Nakon petnaest dana g. Aćimović me je od-veo u direkciju želj. čini mi se u ovo vrijeme da je bio direktor bratdr. Laze Markovića, mjesto mi je nuđeno u magacinu u Beogradukao dnevničaru sa mjesečnom platom 900 d te sam i ovo mjesto

    odbio, zato što nebi u Beogradu sa ovom platom mogao izdrža-vati obitelj niti je u Kulen Vakufu ako tamo ostane pomagati; gosp.Ažimović kad je vidio da sam i ovo odbio, otresao je ruke od mene,nije me razumio, da ja ne mogu živjeti u Beogradu sa obitelji, jerbi morao dalje gladovati nego u mom zavičaju, malo se je naljutioi dr. Hodžić, ali eto kao ujak brzo je njegova ljutnja prošla te me jenovčanom pomoći izdašno pomogao i radio preko poznati da do-bijem nešto službice u Bosni, ali eto nesreće iznenada i krvoprolićau skupštini, te je tako izgledalo, da je svak u pojedinim nadleštvi-ma izgledao kao sulud.

    Da ne budem na teret ujaku preko oglasa uposlim se u hotelBalkan kao parketar na ovom poslu teško izdržim i ostanem 14dana istupim iz Balkana i dobijem mjesto za matroza kod brodar-

    stva. Taško Naumović na lađi “Boro” tu sma ostao 26 dana napustimbrodarstvo i počnem (nejasna riječ) da tražim te me tako slučajnosusretne Pozderac nar. poslanik, u min. šuma, sam neznam kako je došlo da me je upitao odaklen sam, i šta tražim a ja kad sam mukazao, tko sam i odaklen sam i što tražim, uveo me je min. šumaPavi (ili Savi?) Markoviću i bilo je gotovo smojim uposlenjem zapola sata da su me otpremili u rudnik Ljubiju kod željeznice kaovozovođu, gdje sam nastupio služba 9. septembra 1928. šta samsve preživio u Beogradu od 9 jula – 9 septembra 28; to nebih želioniti mom najvećem neprijatelju, pa makar taj bio koji bi me usmr-tio (nejasna riječ).

    U rudniku mi nije hrđavo, da rudnik redovan izvoz rudače vrši;nego je nekad majka, a nekad maćeha, jer ako se ne izvozi nej-

    mam nadnice, ako se izvozi nadnicu zadržim, pa se kuburi svakako.I ako imadem zakonom priznati prometni ispit i za pruge jav-

    nog saobraćaja još se uvjek vodim kao randik i nemogu dobiti na-mještenje, jer nejmado do sada nikoga na koga bi se obratio dami pomogne u pogledu namještenja jer drugačije nemoguće jenaprijed ni koraka.

    Kod rudarske željeznice Ljubija vršio sam službu vozovođe6 mjeseci, 16 mjeseci sam u stanici Ljubiji i Prd. Vršio službu pro-metnika, kad sam premješten u Baltnie-Bare 1. XII 29. đe sam dodanas još u staničnoj službi vršim prometnu službu, u kojoj je sveosoblje ja i okretničar.

    U B. Barama supruga mi je porodila 5 juna 1930 žensko djetekoje je umrlo 4 juna 31. drugo žensko djete porodila 3 juna 1931

    umrlo 4 jula 1933. muško djete porodila 4 novembra 1934 dobiloime Muhamed koje i danas živi, kad ovo pišem 20 februara 35(?)

    USMENA KNJIŽEVNOST

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    12/136

    12 BEHAR 123-124

    Tekst isječen iz novinao KurtagićuIsječak iz novina s tekstom o Kurtagiću. Iznad naslova dopisa-

    no rukom “izgleda 1938. g.”

    Samouki železničar g. Muharem Kurtagić već preko 30 godinasakuplja narodne pesme

    On je dosada sakupio preko120 000 stihova većinom lirskihpesama

    Prijedor, 10. jula

    U Ljubiji-Rudniku, blizu Prijedora, živi 44-ogodišnji MuharemKurtagić, železnički službenik, koji već preko 30 godina sakupljanarodne pesme.

    Rodom iz Kulen Vakufa, kraja u kome je narodno predanje vrloživo, Muharem je u najranijem detinjstvu slušao narodne pesmekoje je odmah zavoleo. U rodnom mestu svršio je osnovnu školu ikako je njegova majka znala lep broj narodnih pesama, mali Mu-

    harem, kao 12-ogodišnji dečak, došao je na ideju da zabeleži tepesme od svoje majke. Docnije je počeo da skuplja od svojih ro-đaka, a zatim i od drugih.

    U toku svoga života, Kurtagić je često menjao zanimanja, potu-cajući se iz mesta u mesto kao šumski, rudarski i železnički radnik.Baveći se najvećim delom u Bosanskoj Krajini, on je svuda beležiopesme, tako da danas ima oko 120 000 stihova narodnih pesama,većim delom lirskih. Sve pesme g. Kurtagić je lepo ispisao u 12knjiga, od kojih svaka ima po 500 strana. Pored svake pesme on jetačno zabeležio gde, kada i od koga je pesmu čuo.

    U početku g. Kurtagić je ovaj posao obavljao bez mnogo po-znavanja stvari, beležeći svaku pesmu od reda, ali kasnije, kada jepročitao sve zbirke narodnih umotvorina, on je beležio samo pe-sme koje do tada nisu bile zapisane.

    Ovaj posao bio je skopčan s mnogim teškoćama, a zahtevao je i velike materijalne izdatke. G. Kurtagić nije, razume se, dobijaoplatu kad nije radio svoj svakidašnji posao, već je morao da trošii na putovanje, a ponekad i da plaća onima od kojih je slušao pe-sme. G. Kurtagić ima ženu i troje dece, koje treba hraniti, i zato jebilo puno natezanja i muke. Pored toga, pesme koje je on sakupljaoživele su mahom u ženskom muslimanskom svetu, do koga je bilovrlo teško doći, s obzirom na patrijarhalni način života musliman-ske žene. Zahvaljujući samo svojoj umešnosti i izdržljivosti, g. Kur-tagić je imao uspeha. Ali, treba spomenuti da mu je žena bila prvasaradnica. G. Kurtagić je svoju suprugu uputio u posao, tako da jeona mogla da dođe do onih žena koje su kazivale pesme u pero...

    Jedan mali deo svojih pesama, oko pedesetak, g. Kurtagić jedosad objavio u muslimanskim časopisima “Gajretu”, “Beharu” i “Bi-seru”, ali ogroman deo stoji spremljen za štampu i čeka izdavača.G. Kurtagić veli da bi sam izdao ove pesme, jer je uveren da bi seone dobro prodavale, pošto narod u Bosanskoj Krajini još uvek sinteresom sluša narodne pesme. Na žalost, g. Kurtagić nema mo-gućnosti za to.

    Ovaj nepoznat i skroman kulturni radnik žali žto ne može jošda pokupi neke narodne pesme u zabačenim krajevima, jer za ovajposao treba više vremena i sredstava. Međutim, g. Kurtagić voditačnu evidenciju koje ličnosti znaju te pesme. Ali kada ova lica po-umiru, umreće o njima i narodna pesma, pošto mlađi naraštaji ne-

    rado pamte narodnu poeziju.

    M. Š.

    Prikaz zbirkeRukom dopisano u gornjem desnom uglu: Predano Matici 1.

    XII 1943.

    SEVDAHDržim da je gornji natpis zgodan i prikladan za slijedeći prikaz

     jedne neštampane zbirke ženskih muslimanskih narodnih pjesa-ma, koja je, većinom po bosanskoj krajini, a dobrim dijelom po na-putcima našeg izvrsnog folkloriste Antona Šimčika, zabilježio vri- jedni sabirač Muharem Kurtagić. U svim je tim pjesmama najglav-niji predmet sevdah, u svim mogućim zapletajima i varijacijama.Ljubavni osjećaji, donekle romantični, kod našeg muslimanskogsvijeta silno su razvijeni, što se ima pripisati i orijentalnoj bujnojfantaziji i osobitom načinu življenja naših muslimana, a donekle ivjerskim propisima te osobitom položaju ženskoga roda, bilo dje-vojaka, bilo udatih žena. Muslimansko ašikovanje i sevdisanje ne-što je posebno i karakteristično. Jedna osobita karakteristika je ta,da se u pjesmama, sigurno mnogo više nego u životu i stvarnosti,ljubav dovodi u savez sa jadom i sa smrću. Kod našeg se narodauopće kaže: Ljubav nije šala, već je bolest prava, ali muslimanskadjevojka, prema krasnoj pjesmi, koju je zabilježio Fra Grga Martić,mnogo se jače i bolnije u tom pogledu izražava: “Ne čin’ jada, lijapdjevojko – Ne čin’ jada, ne veži sevdaha – Od sevdaha goreg jadanema – Ni žalosti od ašikovanja”.

    Pri ruci su mi dvije knjige Kurtagićeve, a to I i VI, u kojima senalaze samo ženske pjesme, koje su tako po samom sabiračuoznačene, jer su lirske i ljubavne i jer su mu ih samo ženskinjekazivale. Iz sadržaja većine svih tih pjesama vidi se kako našamuslimanska narodna pjevačica pravu ljubav dovodi u neku lo-gičnu vezu sa smrću zaljubljenih lica. Doista je malko čudnovatoda se pojmovi ljubavi i smrti nekako u tim pjesmama slažu, jer bise svakako lakše moglo pretpostaviti da ljubav ide usporedo sapravim životom i uživanjem, ali, više puta, posljedice nisu u skla-du sa pretpostavkama. I jedan slavni talijanski pjesnik sastavio jepoznatu divnu pjesmu “Amore e morte” (“Ljubav i smrt”), u kojojveli, da tako lijepih stvari, kao što su ljubav i smrt, nema na svije-tu, a niti među zvijezdama.

    U samoj VI knjizi Kurtagićeve zbirke ima 18 pjesama, u kojimase ujedno opisuje i sevdah i smrt. Tako na pr: Smrt Hasagina radiudaje ljube, Smrt mlade Umihane, Smrt Begzade djevojke, Smrt zadragom, Smrt momka i djevojke i t.d.

    U jednoj je pjesmi ukratko ovaj sadržaj: Hasanaga je imao dvi- je ljube. Kad je obolio, mlađa plače, a starija se smije. Smije se jer

    ga vidi bolesna, a dvaput joj je krivo učinio: nju je izbacio, kad mu je desetu kćerku rodila te je kćerki puklo srce od studeni, a skoro injoj u nju gledajući. Druga je krivica što se je oženio: Da s Trkinjomnebi žalila, – Već s Vlahinjom, kršćanskom divojkom. – D t’ Vlahinjarodi gospodina – Al Vlahinja neće ni Vlaščeta.

    Iz druge pjesme: Omerbeg je živio u slozi i ljubavi sa svojomljubom, obadvoje zadovoljni biše, jedno drugo nikad ne koriše,ali je Omerbeg bio tužan i žalostan što ima mala, a nema evlada, aonaje uzdisala: “Il’ sam vila ili sam hurija – Da sam vila, imala bi kri-la – Il’ hurija, bila b’ u dženetu”. Omerbega je stoga jednom zaboli-la glava, te je pao, za se nije znao, a kada se je malo osvijestio, rečeimamu efendiji da neće preboliti i da će ostati željan svoje ljube:“U moju me bašču ukopajte – Lipo meni turbe sagradite – Virnoj

    ljubi pogled ostavite – Nije me se živa nagledala – Nek me ma-kar mrtva obilazi – Još recite mojoj virnoj ljubi – Kraj turbeta nekvodu navrati – Po turbetu nek cviće posadi – Ko je žedan, napiće

    USMENA KNJIŽEVNOST

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    13/136

    13BEHAR 123-124

    se vode – Meni mladu rahmet udiliti – Ko je mlađan, cviće će miri-sati – Rahmet dati mladu Omerbegu – To izusti teslim dušu pusti”.

    Treći primjer. Lijepa je Hasanaginica, ali zaludu joj je od Bogaljepota, kad Hasanaga na nju ni ne gleda. Ona mu je rodila devetdjevojaka, pa osta trudna i ponese deseto dijete. Hasanaga kaže:“Ako rodiš i desetu kćerku – Pred kućom ti badem drvo raste – Is-

    pod kuće Drina voda teče – Il’ se višaj il’ u Drinu skoči”. Hasanagi-nica rodi i desetu kćerku, zamota je u zelenu svilu, a ona sveza očipa u Dinu skoči. Kad je to čuo Hasanaga, bi mu vrlo teško, hvata senoža okovana te udari sebe u srdašce i na nožu srce izvadio. Osta-de devet sirotica i bez oca i bez mile majke.

    Zanimljiva je Smrt za dragom: Razboli se Sarajlija Ahmo, jer: Mojezlato drugomu je dato. – On to reče teslim dušu dade. Majka gazakopa u bašču kraj rumenih ruža, te na majčina pitanja iz mezaraavaz progovara: “Nije meni kabur kuća mračna – Nisu meni teškesuvaldžije – Mene, majko, teška tuga mori – I sad mi je draga na sr-dašcu – Tuga me je, majko, sahranila – Jer je mene draga ostavila”.

    Iz pomenutih dviju knjiga moglo bi se navesti mnogo ovakodirljivih i tragičnih događaja, koji ponajviše svršavaju tako, da se na-

    kon smrti momak i djevojka sastanu na drugom svijetu, u dženetu,odnosno: Kad se ovog svita ne sastaše – Drugoga se svita sastadoše.Da se i drukčije, a to što kraće, osvrnem na ove dvije Kurtagi-

    ćeve knjige i da ovo zabilježim:Prema ovim pjesmama naša muslimanska djevojka ponizno

    sluša svoje roditelje, a osobito svoju majku, koja se najviše brineza njezinu udaju te se majčina želja ponajviše doista i ispuni. TakoSafija djevojka odgovara majci: “Ne pitaj me, ostarila majko – Ti ro-dila, ti me othranila – Ti udaji za kog tebi drago”.

    Isto tako i sin ugađa željama svojih hranitelja, ali često niti onne može da pregori svoje prve jauklije. Kod toga treba opaziti dase u ovim pjesmama najviše spominju age i begovi, aginice i be-govice, koji mnogo drže do svoga plemićkoga staleža, a da im se

    djeca gdjekada zaljube u siromašnije momke i djevojke. Ti čudniodnošaji davaju najviše povoda onim žalosnim gori navedenimzavršetcima. Onim dirljivim i interesantnim pjesmama. Razumljivo je prema tim odnošajima, što Salihaga prije smrti priznaje i odre-đuje: “Moji dvori lugu i pepelu – A ti, majko, jadu i čemeru – Dvisestrice kom suđeno bude – Virna ljuba najprvom sevdahu”. Udrugoj pjesmi Hasanbeg svoju ljubu kara i tuče je buzdovanom:(On je bije, ona kriva nije) – Samo što je okom pogledala – Na Ali- ju na svoj prvi sevdah. Oni se rastave, podijele svoj evlad, ali seHasanbeg brzo pokaje i piše rastavljenoj ljubi da mu se povrati, aona mu na to, uvrijeđena i ponosna, odgovara: “Luda glavo, bežeHasanbeže – Kad na brdo voda poletila – Tad se i ja s tobom sasta-vila – Kad u zimi ruža procvetala – Onda ti se ja ljubom nazvala”.

    Kako muslimanski svijet rado spominje gospodstvo begov-skih i aginskih porodica, tako, pomoću svoje bujne fantazije,uznosi i veliča tobožnji sjaj i raskoš njihovih domova: Ja kakva je begova odaja! – Sa mermerom ona popođena – Nakićenadragim kamenovim – Po duvaru sve almazi grana – Više njihasjajna ogledala.

    Isto je tako samo plod neke prirođene mašte, a ujedno i isti-canje prave prve ljubavi, kada jedna pjesma priča da Alibegovicakrunu vini a kruni govori: “Razvij mi se, biser kruno moja – Rzvij mise kao u neviste – I Bog znade ja nevista nisam – Evo ima devetgodin dana – Kako su me nevistom nazvali – I Bog znade da ne-vista nisam – Već i sada kićena divojka – Ja kad mlada u dušekuspavam – Onda beže u aharu spava – Kada beže u dušeku spava

    – Onda jadna za đerđefom vezem”. A sam Alibeg na pitanje svo- joj majci odgovara: “Kad je bilo piru na svršetku – Sastasmo se u

    halvat odaji – Ja joj najdoh da duvak podignem –Ona veli: ne poBogu brate – Ja joj, majko, za bratstvo primio – I sada je u dvorudivojka”. Se non è vero, è ben trovato!

    Već sam spomenuo Safiju djevojku, koju je majka poklonilaagi Hasanagi, ali je Safija svojoj majci govorila: “Volim, majko, ze-mlju naseliti – Neg se nazvat Hasanage ljuba”. Lijepo je i zanimlji-

    vo, kako se je djevojka pričinila mrtvom i kako se je držala, kad je Hasanaga po nju došao sa kićenim svatovima. Ona je sama tosvojoj majci ovako pričala: “Hasanaga kad do mene dođe – Pa mimetnu ruku na srdašce – Ćela sam se, majko, nasmijati – Kad mimetnu vatru u nidarca – Ćela sam ti, majko, podviknuti – A kadmetnu zmiju mi na prsa – Ćela sam ti, majko, zakukati”. Još rečesvojoj majci: “Ako misliš da ti živi Safa – Podaj mene za moga dra-ga”, na što je majka i pristala.

    A sada, da se ne upuštam u pobliže tumačenje i refleksije izpojedinih pjesama ove Kurtagićeve zbirke istrgnut ću po nekolikostihova, koji se odnose na sam sevdah i još koješta, što je sa sev-dahom u savezu i što osobito karakteriše ovdašnje muslimanskenarodne ljubavne pjesme.

    Sevdisanje: Ako sam ga okom pogledala – Nisam njega srcemsevdisala – Ako sam ga srcem sevdisala – Nisam njemu srmom jaglukdala – Ako sam mu srmom jagluk dala – I tebi sam bolje ostavila.

    Prava ljubav: Ko se ženi a uzimlje dragu – Ona mu je medna išećerna – Ko s’ udaje, ne ide za draga – Ona mu je grka i čemerna.

    Djevojčino bolovanje: Oj, bogati, od Boga morijo! – Mi volimokugu bolovati – Nego dragog drugom pokloniti – Od morije samoboli glava – A za dragim i srce i glava.

    Ženska ljepota: Iz čela joj sunce sija – Ispod grla mjesečina. – Dame jarko ne omrači sunce – Da ne crni moje bilo lice – Jer je Đulsabila i rumena – A u struku tanka i visoka – Da je ljepše u svoj Bosninema – U svoj Bosni i Hercegovini – a puna Bosna divojaka dosta.

    Udaja: Udat ćeš se i pokajat ćeš se – Požaliti svoje divovanje –

    Divovanje, malo carevanje.Jedna prispodoba: Isprošena pa je ostavljena – Ko livada jednapokošena – Pokošena a ne pokupljena.

    Djevojačka prava i prividna kletva: Muč’, divojko, i ja umim kle-ti: – Ti si mlada, ti se ne udala – Dok ne rodi javor jabukama – Crnotrnje crvenim trešnjama – Dok ne čula kako riba pjeva – I ne vidlatri sunca na nebu. – Kćeri Zifo, zmija ga ujila – Mila majko, mojimbilim zubom – Kćeri Zifo, puška ga ubils, – Mila majko, mojim du-katima – Kćeri Zifo, voda ga odnila – Mila majko, u dvor ga donila– Da me more grlit i ljubiti.

    Uzor momak: Koji neće vina ni duhana – I rakije, od šta boliglava – Koj’ ne gleda po sokacim cura – Pri kome je tako tvrda vira– Tvrđa vira neg studena stina.

    Mladost i starost: Volim mladu da me džabe dadu – Nego sta-ru da mene prodadu – Mladi vojno, cviće u đul-bašči – Stari vojno,star javor u gori.

    Mislim da sam svim ovim primjerima dokazao da je Kurtagićevazbirka dosita zanimljiva i da je u njezinim pjesmama snažno prika-zan muslimanski sevdah, koji svakoga zahvaća, kako bi se slobod-no moglo zaključiti iz ove male pjesmice, koju je u svoje vrijemezabilježio pok. Vrijedni Folklorist Ivan Zovko:

    Sve mujezin bolji od boljega,Al’ najgori Meho i Alija.Kad kujišu, Boga ne spominju,Već spominju do dvije jauklije:“Moja Hajko, i otac i majko!

    Moja Unko, moja desna ruko!”Ivan K. Ostojić

    USMENA KNJIŽEVNOST

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    14/136

    14 BEHAR 123-124

    Priča o Romima

    dervišima u Istri

    U dosluhu s Bogom

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    15/136

    15BEHAR 123-124

    Rome najviše poznajemo na osnovi slike koju o njima stvaramostereotipizacijom, na osnovi predrasuda, koje su u velikoj mjeri negativno

    obojene, ali nemamo puno dodira s njima. Čine nam se kao da su svijet

    za sebe, neuhvatljivi, nepoznati, ”egzotični”. Ovim radom želim svima

    prenijeti “radosnu vijest” da smo izuzetno bogato društvo, jer se pod našim

    okriljem nalazi toliko raznovrsnih i osebujnih, nadasve vrijednih različitosti,

    fenomena pripadajućih kulturama potpuno različitim od starosjedilačke

    kulture u Hrvatskoj, i to je sve tako blizu, skoro sve na jednom mjestu

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    16/136

    16 BEHAR 123-124

    Tekst ovog rada neznatno je izmi- jenjen tekst magistarske radnje: Ulo- ga derviške zajednice u životu musli-manskih Roma u Istri, obranjene 20.ožujka 2012. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku zasociologiju Rad je nastao kao rezultatmog interesa za fenomen pojave su-fizma na području Hrvatske, i nakonsusreta s dervišima kadirijskog redavodnjanske tekije s kojima sam slučajnodošla u dodir prilikom jednog drugogistraživanja, i u velikoj se mjeri bazirana izvornim dokumentima i brošura-ma kadirijskog derviškog reda te nainternim izdanjima i biltenima Zajed-nice islamskih derviških redova Alije(ZIDRA-e) Mešihata u Prizrenu, pod

    čijim je pokroviteljstvom i “istarski”tarikat. Isto tako važnu ulogu ima-la su zapažanja događaja za vrijemeobreda u vodnjanskoj tekiji te razgo-vori s dervišima, poglavito s vekilomvodnjanske tekije i voditeljem UdrugeRoma Istre Pula – Velijem Huseinijem.

    Tijekom istraživanja upoznala samneobične i mudre ljude koji su mi otvo-rili vrata svojih života, a također sumi otvorili i vrata svoje vjerske zajed-nice, tekije, dozvolivši mi da ih boljeupoznam, da pokušam razumjeti nji-hov odnos prema Bogu i vjeri, da pri-sustvujem njihovim obredima. Bilo jeto za mene novo iskustvo, neposredandodir s nekim sasvim drugačijim svi-

     jetom od onog u kojem živim, svije-tom koji je i sam dio tog mog svijeta,samo što to tada nisam znala. Ovimradom želim svima prenijeti “radosnuvijest” da smo izuzetno bogato druš-tvo, jer se pod našim okriljem nalazi

    toliko raznovrsnih i osebujnih, nada-sve vrijednih različitosti, fenomena

    pripadajućih kulturama potpuno ra-zličitim od starosjedilačke kulture uHrvatskoj, i to je sve tako blizu, skorosve na jednom mjestu. Proučavajućiobičaje raznih naroda, kultura, reli-gija, tradicija, možemo naučiti više,stvoriti pregled cjelokupnog razvojai povijesti čovječanstva. Romska za-

     jednica u Puli primjer je zajedništvai velike međusobne povezanosti ljudite također povezanosti s Bogom kaovažnom stavkom i katalizatorom togzajedništva, kakvo više gotovo da i nepostoji u suvremenom svijetu. Proma-trajući njihov svakodnevni život, obi-čaje, vjerske rituale, obiteljske odnose,možemo naučiti nešto o tome kako jeto nekad bilo, a već odavno nije u na-

    šem suvremenom užurbanom svijetu.

    Romi u IstriPrisutnost Roma u Istri bilježi se

     još krajem 19. stoljeća, kad je na tompodručju živjelo nekoliko siromašnihobitelji, ali podaci su navedeni u obli-ku šturih izvještaja pisanih u relativ-no novije vrijeme, koji se nalaze u ar-hivi romske manjinske udruge. Tada

     je u Istri obitavalo šest obitelji i jed-na obitelj koja je došla iz Italije. Svisu živjeli vrlo oskudno te bili okruže-ni nerazumijevanjem okoline, što seočitovalo u obliku čestih progona ikažnjavanja od strane vlasti i netole-rancijom društva koje ih je smatralonajnižim slojem ljudske opstojnosti.U prvoj se polovini 20. stoljeća brojromskih obitelji u Istri povećao, ali idalje žive u jako lošim uvjetima. Na-kon Drugog svjetskog rata iz različitihkrajeva tadašnje Jugoslavije doselja-

    vaju pripadnici različitih nacionalno-sti pa je došlo do većeg migracijskog

    vala Roma u Istru, i to najviše iz kra- jeva iz kojih prije nisu dolazili: JužneSrbije, Kosova, Makedonije. Sa sobomsu donijeli ozračje jedne nove kulture,kulture pripadajuće jugu Balkana, dosada nepoznate u ovim krajevima. Tosu većinom bili Romi muslimani, u sta-rom kraju bili su pripadnici derviškihzajednica i svoju vjeru donijeli su sasobom u dominantno katoličko okruže-nje Istre. Početkom 90-tih godina odre-đeni broj Roma s Kosova, Makedonijei Južne Srbije stiže u Istru, s tim da

     je najviše doseljenika bilo s Kosova,i to iz Prizrena i Kosovske Mitrovicete njihovih okolica, ali u manjoj mje-ri nego u prethodnom periodu (80-tegodine prošlog stoljeća), kad su uzroci

    preseljenja bili ekonomske prirode. Spočetkom ratnih zbivanja u Srbiji i naKosovu, Romi su bili životno ugrože-ni pa su se morali spašavati bijegom,no sada u većoj mjeri odlaze u zemlje

    Piše: Vesna Ivezić

     Molitva je kao zrak, kao voda… Za sve što

    radimo, najprije se obraćamo Bogu. Bez molitve

    i bez Boga mi ne bismo mogli živjeti…(Ramiza H., pripadnica derviške zajednice Roma u Istri)

    Kažu da je za djecu i mlade

    puno bolje da su na okupu u

    zaštićenom prostoru, “Božjem

    ozračju” kako navode, jer tamomogu naučiti samo nešto

    dobro i naviknuti se pristojnom

    ponašanju i disciplini. Bolje

     je nego da budu prepušteni

    ulici, da obilaze disko klubove

    i kafiće, da se odaju alkoholu

    i drogi ili da se sukobljavaju s

    drugim mladim ljudima. Romi

    smatraju da, ako su mladi

    uključeni u rad tarikata, onda

    roditelji i zajednica imaju boljukontrolu nad njima.

    ISTRAŽIVANJA

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    17/136

    17BEHAR 123-124

    Zapadne Europe nego u Hrvatsku.Romi u Istri pripadaju grupama

    koje se nazivaju Gurbeti (“Oni koji iduu drugi svijet”) i Džambazi (“Lovci”).Pretežno se naseljavaju u gradovimauz more, gdje otvaraju male trgovačkeradnje u kojima nude robu namijenje-nu turistima. Mnoge romske obiteljiu Istri žive od turizma, a neki od njihvode uspješne poslove i dobro žive. Po-četkom 90-tih veći broj novopridošlihRoma imao je problema s dobivanjemhrvatskog državljanstva, što je ondaznačilo i probleme sa zdravstvenomzaštitom, školovanjem, socijalnomzaštitom, zaposlenjem, stanovanjem.

    Kadirijski derviški redromske manjine u IstriPotreba za osnivanjem tarikata u

    Istri pojavila se zbog masovnog pre-seljenja Roma muslimana s istočnihprostora bivše Jugoslavije u novo pre-bivalište — Istru, koja se kao vjekovnoodredište i stanište različitih kultura inacija, od svih drugih “zapadnih” pre-djela bivše Jugoslavije, u najvećoj mje-ri benevolentna prema različitostima,pokazala kao najbolja nova domovina iza Rome. Kosovo, a zatim Makedonijai Južna Srbija, područja su najvećegutjecaja kadirijskog reda pa nije nitičudo da se među Romima Istre pojavi-lo upravo to bratstvo.1 Na područjimaranijeg prebivališta Roma, prije dola-ska u Istru, bilo je u velikoj mjeri ak-tivno i rifaijsko bratstvo, ali, na upit“zašto baš kadirije”, Romi s neskri-venim ponosom odgovaraju: “Zato štosmo najstariji”. Naime, kako su nam

    objasnili, kadirijsko bratstvo jedno jeod najstarijih na području Balkana.Od ukupnog broja Roma uključenihu dervišku zajednicu, manji broj čineaktivni članovi bratstva, dok ih je više

    1 U novovjekom prodoru tarikata u za-padnu Europu kadirijski red je bio pri-lično aktivan, tako su, prema podacimavoditelja kadirijske tekije u Istri kojiima uvid u cjelokupnu situaciju kojase odnosi na njegovo bratstvo, osnovani

    tom redu pripadajući tarikati u brojnimgradovima europskih zemalja (Njemač-koj, Belgiji, Francuskoj, Italiji…)

    onih koji sebe nazivaju — ljubimci isimpatizeri (šerbet 2, romski naziv) pazatim ašici 3 i muridi. Derviša koji supoložili zakletvu na vjernost bratstvuima oko stotinu i oni predstavljaju jez-gru reda okupljenog u vodnjanskoj te-kiji, koja je ujedno i pokretačka snagavjerskog, kako oni kažu, tarikatskogživota tog kraja. Krug okupljen okoderviškog bratstva ujedno je i najzna-čajniji za opstanak zajednice, zbog fi-nancijske pomoći i podrške bratstvu.

    “Istarski” tarikat zvanično je za-počeo s radom sredinom 80-tih godi-na dvadesetog stoljeća, kada je nakondugogodišnjeg rada na Kosovu u Pulustigao šejh kadirijskog derviškog reda,pripadnik romske nacionalnosti RizaBajrami. Pripreme za osnivanje tari-kata bile su već izvršene, jer je brat-

    stvo praktički već započelo s radom iprije šejhovog dolaska. Obredi su seprvobitno održavali u jednoj zgradi,ustvari baraci, u centru Pule, nakon

    2 Šerbet inače znači “slatka voda”, ili“voda kojoj je razmućen šećer ili med,voćni sok”, tur. şerbet, arap. šärbä

    3 Ašik (arap., ’šiq. part. a. od’šq “ljubiti”,tur., aşik “ljubavnik”) u sufizmu ozna-čava osobu zanesenu od ljubavi premaBogu; ašk (tur., aşk., ’šq,arap) strasna

    ljubav, ljubavni zanos; u sufizmu sta-nje zanesenosti, ljubavi prema Bogu(Škaljić, A, 1989).

    čega je tekija preseljena u Vodnjan,gradić s velikim udjelom Roma međustanovništvom, desetak kilometaraudaljen od Pule.

    Šejh Riza Bajrami, postavši učeni-kom šejha Isak-efendije, koji je sa svo-

     je strane bio učenik znamenitog šejhaHadži Kadrija, primljen je u bratstvogodine 1943. O tome svjedoči njegovzapis čiji ću veći dio navesti zbog togašto prikazom razvoja jednog ogrankakadirijskog derviškog reda (i to njego-vog “romskog” dijela nastalog u Ko-sovskoj Mitrovici) najbolje oslikavacjelokupnu situaciju razvoja odnosakoji su vladali unutar tamošnjeg ta-rikata uopće. Prema navodima izvora

    prije dolaska u Istru vodio je tekiju uKosovskoj Mitrovici.

    “Ja sam bio sretan što me primio zasvog učenika i tada sam dobio još viševolju za tarikatom, zavolio sam ga i s

     još većim elanom pojačao svoju aktiv-nost u svemu što je tekijsko i tarikat-sko. Činio sam hizmet 4 što sam mogaoi koliko sam mogao od sveg srca, Naosnovu hizmeta što sam učinio, mojšejh, rahmetli5 Isak efendija ovlastio

     je mene da u svojoj kući vodim skupni zikr i primam u tarikat one ašike kojise izjasne da hoće da pristupe ovomtarikatu, tako da smo i u mojoj kućidevamili6zajedno sa spomenutim ve- kilom, 7 derviš Šabanom, sve do 1957.godine. Poslije toga smo prešli u kućuderviš Bajrami Bajramija do 1961. Za-hvaljujući Baba 8 Šaban Ibrahimu koji

     je bio vrlo dobar poznavalac tarikata i

    4 Hizmet (arap., hidma, tru., hizmet) služ-

    ba, dvorba, usluga (Škaljić, A., 1989)

    5 Rahmetli, pokojni, umrli (Anić, V., Gold-stein, I) rahmet, arap., Božja milost;

    6 Devamiti (arap., dawam; tur., devam,“trajati, trajanje”) ustrajno vršiti,traj-no nešto raditi (Škaljić, A, ibid.)

    7 Vekil, većil (arap., wakil, tur., vekil“zastupnik”) u sufizmu označava oso-bu koja vrši službu voditelja obreda izamjenika šejha (Škaljić, A.)

    8 Baba (parz, bābā, “otac, djed”; sta-roperzijski, pāpā) česti naziv koji se

    pridodaje imenu kod derviša a ozna-čava stariju osobu, starješinu, titulušejha (Škaljić, A.).

    Romi muslimani, kao

    pripadnici službene Islamske

    zajednice i kao oni koji su se

    opredijelili za tarikat, u Istri

    nemaju nikakvih problema

    s tamošnjim većinskimkatoličkim stanovništvom

    zbog različitosti svoje vjere,

    i sve svoje obrede mogu

    nesmetano obavljati. Kako

    kažu derviši vodnjanske tekije,

    u tom kraju se nikada nije

    desio značajniji incident, koji bi

    bio znak vjerske netrpeljivosti

    prema Romima muslimanima

    općenito, ili dervišima.

    ISTRAŽIVANJA

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    18/136

    18 BEHAR 123-124

    tarikatskog usula9, erčana10 iadaba 11 kroz muhabet12 nas je uveo još dublje utarikatski život i upućivao nas je kakoda budemo dobri derviši i korisni čla-novi zajednice, i nama je pristupio ve-liki broj građana koji su primili init-sab (inicijaciju) od moje strane. Takose naše bratstvo proširivalo, omasov-ljavalo, a Baba Šaban nas je pravilnouputio kako da budemo samostalni uvođenju tarikatskog života, i mi smo gaod srca voljeli. Bili smo njemu predatina odgoj, u njemu smo gledali lik na-šeg šejha. Baba Šaban, rahmetullahialejh13, što se više približavao smrti,više se zalagao i trudio da što više dajeod sebe za naš pravilan odgoj. Naročito

    te godine kad se preselio,14 1965., bilismo potreseni i puno nam je nedosta-

     jao. Za njim je ostala velika praznina,i tim više je meni kao vekilu i vodite-lju tekijskog života falio” (Bilten “Hu”,1974–75, str. 21–22)

    Prema čestim navodima internogbiltena derviške zajednice (“Hu”, ZI-DRA), Romi su u to vrijeme bili uklju-čeni u tarikate koje su vodili i šejhovidrugih etniciteta te tamo stjecali svojeznanje da bi, osposobivši se za vođenjevlastitog tarikata, u ne tako davnoj

    9 Usul (arap., uş, tur., uṣūl; “osnova, te-melj, izvor korijen”) u sufizmu označavaskup pravila kojih se treba pridržavati(Škaljić, A.)

    10 Erčan, erćan (arap., pl. ärkān, “dio,član, stub”; tur., erkan, “vijeće”) vije-će,vjećnici; dijelovi namaz (molitve).

    11 Adab (arap., adāb) u sufizmu umjerenoponašanje, odnos sufije prema šejhu i

    duhovnoj braći; jedan od središnjih poj-mova arapske i islamske kulture čijeznačenje se mijenjalo tijekom povijesti;u klasičnom razdoblju izražava skupodlika svojstvenih uzornom predstav-niku tadašnjih viših kulturnih slojeva.

    12 Muhabet (arap., mäḥhbbä, tur., meha-bbet, ljubav) prijateljski razgovor,lju-bav, prijateljstvo.

    13 Rahmetullahi alejh (arap., tur. “milostBožja za njega”); muslimanski izričajkojim se izražava sućut obitelji premi-nulog (Općereligijski leksikon).

    14 Izraz preselio, svi muslimani upotre-bljavaju za nekog tko je umro, “premi-nuo.“

    prošlosti osnivali tekije koje su bilenamijenjene prvenstveno pomoći i usvrhu ostvarenje kvalitetnijeg životaromskog naroda.15

    Godine 1988. šejh Riza Bajrami odla-zi u Njemačku, u Műnster, i tamo osni-va veliku tekiju koja se, iako je nekolikoputa ”selila“, danas nalazi na sjeveruNjemačke, u Jevenu. Još uvijek je vrloaktivna i okuplja značajan broj dervišaRoma, a tako i svih drugih koji žive ublizini a pripadaju kadirijskom tarikatu.Šejha, nakon njegove smrti, nasljeđujenjegov sin Enver Bajrami koji je danasšejh Jevenske tekije. Vodnjanska tekija,kuća u kojoj se održavaju obredi kadi-rijskog derviškog reda u Istri, počela je

    s radom 1983. godine, kad je šejh RizaBajrami pokrenuo rad tarikata te nakonodlaska ostavio ovlaštenu osobu (veki-la) da nastavi voditi tarikat, što značida su derviši vodnjanske tekije dobilislužbenu potvrdu od strane šejha damogu održavati obrede i prema tome

     je ona zvanična. Kada je voditelj teki- je, zbog drugih obaveza koje ima i kaovoditelj Udruge Roma Istre, i koje mučesto oduzimaju puno vremena, sprije-čen, obred vodi najstariji derviš Šaban,kome je pripala ta čast baš zbog činje-nice da je najstariji. (Romi često ističuda cijene vodstvo najstarijeg člana za-

     jednice.) Tekija je smještena u nepo-srednoj blizini glavnog gradskog trga,ali ne dominira prostorom niti po biločemu ukazuje na svoju funkciju, jer jesmještena na samom kraju uske, za-vojite uličice tipične za grad Vodnjan.Iako nije previše udaljena od glavnoggradskog trga, ne nalazi se uz cestu,

    nego se prema tekiji skreće kraćimneasfaltiranim putem. To je prije bilagospodarska zgrada pripadajuća jed-nom davno napuštenom domaćinstvupa se u tekiju ulazi iz dvorišta, u kojeste se stazicom spustili od pokrajnjevodnjanske ceste. Bespravno je use-ljena, a do danas, usprkos apelima i

    15 Prema navodima Velija Huseinija, šejhRiza Bajrami i drugi istaknuti romskiderviši, često su, radi stjecanja znanja

    putovali u druge krajeve, pa i u Tur-sku, da bi određeno vrijeme boravili utekijama.

    molbama Roma nadležnim institucija-ma, ta situacija nije riješena. Do sadazbog toga još nije bilo nikakvih proble-ma u smislu zabrane rada ili zabrane

    korištenja prostora, ali Romi žele daneizvjesnost prestane.

    Odnedavno pojavile su se dodatnekomplikacije jer je grad zabranio kori-štenje električne energije koju je teki-

     ja posuđivala od susjeda (redovno suplaćali svoje troškove, ističu Romi), sobrazloženjem da je to protuzakonito, anije im dozvoljeno uvesti vlastitu “stru-

     ju” zbog toga što je zgrada bespravnouseljena i zbog toga što nema odgova-

    rajuću uporabnu dozvolu. Zgrada kojuRomi koriste prije bila je staja kojunitko nije koristio pa su ju preurediliza svoje potrebe (“Od štale smo svojimrukama napravili tekiju!”, ponosno isti-ču), a, kakvi su detaljni vlasnički od-nosi u vezi tog prostora, nisam uspje-la saznati. Romi tvrde da su spremnikupiti objekt, ali da im grad Vodnjanto ne dozvoljava. Smatraju da bi imgrad trebao izići u susret pri rješava-nju problema zbog toga što ni tekija ni

    bratstvo nisu namijenjeni samo Romi-ma, nego svim dervišima kadirijskog

    Nakon Drugog svjetskog rata

    iz različitih krajeva tadašnje

    Jugoslavije doseljavaju

    pripadnici različitih

    nacionalnosti, pa je došlo do

    većeg migracijskog vala Romau Istru, i to najviše iz krajeva iz

    kojih prije nisu dolazili: Južne

    Srbije, Kosova, Makedonije.

    Sa sobom su donijeli ozračje

     jedne nove kulture, kulture

    pripadajuće jugu Balkana,

    do sada nepoznate u ovim

    krajevima. To su većinom bili

    Romi muslimani, u starom

    kraju bili su pripadnici

    derviških zajednica, i svojuvjeru donijeli su sa sobom

    u dominantno katoličko

    okruženje Istre.

    ISTRAŽIVANJA

  • 8/20/2019 Behar br. 123-124

    19/136

    19BEHAR 123-124

    reda koji prebivaju na tom području ižele prisustvovati obredima, a i Romiderivši smatraju da imaju pravo nasvoju bogomolju. Još jedna zanimljivačinjenica jese da u područjima u koji-ma, npr. postoji samo kadirijska tekija,svoje obrede d


Block de Behar

Block de Behar

Checoslovakia Br

Checoslovakia Br

 · Web view1/124. 1/124. 3/124. 3/124. 5/124. 5/124. 10/124. 10/124. 14/124. 14/124. 15/124. 15/124. 58/124. 58/124. 63/124. 63/124. 67/124. 67/124. 87/124. 87/124. 100/124. 100

 · Web view1/124. 1/124. 3/124. 3/124. 5/124. 5/124. 10/124. 10/124. 14/124. 14/124. 15/124. 15/124. 58/124. 58/124. 63/124. 63/124. 67/124. 67/124. 87/124. 87/124. 100/124. 100

Br. Tránsito del Carmen Morales Cano Br. Danilo Osbaldo ...

Br. Tránsito del Carmen Morales Cano Br. Danilo Osbaldo ...

Br. Larissa Acevedo 2013-0053 Br. Ivette Acevedo 2013-0274 ...

Br. Larissa Acevedo 2013-0053 Br. Ivette Acevedo 2013-0274 ...

Hizbul Behar Comp

Hizbul Behar Comp

Br. Alexandra Hernández Páez 2005-0057 Br. Reinaldo Pared ...

Br. Alexandra Hernández Páez 2005-0057 Br. Reinaldo Pared ...

Trabajar Br

Trabajar Br

Br Osteria

Br Osteria

Behar br. 114

Behar br. 114

Behar br. 96

Behar br. 96

Michael Behar

Michael Behar

Alarcon Br

Alarcon Br

COOCH BEHAR COLLEGEcoochbeharcollegeonlineadmission.org.in... · cooch behar college affiliated to the cooch behar panchanan barma university naac accredited (b++ grade) college estd.

COOCH BEHAR COLLEGEcoochbeharcollegeonlineadmission.org.in... · cooch behar college affiliated to the cooch behar panchanan barma university naac accredited (b++ grade) college estd.

Autores: Br. Ana Yansi Méndez Br. Vanessa del Carmen ...

Autores: Br. Ana Yansi Méndez Br. Vanessa del Carmen ...

Behar br. 110

Behar br. 110

Curso Superior Desarrollo Back End - CódigoK...Curso Superior de Desarrollo Front End 124 HORAS 124 HORAS 124 HORAS 124 HORAS 124 HORAS 124 HORAS Curso Superior de Desarrollo Back

Curso Superior Desarrollo Back End - CódigoK...Curso Superior de Desarrollo Front End 124 HORAS 124 HORAS 124 HORAS 124 HORAS 124 HORAS 124 HORAS Curso Superior de Desarrollo Back

Portal IFSC · ifs) fisica (ifsc) fis'ca fislca fislca fisica fistca fislca fisica fislca c/Énc/as e ciÊncias e ... br 2012004925-2 10 br 2012 br 009598-0 br to 2012 019792-8 br

Portal IFSC · ifs) fisica (ifsc) fis'ca fislca fislca fisica fistca fislca fisica fislca c/Énc/as e ciÊncias e ... br 2012004925-2 10 br 2012 br 009598-0 br to 2012 019792-8 br

Behar br. 97

Behar br. 97

Imagen Corporal Behar

Imagen Corporal Behar