0

5

25

75

95

100

ww

w.v

ps-li

bert

as.h

r

Časopis Visoke poslovne škole Libertas svibanj 2009. broj 3.

Interview: T. Šteko i T. Šušković Naših pet dana u Londonu Interview: prof. Davor Perkov

Ova knjiga je namijenjena širo-kom krugu korisnika. Sa zani-manjem će je prihvatiti i koristiti oni koji se prvi put susreću sa statistikom (učenici srednjih škola, studenti, polaznici razli-čitih tečajeva ili seminara), kao i oni koji već imaju određena znanja iz statistike, ali u njezinoj primjeni povremeno nailaze na teškoće. Knjiga je začuđujuće dobro si-stematizirana i lišena svih opte-rećujućih podataka, koji obično u mnogim knjigama slične namjene dovode korisnika pred nepremo-stiv zid. Knjiga u dubini i kvaliteti svoje sadržine nenametljivo oslikava autora kao velikog poznavatelja statistike, koji je na promišljen, jednostavan i učinkovit način približio predmetni nauk širokom krugu korisnika. Veoma važno je naglasiti; da autoru u ovom slu-čaju nije bilo bitno samo napisati

knjigu, već nesebično i jednostavno osvijetliti prostor jedne inače zahtijevne

i složene materije.mr. sc. Nebojša Stanić

Primijenjena statistikau MS Excelu

Izdavači: ZORO d.o.o.,Gundulićeva 26, ZagrebNAKLADA ZORO d.o.o.,Šenoina 14, Sarajevo

ISBN: 978-953-6296-87-3

Cijena: 220,00 kn

Uvodna riječ urednika IMPRESSUM

Broj 3, svibanj 2009.

IZDAVAČVisoka poslovna škola Libertas Trg J. F. Kennedyja 6b HR-10000 Zagreb Tel.: 01/ 2323 377 Faks: 01/ 2315 581 E-mail: poslovna.skola@libertas.hr WEB: www.vps-libertas.hr

DEKANmr. sc. Gojko Ostojić

UREDNIŠTVOGlavni urednikmr. sc. Nebojša Stanić

Izvršna urednicaHelena Šlogar, struč. spec. oec.

Grafički urednikHrvoje Vražić

Lekturaprof. Snježana Stanić, mag. spec.

FotografDomagoj Badrov

Naslovnica i ilustracijeIdejno rješenje: Nebojša StanićUmjetnička izrada: Marko Uremović

NovinariSandra Maros, Jelena Kostanić Tošić, Jana Miletić, Marijana Filipović, Zvonimir Roža, Tin Pilat, Davor Arbutina, Deny Ožvalt, Helena Knežević, Nino Delija, Ivica Tarle, Vedran Mileta, Šerif Memedi, Nastazija Remenar, Nela Vidić

PRIPREMA ZA TISAKDomino dizajn d.o.o.Josipa Strganca 2HR-10 090 ZagrebTel./faks: 01/3864-896

Naklada2000 komada

Ispred Vas je novi broj Libertas news časopisa. Osvježen je, ima veći broj stranica, posjeduje tematsku raznolikost i podosta izgrađenu novinarsku izražajnost. Poseb-nosti fotografija, koloristika stranica i opća grafičko dizajnerska rješenja čine časopis zavodljivim i čitaocu poželjnim. Čini se da smo pronašli put; kroz unutarnju dinamiku časopisa neosjetno ulaziti u sve naprednije tematske i stilske mijene. Ovakav uradak zahtijeva puno truda, ali s druge strane ovo je podij za istinske novinarske i umjetničke kreacije. Značajno je napomenuti da Lib-ertas News nije prekopirano djelo. On je u cjelini naša zamisao i čini se da može poslužiti kao inspiracija svima koji u razno-likosti tematike i u slobodnim crtačko-diza-jnerskim formama žele pronaći svoj izraz. Ovo je već jedna vrsta čitalačke poslastice, zar ne? I svaki sljedeći broj bit će zanimljiv, pomalo drugačiji. Zbog toga smo spomen-uli unutarnju dinamiku, tematske i stilske mijene, koje će vam nuditi blaga, ali uvijek nova tematska i stilska osvježenja. Jer, „sva-ka mijena u krugu sreće je kovitlac nade u beskonačnost užitka“. U traženju tema i oslikavanju problem-skih dešavanja nastojat ćemo biti ponekad sarkastični da se kroz „otklon od suza“, šaleći se, ugnijezdimo u srce problema o kojem pišemo. Zapravo, one „škakljive“ ozbiljne društvene teme mnogi časopisi obrađuju

pukim višednevnim ponavljanjem prob-lemskog sadržaja, a mi ćemo kroz neke naše „sovine kutke “ na problem ići pošalicom. Svojim člancima uvodit će nas u svijet teni-sa i u koloplet teniskih dešavanja naša pro-slavljena tenisačica Jelena Kostanić Tošić. Također, svaki put ćemo izvući neku kuli-narsku čaroliju iz bakine knjige recepata. Zašto ne probati to; samo nemojte lijepiti palačinke „uljevače“ po stropu kuhinje. Kako se samo lijepo i novinarski profilirano izražavaju naše kolegice. Sve znaju o kriza-ma, „crvenilu srca“, o bitku i filozofiji trenut-ka. A muški dio kolega suradnika? Hodaju, promatraju, zapisuju i znalački komenti-raju. To su dečki sa stavom. Već sada imaju osobine lidera. Ako želite i Vi nešto napisati, pridružite nam se. Siguran sam da ćemo u dogledno vrijeme stvoriti jedan široki tim novinarskih znalaca, koji će u zdravoj takmičarskoj at-mosferi obrađivati interesantne studentske i šire socijalne teme.

Neke zanimljivosti iz prošlog broja

Kava s predsjednikom Republike

Studenti Visoke poslovne škole Libertas, predvođeni dekanom, prodekanom za nastavu i prodekanom za međunarodnu suradnju, svoja su uobičajena subotnja druženja po zagrebačkim kafićima zami-jenili druženjem u Predsjedničkim dvori-ma s predsjednikom Republike Hrvatske Stjepanom Mesićem.Susret s Predsjednikom bio je spontan,

Međunarodno partnerstvoDekan Visoke poslovne škole Libertas potpisao je Memorandum o suradnji s britanskim sveučilištem Stirling. Surad-nja je zamišljena kao partnerstvo između ovog prestižnog sveučilišta i Visoke po-slovne škole Libertas. Mogućnosti surad-

nje su velike i otvorene, a zamisao je da budu korisne za obje strane.

a razgovor otvoren, prijateljski i poti-cajan.

Glavni urednikmr. sc. Nebojša Stanić

svibanj 2009.2

≥Sadržaj › › › › › ›

Antonio LazićIn Memoriam

3

20

21

22

23

25

26

27

28

29

31

32

RotorHumoreska Toje Stevilova

4

5

6

7

8

11

14

15

16

17

18

19

Sovin kutakKolumna “Sovin kutak” by Jimmy Brinesta

Reketom i lopticom po svijetuKolumna Jelene Kostanić Tošić

Sandra, ti to možeš!Interview: Tamara Šteko i Tino Šušković

Ivan Prgomet-RokicaNesretna sudbina mladića

Konkurentnost hrvatskog gospodarstvaGospodarska svakodnevica

Bakini recepti za mlade menadžere

Dok spava gradBlenda 2,8

Izaći ili ne izaćiBlenda 2,8

New York, New York…Putopisi

PC vs MacČip, čip, čip

Kratki pregled slobodno izabranih novosti vezanih za informatikuČip, čip, čip

Naših pet dana u LondonuNaša zbilja

Northwestern University i Visoka poslovna škola Libertas dogovorili suradnjuNaša zbilja

Tko je i što je sve prof. Davor Perkov?Interview

Ekonomijada u RovinjuLibertas sport

Priča o RockeffeleruSvjetlost iz davnina

Ljetna LektiraRiječ odzvanja, a muk je posvuda

Reforma visokog obrazovanjaRiječ odzvanja, a muk je posvuda

Vrijeme životnih promjenaRiječ odzvanja, a muk je posvuda

Potvrđeno globalno zagrijavanjeRiječ odzvanja, a muk je posvuda

Ima li kraja cestogradnji u Hrvatskoj?Blenda 2,8

K(ad)R(iješenje)I(zostaje)Z(bog)A(merike)?Gospodarska svakodnevica

vs19

2925

21

5 11

3svibanj 2009.

U malim mjestima sve je nekako druga-čije i sporije. Ljudi se bolje poznaju i više se vole. U večer, sastanu se na ne-

kom malom trgu ili ispred jedinog dućana i pričaju. Nekad nešto i popiju pa zapjevaju.U Vodoteču nema puno kuća. Malo je to mje-sto, planinsko. Stanovnici su pravi gorštaci, a prsluke od janjećeg krzna nose i ljeti. I tako, kao po nekom programu, sastaju se, rastaju, žive i umiru sve dok Matalija nije otišao jednog ponedjeljka na sajam u malo veće mjesto Bri-nje. Ima tamo svega za uživanje, a ima i jedna kućica u kojoj se prodaju srećke. „Vrag po njoj“-kako je znao reći Matalija, pa i on ode i kupi srećku za 10 kuna. I prođe taj ponedjeljak, a u drugi ga nešto stisnula leđa pa nije otišao u Bri-nje, a ni sljedeći ne ode, nego tek ode mjesec dana poslije s Jurinom na njegovom gumenja-ku. I ispiše oni puno toga i zapjevaše, a kono-barica Kata vrckasta, pa ponovi nekoliko puta da bi se odmah udala za onog Brinjaka koji je dobio BMW na lutriji prije 15 dana. Samo joj je čudno što se taj ne javlja. ˝Kakav BMW?˝- čudio se Matalija pa izvrnuo džepove da nađe onu srećku koju je kupio!? I nađe je. A konobarica nasmijana i dalje se še-gačila pa će Mataliji: „Ako si ti dobio BMW, vo-zit ćeš me u Zagreb pa radi od mene što oćeš“. Uozbiljio se Matalija, sviđa mu se konobarica, oči zasjajile, pa pomisli da ode provjeriti nije li njega možda sreća pomilovala. Nije njega zbog tog nekakvog BMW-a, već zbog Kate, konoba-rice. I gle, kad je pokazao srećku ženi u onoj ku-ćici, ova je nešto pogledala i ukočila se. Onda je odjednom počela vikati pa okrenula telefon da nekog u Zagrebu obavijesti o dobitku. I tako nasta dernek i opijanje kad se saznalo da je Matalija dobio BMW. Ni Kate sad nije mogla izmicati, pa se čvrsto dogovoriše ona i Matalija da pođu u Zagreb preuzeti auto. Tako i bi. Lijepo su ih tamo u Lutriji primili, a i oni u salonu automobila. Sve je to kratko trajalo i Matalija dobi ključeve čuda od auta. Takvog je samo gledao na slikama. On je nekad vozio fiću, ali od kad mu je otišla prirubnica, više ga nije popravljao.Uglavnom, sjeli su oni u tu autinu pa Mata-lija ošinu po gasu. Razbucavao je sve one u malim autićima po zelenom valu, a bogami ga nitko ni na ravnoj cesti nije mogao stizati. I tako malo po malo doveze se on do nekakve okrugle ceste, koja ide sve onako u krug. Vidi on, voze se auti po tom krugu, pa malo- malo izlijeću u razne pravce, ali dolaze odmah dru-gi. Vidi Matalija da se nitko dugo ne zadržava na toj okrugloj cesti. Čini mu se da mu je onaj iz lutrije rekao da kad bude išao kući, najbo-lje mu je da ide preko rotora. Pomisli:˝Možda je to taj rotor˝, a zagolica ga i neka davnaš-

nja priča da u Zagrebu ima nekakva cesta po kojoj se voziš do mile volje u krug i onaj tko najduže izdrži dobije podebelu nagradu. Sad je već bio siguran da je to ta cesta pa makar je i zvali rotor. Bogami odluči on da se malo poveze u krug, pa da vidi koliko će izdržati. I tako, Kate i on uletiše u taj rotor, pa opali po gasu. Ulijeću i drugi sa strane, ali brzo izlaze. Matalija je bio sav sretan i ponosan jer on i da-lje maže u krug. Kate podvikuje i njoj je drago. I tako prže oni sve do noći. Malo po malo, oko rotora se počela skupljati masa ljudi. Sve ma-nje auta ulijeće u rotor, a i onaj koji uleti Mata-lija ga istisne van. Neće njemu nitko preoteti nagradu. Svi gledaju kako juri neki manijak u skupom autu stalno u krug i smije se, a auto nema niti registraciju. Dovezli su se i policijski specijalci i vatrogasci. Došla je sva sila novi-nara. Kamere se postavljaju na sve strane. I onda, odnekud puče glas da je u autu jedan bogati strani ulagač sa svojom prijateljicom, koji je odlučio uložiti u zagrebačko gospo-darstvo silne milijune. Proču se da je odlučio i metro besplatno napraviti. Odnekud se sa-znalo i ime tog bogataša. Po svemu sudeći bio je to glavom i bradom Ben Juliška. Na sve strane čuli su se uzvici odobravanja. Netko je u nekakvim kolicima dovezao cvijeće, pa su ga počeli razbacivati po rotoru. Odnekud se pojavio i orkestar, pa se svirka orila na sve strane. Dođe ta priča i do gradonačelnika pa i do kandidata za gradonačelnike, jer bilo je vrijeme izbora. Uzguraše se svi oko rotora da zauzmu što bolja mjesta. Nastala je prava zbrka. Trebalo se pokazati pred uspaljenim bogatašem, stoga je svaki od tih političara podigao svoje timove da smišljaju kako se što bolje prikazati Benu Juliški, a i narodu, koji je očito dao svoja srca tom otkačenom bogata-šu. Odmah je proslijeđeno naređenje da se napravi privremeni izlaz sa rotora; nešto kao na stazama za formulu 1. Trebalo je Benu Ju-liški omogućiti da tankira automobil i da na brzinu ode u WC. Isto tako, tu bi ga če-kali sendviči i svakakvi napitci. Nitko ga ne bi smio pitati bilo što vezano za njegovu vožnju. I što je naj-važnije, on će sam odlučiti kada će se odvesti sa rotora.A Matalija, ču-dom se čudio.

Nije mogao vjerovati da se baš njemu svi ve-sele. Bio je uvjeren da postiže rekorde vozeći se neprestano u krug. Svako toliko je skretao u taj tunel, gdje je sve bilo postavljeno kao za gozbu. Svi su mu se samo smiješili i gurali mu u ruke razne poklone. Preko razglasa je čuo da ga je gradonačelnik imenovao počasnim gra-đaninom grada Zagreba. Najveća nacionalna naftna korporacija dodijelila mu je počasnu potrošačku karticu za besplatno korištenje nji-hovih benzinskih postaja. Učlanili su ga i u ra-zne klubove. Kad su primijetili da na sebi nosi prsluk od janjećeg krzna, odmah su se skupili dizajneri i modisti. Dali su naloge svojim kro-jačima da na brzinu izbace na tržište takve pr-sluke. Tiskali su se bedževi sa Benovim likom i sve tako trajalo je to nekoliko dana. Onda se i Matalija umorio, iako se u vožnji mijenjao sa Katom, pa je uspio malo dremnuti. Auto mu je bio pun nekakvih plaketa i počasnih iskazni-ca. Pomislio je da je pokupio sve nagrade, pa je konačno raspalio jednim krakom sa rotora prema naplatnim kućicama. Iza njega se dugo čuo pljesak. On je samo vozio i vozio. Jedva je čekao da dođe u svoj Vodoteč. Kad je stigao, nije mu više bilo ni do čega. On i Kate istovarili su tiho poklone na kojima je posvuda pisalo: „ Dragom Benu Juliški sa štovanjem“. Čudom se čudio - Tko je taj Ben Juliška - Nisu mu valjda od milja na brzinu nabili „špicnamet“. -Tako je to sigurno - povjerova on. Valjalo se odmoriti i više ne misliti na Zagreb.A Zagreb se danima prometno oporavljao od kaosa na rotoru. Trebalo je demontirati sve te kućice i razne naprave iz okoline. Svima je bilo čudno kako se Ben Juliška više ne po-javljuje. Političari su isto bili u čudu. Za svaku sigurnost dali su blizu rotora postaviti Benov spomenik u bronci, u naravnoj veličini. Još uvijek ga čekaju, a neki nose prsluk od janje-ćeg krzna. Nek se nađe; jer što ako iznenada

bane Ben Juliška!?

RR THumoreska>>>

Piše Toja Stevilov

svibanj 2009.4

Kolumna “Sovin kutak” by Jimmy Brinesta>>>

Moj grad je lijep grad. Svašta se u njemu dešava. U njemu žive i oni obični ljudi i obični i neobični političari i svakojaki siromasi i svakojaki bogataši. U njemu žive i lijepo odjeveni stilisti, manekeni i manekenke. U njemu svi nešto imaju za reći, pa govore, govore, puno govore, ponekad smiješno govore - i nikom ništa. Tako su, potužiše se neki moćni ljudi iz uprave našeg grada, neki drugi iz nekakvih lobija grdili naš novi tramvaj i tako otežali pro-daju istog čak u Finsku. A zamis-lite, reče jedan važan moćan gospodin koji brani istinu, da se u našim novim tramvajima ne voze krumpiri, nego ljudi. Krumpiri se valjda isto voze, ako ih ljudi nose sa sobom ili ako ih zaborave u tramvajima. Krum-piri onda zauzimaju mjesta oko sjedala jer se ne mogu primiti za ručke – držačice. Zbog toga se krumpiri kotrljaju po tramvaju i izmiču noge ushodalim dama-ma. Kotrljajući krumpiri postaju problem, pa će vjerojatno novi tramvaji dobiti i prikolice za krumpire u kojima se neće voziti dame. Možda tramvaji dobiju i prikolice pogodne za prijevoz automobila, pa će taj naš tram-vaj postati i kopneni trajekt. Može taj naš tramvaj svašta, a moći će i sve više ako ga nekakvi lobiji ne „ispreskaču“. A zamis-lite, što bi sve Finci mogli od njega napraviti. Možda od njega naprave tramvaj na skijama. Možda od njega naprave i leteći tramvaj koji bi na srednjim lini-jama po Finskoj mogao konkuri-rati poštanskim avionima. Sve to

Sovinkutak

bi mogao naš tramvaj koji vozi ljude po Zagrebu, a ne krumpire - osim ponekad. Političari u našem gradu do-bivaju i skupe automobile. Do-bivaju i oklopljene automobile, bez topovske cijevi na krovu. Imaju samo duple auspuhe, koji ne pucaju. Takvi automo-bili koštaju kao 700 mjesečnih plaća učitelja. Znači da bi učitelj takav automobil mogao kupiti za 700 mjeseci ili poprilici za 60 godina, samo sve to vrijeme ne bi smio jesti. Ne bi smio potrošiti ni kune sve te godine, jer kako će inače uštedjeti za auto. Ako bi uspio, na kraju bi dobio i na-gradu za najveći učiteljski staž. Tako bi se naš učitelj ipak provo-zao u blindiranom auto već za svoj 85. rođendan. Država bi mu sigurno platila osobnog šofera kao primjernom štediši. Našeg učitelja bi pozvali i na tel-eviziju. Bio bi čudo od učitelja. Narod bi mu skupljao za benzin i konačno bi mogao početi jesti. Zato učitelji, štedite, takmičite se, odgajajte generacije moćnih ljudi kojima kupuju blindirane automobile koji na krovu nema-ju top. Inače, taj automobil, čim su ga spomenuli u tisku, negdje je nestao. Pospremili su ga. Sigurno ga čuvaju za nekog učitelja kad za 60 godina uštedi da ga otkupi. Možda su ga po-spremili iz praktičnih razloga jer je pretežak pa oštećuje ces-tu. Kažu da mu se ni stakla ne mogu spustiti pa političari ne mogu mahati narodu. Sigurno su to pravi razlozi. Tko kaže da političari nemaju dušu?

VICEVISanda Maros

Pitanje: Što je to optimist?Odgovor: Investicijski bankar koji u nedjelju navečer pegla pet košulja. Pitanje: Koja je razlika izme-đu investicijskog bankara i goluba?Odgovor: Golub još uvijek može baciti svoj depozit na BMW. Pitanje: Koja je razlika izme-đu investicijskog bankara i velike pizze?Odgovor: Velika pizza još uvi-jek može nahraniti četveročla-nu obitelj. Pitanje: Što islandski bankari i ribari imaju zajedničko?Odgovor: Smrznuta sredstva.

Da je stanje na financijskom tržištu pošlo po zlu, uvjereni su i Britanci. Jedan je od njih, pri-mjerice, prije nekoliko tjedana svojem bratu posudio 10 funti, a sada je, navodno, jedan od četiri najveća iznajmljivača u Velikoj Britaniji. Drugi je pokušao dići novac s bankomata. Nije uspio, nego je dobio poruku o „nedopuštenom prekoračenju“. Ne zna sada tko je u crvenom minusu, on ili nje-gova banka. Treći je došao svo-jemu osobnom bankaru i rekao mu: ‘Htio bih pokrenuti malo po-duzeće. Što da učinim?’ ‘Jedno-stavno’, uzvratio mu je bankar: ‘Kupite veliko i pričekajte.’ Izvrsno se pak snašao investi-cijski bankar kojemu je na po-

sao, iznenada, banula supruga. Našla ga je u kompromitiraju-ćem položaju - tajnica mu je sjedila u krilu. Bez imalo oklije-vanja, bankar joj je počeo dik-tirati: ‘... i zaključno, gospodo, bez obzira na financijsku krizu, ne mogu više raditi u ovom uredu u kojemu je ostao samo jedan stolac.’ Razočarani ulagač: ‘Ovo je gore od razvoda. Izgubio sam polo-vinu svog imetka, a još imam ženu.’ Drugoga je kriza oraspo-ložila: ‘Napokon si mogu priu-štiti razvod. Žena će mi dobiti upravo ono što zaslužuje - po-lovinu ničega!’

Pomalo tužno, ali istinito, zvuče i iskustva s američkog tržišta kapitala. Da ste, primje-rice, prošle godine kupili dio-nice Delta Air Linesa za 1.000 dolara, danas bi one vrijedile 49 dolara. Pri kupnji dionica AIG-a, od uloženih 1.000 dola-ra ostalo bi vam manje od 15, a da ste 1.000 uložili u Fannie Mae, sada bi imali tek 2,5 dola-ra. No, da ste prije godinu dana za 1.000 dolara kupili konzerve piva, popili pivo i odnijeli pra-zne konzerve u reciklažu, sada bi imali 50 dolara u gotovini. Pouka je priče, zaključili su Amerikanci, da je trenutačno najisplativije ulagati u brutalno opijanje.

5svibanj 2009.

Sve je počelo jako davno, ali još uvijek se sjećam svog prvog susreta s tenisom. Bilo je to u Splitu, u legendarnom teniskom klubu Firule, kad mi je bilo 7 godina. Gledala sam djecu kako igraju tenis i učinilo mi se to vrlo zabavno. Moji roditelji su, naravno, bili pre-sretni mojim interesom za sport, jer su to vidjeli kao rješenje za trošenje mojeg viška energije, koju sam imala na pretek. Kada sam krenula u školu tenisa, još sam bila vrlo zaigrana. Crtala sam po terenu razne likove i gradila kućice od pijeska, što nije izgledalo baš obećavajuće. Međutim, malo po malo sve je postajalo ozbiljnije i rodila se ljubav između mene i tog zanosnog bijelog sporta. S otprilike 12 godina počela sam govoriti da ću postati profesionalna tenisačica. Uf! Da sam znala što me sve čeka, tko zna da li bi se za to odlučila? Srećom, nisam imala pre-dodžbe o svim teškoćama koje proizlaze iz profesionalnog bavljenja tenisom. I tako je počela moja teniska priča.Kao i većina drugih poslova i događanja i te-nis ima svojih lijepih i ružnih priča, veselih i tužnih trenutaka. Vjerojatno se sjećate kako se odvijao US Open 2008. Samo iz tog jednog teniskog događaja možete spoznati svu dra-matiku mečeva i složenost teniskih sudbina. S jedne strane radost pobjednika, a s druge razočaranje poraženih i nadu u bolji plasman sljedeće godine.Deseti put sam išla igrati US Open. Iako mi je nakon toliko godina putovanja već sve pomalo dosadilo, nisam mogla ostati rav-nodušna prema igranju na jednom Grand Slamu. US Open je četvrti i posljednji Grand Slam u sezoni i igra se u New Yorku. Ovaj put, sa mnom je išao Vedran, moj super frend još od djetinjstva. Vedran je teniski trener pa smo spojili ugodno s korisnim. On je zbilja „zakon“ pa s njim nikada nije dosadno. Naravno, kao i u većini slučajeva, morala sam se probuditi vrlo rano jer smo putovali jutarnjim letom. Vedran je došao 15 min prije dogovorenog jer je bio uzbu-đen zbog putovanja. A ja, lagano sam već proklinjala rano dizanje i putovanje i sve što već ide s tim. Naravno da nisam mogla spavati u avionu. Hrana je bila loša, što je

Reketom ilopticompo svijetu

bilo u skladu sa očekivanjima, pa mi sve nije bilo iznenađujuće. Uostalom, s vremenom sam stvorila taktiku, nešto kao sugestiju ili psihološku hranu, pa kada god mi je teško ili dosadno u sebi ponavljam: „Svemu dođe kraj pa će i ovome“. I eto, na kraju ispadne da sam uvijek u pravu. Nakon dužeg putovanja došli smo i do služ-benog hotela „Le Parker Meridien“. Lijep ho-tel, ne pretjerano luksuzan, ali meni jako drag, pa uvijek tu odsjednem. Kraj je puta, ali ne i muke jer smo morali ostati budni zbog brže adaptacije. Na to sam već pomalo otupila. Doduše, nije mi teško palo malo šetnje po Manhattanu. Za to nemam često prilike jer su turniri i treninzi obično toliko naporni da nemam ni vremena ni snage za neke velike šetnje. Jedino čemu nikako ne mogu odolje-ti u Americi je shopping. Za to se MORA naći vremena. Dani do turnira su prošli u pripremi i tre-ninzima. To uvijek nekako isto izgleda; rano dizanje, treninzi, rastrčavanje, teretana, iste-zanje i sve se samo ponavlja iz dana u dan. Iščekivanje ždrijeba uzbudljivo je gotovo kao i sam meč. Na žalost, meni ovaj put ždri-jeb nije bio naklonjen. Moglo je puno bolje, „cura“ je 40. na svijetu. Igrale smo treći meč dana. „Cure“ prije nas su igrale „sto godina“, pa smo se načekale. Nisam igrala dobro; s ta-kvom igrom nisam imala puno šanse protiv nje. Nekako sam očekivano izgubila, ali to

Kolumna Jelene Kostanić Tošić>>>

nije bilo ništa manje depresivno. Pomiješali su mi se osjećaji ljutnje, krivnje i tuge. Koš-mar u glavi. Čemu sve to i zašto se to baš meni dešava? Zar nisam mogla bolje? Što sam krivo uradila? Puno pitanja bez odgo-vora. Nije lako podnijeti da podbaciš na veli-kom turniru, kad je posebno važno da igraš dobro. I još kad se sjetim svih onih napornih treninga i svega onoga čega sam se odricala. Da bi stvar bila gora, tu su bili i mediji koji su čekali moju izjavu. A što da im kažem kada ne znam ni sama, ni kako ni zašto se sve to tako odigralo. Dobila sam 30 min da odem na intervju, što nije bilo ni približno dovolj-no da smirim svoje emocije. Nije to bilo prvi puta da su mi oči bile suzne. Znaju oni mene, „malu emotivku“. Kroz sve ove godine igranja, puno sam se promijenila. Odrasla sam i postala iskusni-ja. Ali, izljeve emocija nikada nisam uspje-la savladati. Emocije su još uvijek jače od mene, ne mogu i ne znam ih suspregnuti. Ipak sam nešto još važnije naučila. Treba ići dalje. To je možda najvažnija životna lekcija. Ne dozvoliti da te porazi slome. Oni su isto dio života. Jer tko nikada nije bio na koljenima, neće nikada znati letjeti. Trebalo je samo nekako prespavati noć, a novim danom opet mi se vrati osmjeh na lice. Novi dan uvijek rađa novu sreću, nove nade i očekivanja. Dan za shooping. Zašto ne? I love New York.

svibanj 2009.6

Sandra, ti to možeš! Razgovarala Jana Miletić

>>> Što vas je potaknulo na ovako veliku humanitarnu akciju?U vrijeme početka korizme razgovarala sam sa svojom prijateljicom, kako u današnje vri-jeme ljudi gledaju na korizmu. Uglavnom se odriču materijalnih stvari u svoju korist, npr. prestaju jesti slatko kako bi smršavili. Zaključi-la sam kako je korizma izgubila svoju izvornu vrijednost odricanja od nečega u korist dru-goga, odnosno, žrtvovati se da bi pomogao bližnjem. Odlučila sam to promijeniti.>>> Kako ste došli na ideju za organizira-nje utrke?Prijateljica je dobila e-mail u svrhu skuplja-nja novaca za invalidska kolica namijenjena jednoj djevojčici, pa sam tu vidjela priliku da ostvarim smisao svoje korizme. Željela sam organizirati utrku na Jarunu, čiji bi sponzor bio VPŠ Libertas i da na taj način prikupimo određena materijalna sredstva. Međutim, jedna je tvrtka kupila djevojčici kolica i to je na taj način bilo ispunjeno. U međuvremenu, dogodila se ova situacija sa Sandrom Paović. Inzistirala sam da ostvarim svoju ideju i upita-la kolegu Tina Šuškovića kao podpredsjedni-ka sportske udruge Libertas da mi pomogne organizirati utrku na Jarunu za Sandru. On je velikodušno pristao.>>> Bez sponzora ništa nije moguće. Tko se krije iza te uloge?Ako organizirate utrku, potrebno vam je piće. Jamnica je pristala da se sponzorski uključi u ovu akciju, tako da smo čitavo vrijeme dije-lili njezin asortiman proizvoda. Nadalje, čitav događaj od samog početka pratila je prodaja majica. Tvrka Medis Adria je odmah na žiro račun Sandre Paović uplatila 30.000 kn.>>> Kome ste predočili svoju ideju?Shvatili smo da ništa ne možemo bez do-zvole Sandrinih roditelja ili njezinog trene-ra do kojeg smo u to vrijeme mogli doći. Sandrini roditelji su bili kod Sandre, pa ih je teško bilo nazvati i pričati im o toj akciji. Ipak, do trenera, g. Nevena Cegnara bilo je jednostavnije doći.>>> Kako je g. Cegnar reagirao?Neven Cegnar je jedna srdačna osoba. Kroz razgovor smo vidjeli da između njega i Sandre zrači povezanost kao između oca i kćerke. Bitno je prije svega naglasiti kako smo napra-vili prezentaciju čitavog projekta kako bi ga

mogli elaborirati i argumentirati na profesio-nalan način.G. Cegnar je bio presretan. Bez njega ne bi mogli pokrenuti ovaj projekt. On nas je pro-movirao gostujući u TV emisijama.>>> Kako ste obavijestili građane da se uključe u akciju?Putem medija. Olimpijski odbor, stolnoteniski savez, HRT i drugi uključili su se u organizaci-ju. Atletski savez nam je preporučio oglas na internetskim stranicama za utrke u kojima su-djeluju ljudi koji se inače time bave. Prva pre-ss konferencija bila je 2 tjedna prije događaja, a nju je organizirao Hrvatski olimpijski odbor. Svatko je imao svoj zadatak. Zahvaljujući si-nergiji dobrih ljudi, sve je ostvareno. Hvala vam svima!>>> Odaziv je bio iznad očekivanja. proko-mentirajte!Ne možemo vam sve opisati riječima. Ljudi su dolazili sa svojom djecom. Jedan dječak koji je prebolio dječju paralizu, s jednom kraćom nogom, pretrčao je čitav krug od 7 km za Sandru i to ga je učinilo sretnim. Usu-đujemo se reći da je to bio dirljiv događaj za sve ljude. Posvećen je Sandri, ali imajmo na umu da to što se njoj dogodilo, može se do-goditi svakome.

>>> Sandra nije svatko. Koliko njezino ime i prezime ima utjecaj na rezultat akcije?Ima velik utjecaj jer vijest o poznatim osoba-ma, osobito loša, brzo se širi. No ipak, anoni-mnost ne znači da sve pada u vodu. Naprotiv, potrebna je samo volja dobrih ljudi i sve je moguće. Uzmite primjer Ane Rukavine i sve će vam biti jasno.>>> Postoji li neki vaš interes kao pokreta-ča cijelog projekta? Vi ste neka vrsta hero-ja. Moram vas tako nazvati.Ljudi su malo skeptični. Svatko misli da netko radi nešto zbog nečega. Nas dvoje smo ušli u to jednostavno da nekome pomognemo. >>> Emocije imaju najveću ulogu u provo-đenju ovakvih akcija. Zašto?Cijeli PR je pucao na emocije. Polazeći od sebe preporučamo svakome da učini nešto dobro za nekoga. Fenomenalan osjećaj. Kao da se čovjek preporodi. Ne postoji cijena veli-kodušnosti. Dovoljne su i sitnice ako ih uputi-te u pravom smjeru. Probajte!>>> Jeste li se nakon svega čuli sa San-drom?Jesmo, putem poruka, za njezin rođendan. Zahvalila se na svemu. Mislimo da ćemo se upoznati čim to bude moguće, bar da joj pru-žimo ruku, ako ništa drugo.

“Sandra, ti to možeš” naziv je velike humanitarne akcije koja je pokrenuta za stol-notenisačicu i hrvatsku olimpijku teško stradalu u prometnoj nesreći u Francuskoj. Glavni incijatori čitavog događaja bili su studenti 2. godine VPŠ Libertas Tamara Šteko i potpredsjednik sportske udruge Libertas Tino Šušković.

Glavni incijatori čitavog događaja bili su Tamara Šteko i Tino Šušković.

Veliko srce Libertasa>>>

7svibanj 2009.

U životu čovjeka najteže je podnesti ne-moć. Kako se priviknuti na situaciju kad vam, uslijed raznih pobola ili ži-

votnih nesreća, jedino pokretne ostanu mož-da samo oči i glas za vapaj!? Da oči! Trepćete i gledate svoje najbliže ili neke druge njego-vatelje i vapite da vam pomognu. Koliko ima takvih dragih ljudi kojima je potrebna trajna briga, njega i pomoć? Koliko ima takvih ne-moćnih ljudi kojima bi liječnici mogli pomoći, ali, takvi medicinski zahvati su skupi. Što mo-žemo učiniti za ove ljude koji pate, mi zdravi, pokretni ljudi dobra srca? Što možemo učiniti da netko od ovih napaćenih i nemoćnih bića jednog dana stane na vlastite noge, veselo pomakne zastore u svojoj sobi i pogleda sret-no put sunca?!Postoji mnoštvo akcija humanitarnog karak-tera, preko kojih se nastoji pomoći ljudima u nevolji. Svaka takva akcija je ispit naše savjesti i naše dobrote. To je i prostor naše slobode da pružimo ruku sa dlanom prema gore, u kojem je dar za vapijuće. Najčešće su takve akcije dobrote vezane uz nečije zdravstvene probleme. Uglavnom se prikuplja novac za neki medicinski uređaj ili za neko liječenje. A što je sa našim sustavom zdravstvene zaštite?Naš zdravstveni sustav je inače osmišljen tako da ulažemo u njega i tako solidarno izgrađu-jemo sistem (uglavnom) besplatne zdrav-stvene zaštite. To je silno važno i čovjek ne doživljava taj uređeni sistem na pravi način, dok se ne razboli. Počesto u samom sistemu zdravstvene zaštite postoje ograničenja u potpori bolesnicima za nabavku adekvatnih skupih lijekova i pomoćnih ortopedskih sred-stava, kao i za odobrenje sredstava za plaća-nje operativnih zahvata u drugim zemljama. S jedne strane ulažemo ogroman novac u taj sustav, a s druge strane smo primorani priku-pljati sredstva kroz razne humanitarne akcije, da bi pomogli bar jednoj u nizu osoba koje vape za pomoći.

Na takvu jednu sudbinu i ja Vam želim skrenuti pozornost!U sklopu emisije Hrvatska uživo, na HRT-u je emitiran prilog o mladiću kojeg je zadesila nesretna sudbina. Vjerujte, potrebna mu je naša pomoć! Gledajući prilog, nisam mogla ostati ravnodušna i ništa ne poduzeti. Mladić se zove Ivan Prgomet i ima samo jednu želju, da prodiše uz pomoć aparata (stimulatora) koji bi mu se mogao ugraditi u Švicarskoj.Osobno ga ne poznajem, ni njegovu obitelj, ali kada sam vidjela prilog u kojem on sam

Ivan Prgomet-RokicaNesretna sudbina mladića

traži pomoć, u kojem se vidi da je pun volje za životom, pun optimizma, odlučila sam se založiti i zajedno s Vama osigurati mu neka-kvu pomoć.Ivan Prgomet rođen je 05. listopada 1987. u Slav. Brodu. Živi u Slav. Šamcu u radničkoj obitelji. Već od malih nogu se pokazao kao talentiran i zainteresiran za mnoge aktivno-sti. Jedna od velikih ljubavi mu je bila i lov, u koji je odlazio s ocem. Svirao je tamburicu u lokalnom tamburaškom sastavu. U rodnom mjestu završio je i osnovnu školu. Potom je upisao srednju Industrijsko-obrtničku školu u Slavonskom Brodu.Nakon završene srednje škole, radio je diljem Lijepe naše i stekao veliko radno iskustvo. Godine 2007. zaposlio se u Brodomont d.o.o. u Slavonskom Brodu. Nakon par poslova u rečenoj firmi zaposlio se u Osijeku, gdje se gradio cestovni Koridor C5. S obzirom da se pokazao vrlo iskusnim i marljivim radnikom, ponuđeno mu je usavršavanje, čije troškove je snosio poslodavac.Uspješno je prošao tu nadogradnju znanja i spremao se na teren u nuklearnu elektranu „Krško“. Nažalost, želja mu se nije ostvarila.Ivan Prgomet je nastradao 18. 07. 2007., pola sata nakon završetka radnog vremena. Otišao se okupati s društvom na rijeku Dravu, jer su bile neizdržive vrućine. Skočio je u vodu s gla-vom prema dolje. Kaže da tada nije osjećao nikakve bolove i nije mu bila potrebna liječ-nika pomoć. Otišao je kući. Sljedeći dan je ra-dio te se isto tako otišao okupati nakon posla. Ivan je taj dan ušao u vodu samo do gležnja i srušio se, s glavom okrenutom prema vodi. Plutao je tako dok ga nisu izvukli prijatelji.Na poziv dolazi hitna pomoć i prevozi ga u Osječku bolnicu. Primljen je na Odjel Neuro-kirurgije. Disao je, ali svakim danom sve teže i teže. Treći dan prestaje disati, oživljavaju ga i tek ga tada stavljaju na respirator. Četvrti dan je operiran u Osječkoj bolniciDana 17. 10. 2008. Ivan je dobio pozitivno rješenje za ugradnju stimulatora disanja u Švicarskoj.Dana 01. 12. 2008. putuje u NOTWWILL (Švi-carska). Tamo nakon pregleda liječnici izjav-

ljuju da je loše njegovan i jako zdravstveno zapušten. Loša njega je jedan od razloga tako velikih dekubitusa koje je imao po tijelu. Lije-čenje dekubitusa je uvjet da bi se ugradio pla-nirani stimulator disanja. Liječnici iz Notwilla čekali su odluku HZZO. Njihov odgovor je bio poražavajući. Vratili su Ivana u Hrvatsku jer se dekubitusi po njihovoj procjeni mogu uspješno liječiti i u Hrvatskoj.Od 16. 01. 2009. Ivan leži u Klinici „Fran Miha-ljević“ u Zagrebu.Cilj ovog članka je sakupiti novac uz pomoć kojeg bi Ivan mogao otići u Švicarsku, u Pa-raplegičarski centar, gdje se takvi pacijenti mogu liječiti i rehabilitirati.U Hrvatskoj sve ide teško i sve duže traje, a Ivanu je vrijeme jako važno.Zato, kao i mnogo puta do sada, pokažimo svoje veliko srce, pomognimo mladom Ivanu koji je zatočen u bespomoćnom tijelu, odu-zet od vrata nadolje i leži na Odjelu u Klinici „Fran Mihaljević“. Pomognimo mu da sjedne u kolica, zagrli svoju obitelj i da se vrati u svo-ju Slavoniju.Nada mladog Ivana je trenutačno usmjerena prema Vama i svim ljudima dobre volje koji žele i mogu mu pomoći.Svi Vi koji imate volju i želju pomoći nesret-nom mladiću možete to učiniti uplatom određene novčane sume na dolje navedene račune.

Piše Marijana Filipović

Prgomet Ivan (Roko i Ankica)Matije GUPCA 4435 220 Slavonski Šamac, HrvatskaTel.: 00385/35 473 260Mob.: 00385/ 99 570 8541Email adresa: roko.prgomet@sb.htnet.hr

Žiro račun: 2340009-3102892696Kunski račun: 2340009-3209714335Devizni račun: 20331000853IBAN: HR10 23400093209714335SWIFT adresa (BIC) Privredna banke Zagreb: PBZGHR2X

Tko promijeni život jednom čovjeku, promijenio je cijeli svijet!

„Molim sve ljude ove Hrvatske koji me sada vide i slušaju da pomognu mo-jim roditeljima, da skupe novac za moj oporavak koji će trajati mjesecima!“

Ivan Prgomet

Veliko srce Libertasa>>>

svibanj 2009.8

Gdje se nalazi naše gospodarstvo? Vode li ga ljudi koji promišljaju neka buduća, bolja gospodarska stanja teme-ljem uvođenja novih tehnologija, poticanjem zdrave kon-kurencije i sustizanjem europskih tržišnih vrijednosti? Što čine Vlada i pojedine državne institucije da bi hrvat-sko gospodarstvo i hrvatsko društvo, u cjelini, djelovali u skladu sa zahtjevima i potrebama nacionalnog ekonom-skog okružja kao i zahtjeva globalnog tržišta.

Pod utjecajem globalizacije, uklanja-njem vanjskotrgovinskih zapreka i sa-mim time povećanjem tržišta (globalno

tržište), gospodarska slika svijeta mijenja se strelovitom brzinom. Nacionalne ekonomi-je pod pritiskom globalizacijskih kretanja i smanjenja protekcionizma imaju sve manje mogućnosti za proizvodnju novih i drukčijih proizvoda, koji bi time iziskivali povećanje troškova proizvodnoga procesa. Stoga se pa-radigma gospodarstva temelji na informaciji kao najvažnijem dobru. Tendencija gospo-darskog razvitka pomaknula se prema djelat-nostima koje se temelje na znanju, informa-cijama, visokim tehnologijama i uslugama, dok tradicionalne djelatnosti postaju samo prateće u globalnom prosperitetu.Konkurentnost, osobito konkurentnost po-duzeća, postaje ključno pitanje: kako, u nave-denim globalizacijskim zadanostima biti bolji od drugih poduzeća, a da bi se postalo boljim nužno je biti drugačiji1. Biti konkurentan nije pitanje uspjeha, nego pitanje opstanka. Kon-kurentnost poduzeća funkcija je najmanje dviju skupina varijabli. To su: povoljni nacio-nalni, lokalni i industrijski uvjeti u kojima je poduzeće nastalo i razvijalo se. Dakle, radi se o nekontroliranim makroekonomskim va-rijablama. S druge strane, konkurentnost je rezultat velikog odricanja ključnih ljudi podu-zeća, ponekad i generacija, kako bi se ostvarili rezultati bolji od konkurencije.Na mikrorazini, manageri bi trebali poslovni sustav obnavljati na način da utvrde jasne smjernice djelovanja, odnosno njihovu pod-logu u smislu vrijednosnog sustava. Važno je zaposlenicima ukazati koliko njihov poslovni uspjeh ovisi o kolektivno usmjerenoj akciji.

Konkurentnosthrvatskog gospodarstva

Pritom nije važno da dođe do konsenzusa u odgovorima, važno je da postoji dijalog, raz-mjena mišljenja, usklađivanje stajališta i per-cepcija da je svačije mišljenje vrijedno i može pridonijeti unapređenju. To znači sustavne promjene i podizanja kvalitete rada javne uprave i pravosuđa, reformi mirovinskog su-stava, zdravstvenog sustava te sustava obra-zovanja2. Raskidom sa socijalističkom planskom pri-vredom građani su se zatekli na povijesnom iskušenju suočavanja sa nečim novim, a to je demokracija, kapitalizam i liberalizam3. No, početni entuzijazam s početka 1990-ih spla-snuo je pod realnom slikom koju je nova situ-acija donijela. Poduzeća, kao mikroekonom-ski entiteti, ostaju bez potencijala i inicijative. Radna učinkovitost zaposlenika svjesno opa-da, na potencijalne probleme zatvaraju oči, rade tek onoliko koliko im je potrebno da izbjegnu sankcije, a o davanju prijedloga i ideja za unapređenje niti ne razmišljaju4. Jača cinizam kao mehanizam obrane, šire se gla-sine i stvara kultura nepovjerenja i nestabil-nosti. Tinja nezadovoljstvo, nepovjerenje u sustav, na djelu je politika ’’snalaženja’’, inicija-tive za poboljšanjem a priori se proglašavaju neuspjelima, a u njihove pokretače također se sumnja. Sve ovo upućuje na gubitak iden-titeta i eroziju vrijednosnog sustava društva koja ima za posljedicu nagrizanje gospodar-stva i društvene infrastrukture.

Stanje i problemi konkurentnosti:Područja na kojima Hrvatska zaostaje u od-nosu na konkurente su korupcija, efikasnije sudstvo, davanje veće uloge znanosti, obra-zovanju i inovacijama, značajnije uloge izrav-

nim stranim ulaganjima, smanjenju državnih potpora te stvaranju manje, ali efikasnije jav-ne uprave. Niska učinkovitost javne uprave u zadnjih pet godina uvjerljivo zauzima prvo mjesto najproblematičnijih faktora za poslo-vanje u RH, a iza nje slijede korupcija, pore-zne stope i porezna regulativa. Hrvatska želi postati društvo znanja; u tom pogledu obe-shrabruje činjenica da još uvijek vlada niska kvaliteta potražnje, ponude, ali i prilagođeno-sti hrvatskog obrazovnog sustava potrebama konkurentnosti. Neshvatljiva je činjenica da troškovi školarina ne ulaze na popis za po-vrat poreza, kao primjerice lijekovi. U 2005.g. u ukupnoj populaciji imali smo samo 3 % studenata, što je veliki zaostatak sa uspored-nim zemljama Europske unije poput Češke ili Mađarske. Što se tiče diplomiranih studena-ta, nailazimo na još lošiju sliku-Hrvatska ima samo 5,4 % diplomanata na području znano-sti i tehnologije, dok je prosjek EU 12 %.

Piše Zvonimir Roža

1 Darko Tipurić: Strategija konkurentnosti, Zagreb, 2009.2 Mladen Vedriš: Republika hrvatska – aktualna ograničenja i perspektivne mogućnosti ekonomskog napretka, u: J. Kregar, G. Flego, S. Ravlić (ur.): Hrvatska kako sada dalje, Zagreb 2008.,127 – 138.

3 Đ. Njavro, I. Šutalo: Gospodarstvo, Zagreb, Birotehnika, 1992.4 Nataša Rupčić: Kriza: revidirajte vrijednosni sustav, u: Poslovni savjetnik, 2008, br 49.

Gospodarska svakodnevica>>>

9svibanj 2009.

Odgovori na sve iskazane, i u ovom tekstu neiskazane izazove, nisu ni lagani ni jed-nostavni. Oni zahtijevaju niz promjena kod društvene, što znači javne i političke elite. Po-glavito u shvaćanju da razvoj nije nešto što se događa spontano, jer tržišne sile i zakonitosti koherentno djeluju u jednom pozitivno odre-đenom smjeru. Ekonomski razvoj mora biti vođen i upravljan. Uostalom, i Svjetska banka, jedan od snažnih globalnih poticatelja tržiš-ne ekonomije, upozorava da je neophodno pronaći ravnotežu između djelovanja Vlade i tržišta, a ne birati između njih.Temeljne pogreške se ipak najvećim dijelom nalaze u ekonomskoj politici, kao dijelu sveu-kupne politike koja treba odrediti makroeko-nomske prioritete i opredijeliti se za odgova-rajuće instrumente, kojima bi znatnije utjecala na gospodarska kretanja, ali samo tamo gdje tržište posustaje i ne može samo osigurati ekonomsku ravnotežu kao jamac stabilnosti cjelokupnoga društvenog sustava.

Rješenja:Osnivanje Nacionalnog vijeća za konkuren-tnost (NVK) značajan je potez iz razloga što stvara koheziju između četiriju društvenih grupa: poslovne zajednice, sindikata, vlade i akademske zajednice. Vijeće ima jasnu viziju promoviranja konkurentnosti i poticanja pro-duktivnosti nacionalnog gospodarstva radi osiguranja održivog rasta životnog standarda i kvalitete življenja građana Hrvatske. Ključni programski dokument NVK su “55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske”, od kojih se do danas četiri petine pretvorilo u konkretne poteze ekonomske politike. Među tim mjerama su napredak ostvaren u pribli-žavanju naših obrazovnih standarda onima Europske unije, uvođenje Hitro.hr servisa i pažnja koju Vlada daje smanjenju administra-

tivnih prepreka za poslovanje kroz Hitrorez, jačanje poduzetničkih sloboda te prepozna-vanje važnosti informacijsko-komunikacijske tehnologije5. Riječ konkurentnost potrebno je uvesti u dnevne teme u gospodarskom, političkom i javnom žargonu kao svojevrsnu viziju kako ćemo živjeti za nekoliko godina. U tom je smislu NVK u 2008. godini na ma-krorazini odredilo 12 osnovnih stupova naci-onalne konkurentnosti. Prvu skupinu, Ekono-mija temeljena na osnovnim faktorima, čine institucije, infrastruktura, makro ekonomska stabilnost, zdravstvo i osnovno obrazovanje. Drugu skupinu, Ekonomija temeljena na fak-torima efikasnosti, više čine obrazovanje i tre-ning, efikasnost tržišnih sloboda, efikasnost tržišta rada, sofisticiranost financijskih tržišta, tahnološka spremnost, veličina tržišta. Treću skupinu, Ekonomija temeljena na inovacij-skim faktorima, čine poslovna sofisticiranost i inovativnost.Na mikrorazini manageri bi trebali poslovni sustav obnavljati na način da utvrde jasne smjernice djelovanja, odnosno njihovu pod-logu u smislu vrijednosnog sustava. Važno je zaposlenicima ukazati koliko njihov poslovni uspjeh ovisi o kolektivno usmjerenoj akciji. Pritom nije važno da dođe do konsenzusa u odgovorima, važno je da postoji dijalog, razmjena mišljenja, usklađivanje stajališta i percepcija da je svačije mišljenje vrijedno i može pridonijeti unapređenju. Na taj način jača transparentnost i kultura povjerenja i zajedništva. Misija tako postaje izranjajuća kategorija, odnosno predstavlja set mišljenja zaposlenika o tome koje ciljeve poduzeće tre-ba ostvariti, za koga i s kojim resursima.Recentna ekonomska zbivanja na svjetskome i osobito američkome financijskome tržištu te kretanje svjetskoga gospodarstva u smjeru recesije potaknule su promišljanja o poveća-nju proizvodnosti i stimulaciji potrošnje kako bi gospodarstvo funkcioniralo. U tom je smi-jeru gospodarska politika RH kao prioritete koji bi povećali konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, između ostalih, odredila stabil-nost monetarnoga sustava (stabilnost tečaja domaće valute) te neke od političkih ciljeva s ekonomskim implikacijama, poput pristupa-nja članstvu NATO-a, koji otvaraju mogućnost novih investicija i stvaraju pozitivnu klimu ulaganja u stabilno hrvatsko gospodarstvo.

Zaključak:Prema ocjenama NVK6 Nacionalnu konkuren-tnost Hrvatske posljednjih nekoliko godina obilježavaju razmjerno stabilan makroeko-nomski okvir, investicije u infrastrukturu i obrazovanje te započeti procesi institucional-nih promjena čija je realizacija pretpostavka pomaka u kvaliteti poslovnog okruženja, a o čemu ovisi također kvaliteta poslovnog sekto-ra. Pomak Hrvatske na ljestvici konkurentno-sti Svjetskoga gospodarskog foruma u novije vrijeme govori o napretku, ali i jedinstvenosti prilika za poboljšanje i nastavak kvalitetnih

5 Darko Marinac: Ulaganje u obrazovanje ključ je napretka, u: J. Kregar, G. Flego, S. Ravlić (ur.): Hrvatska kako sada dalje, Zagreb 2008., 123 – 126.6 Regionalni indeks konkurentnosti Hrvatske za 2008. u: http://nvk.multilink.hr

Gospodarska svakodnevica>>>

institucionalnih i strukturnih reformi. Većina pokazatelja konkurentnosti hrvatskoga gos-podarstva – od produktivnosti i smanjenja deficita javnog sektora, do rasta društvenog proizvoda i inozemnih ulaganja – pokazuje da se Hrvatska kreće u dobrom smjeru, ali da je dinamika tih promjena nedovoljna. Još su prisutna ograničenja koja koče ubrzanije razvijanje konkurentskih sposobnosti i na-predovanje, i to prvenstveno na područjima tzv. mekih pokazatelja kao što su pravosu-đe, korupcija, javna uprava, kompetentnost menadžmenta, sposobnost usvajanja novih znanja, tehnologija i inovacija. Problemi kon-kurentnosti Hrvatske danas su uvelike slični problemima Europske unije, ali nisu jednakog intenziteta. Atraktivnost Hrvatske kao mje-sta za investicije i zapošljavanje još uvijek je razmjerno slaba. Premda su ulaganja u istra-živanja i razvoj iznad prosjeka novih zemalja članica Europske unije, konkurentnost hr-vatskoga gospodarstva ne temelji se na ino-vacijama, znanju i obrazovanoj radnoj snazi, nego na razmjerno slabijoj konkurentnosti rada zbog relativno niske produktivnosti i ograničenog tehnološkog sadržaja proizvoda i komponenti. Slično Europskoj uniji i Hrvat-ska želi povećati zaposlenost, modernizirati se kao socijalna država te jačati ljudski i so-cijalni kapital kroz bolje obrazovanje i struč-no usavršavanje, kao i ulagati u inovativnost, istraživanja i razvoj.

svibanj 2009.10

Piše Sandra Maros

K(ad)R(ješenje)I(zostaje)Z(bog)A(merike)?

Velika financijska kriza uvukla se u sva svjetska gospodarstva. Svi se pitaju kako je moguće u svijetu takvih tehnoloških dosega i uz prisustvo toliko moćnika ekonom-ske misli ne predvidjeti krizu takvih razmjera. Je li ova kriza namjerno izazvana? Da li je moguće da iz svega netko izvuče nekakav profit ili neku globalnu stratešku prednost? Bez sumnje, kriza je bila šuljajuća, međutim nitko, ili gotovo nitko, nije predviđao ovakvu kulminaciju događanja. Koliko su potki ove krize doprinijeli svo-jim odlukama Clinton, a kasnije i Bush?

Nakon otprilike dva & nešto kvartala, po-slije medijskog booma o krizi, logično bi bilo kad je tema ta famozna ‘’The

Kriza’’, početi nekom rečenicom poput: ’’Što reći nakon svega?’’. Međutim, pustimo sad lo-giku. Imam dojam da je upravo logika to što ne štima u krizi. I ovoj i onima prije nje, a bojim se i onima koje tek dolaze. Uh, pesimistične li rečenice (‘’onima koje tek dolaze’’)! No, ne bri-nite, trudim se biti optimist, a nisu li optimisti oni koji neprilike pretvaraju u prilike. Stoga vjerujem da i te buduće krize imaju šansu pre-tvoriti se u nešto ne loše. Zar ne? Vratimo se mi na početak. Meni i nakon 9 rečenica nedostaje neki pošten uvod. Ako bih stavila tu logičnu rečenicu ’’Što reći nakon svega?’’, jedino što mi se nameće kao nastavak jest: ’’Ma nakon čega?!?!’’. Iskreno, koliko vas/nas ima neku lo-gičnu, cjelovitu sliku o tome što se to zapravo dogodilo, tj. što se to događa? Kako povezati, u neku priču koja ima glavu i rep, sve one pojmo-ve poput ’’sekundarnih/hipotekarnih kredita’’, ‘’pohlepe’’, ’’bonusa’’, ’’virtualnog novca’’, ’’kolateralnih dužničkih obveza’’, ‘’tržišta ne-kretnina’’, ‘’FED-a’’, ‘’fiskalnih stimulansa’’, ‘’Rohatinskog kao Prvog Viteza Reda Kune’’1 i što ja znam čega sve ne. A one rečenice tipa; ‘’Nema jednog univerzalnog razloga, kriza je splet kompleksnih ekonomskih, političkih, socijalnih, psiholoških (možda demagoških?) i sličnih razloga koji završavaju na –ih.’’ - neću ni spominjati. Ups, upravo jesam. Da se razumijemo, nikako ne isključujem splet okol-nosti. Nego, otkad se splet okolnosti ne može objasniti logično? Kako se to spleo taj splet okolnosti da ga nitko ne može otplesti? Ono što se meni vrti po glavi jest da za sve postoji uzrok, a samim time i posljedica. Dakle, zašto je došlo do krize? Kako? Koji je uzrok? Koje su posljedice? I to ne posljedice koje su se dosad manifestirale u RH, nego koje kucaju na vrata. Moramo li im otvoriti vrata, ili postoji način da vrata ostanu zatvorena. Možda postoje neka dobra blindirana vrata. Da l’je Rohatinski, una-

toč tomu što nije ni ćelav ni nabildan, dovoljno dobar ‘’security” da vrata ostanu zatvorena? Ima li on uopće takvu moć ili su to samo me-dijske floskule? Te ono posljednje i najbitnije – rješenje. Postoji li uopće plan kako doći do rješenja. Idemo ispočetka (opet). Priča počinje ovako:˝ Jednom davno u jednoj dalekoj zemlji, nazovimo je SAD (Stara Asertiv-na Dama), bio je neki stari, debeljuškasti, po-hlepni čovječuljak. Međutim nije bio jedini koji je bio star niti jedini debeljuškast, a nažalost, ni jedini pohlepan. Bilo ih je više. Malo po malo ti čovječuljci su se uljuljkali u postojanje vlastitih karikatura i dopustili sebi postupke koji zako-nom nisu zabranjeni, dapače, u nekom kon-

tekstu imaju i pozitivnu svrhu (zašto ljudi ne bi gradili kuće u kojima će živjeti?), ali postupke kojima su i oni zarađivali te ono najbitnije, po-stupke o čijim posljedicama nisu razmišljali.”

Tko je vidio razmišljati u 21.stoljeću!? To, molim lijepo, nije “in” u 21.st. “In’’ je ba-viti se sportom, a najpopularnije je trčanje, za profitom naravno. Šteta što ti čovječulj-ci nikad nisu bili u Hrvatskoj, možda bi čuli onaj stih; “Reka’ sam ja, nema tu sriće, sine moj, vrati se ti... nije u šoldima sve, neka te tu kraj mene”2. Zaista šteta. Još u doba Clin-tona (sjećate se njega?) doneseni su zakoni koji omogućuju da manje bogati slojevi sta-

1 http://209.85.129.132/search?q=cache:mPMkMvya2bcJ:pollitika.com/guverner-cosmo- rohatinski+Rohatinski+Prvi+Vitez+reda+Kune&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr&client=firefox-a - naziv ‘’Rohatinski Prvi Vitez Reda Kune’’ je naveden u odgovoru tj, komentaru od autora ‘’Zvone Radikalni’’ na dnevnik ‘’Guverner Cosmo Rohatinski’’2 Mladen Grdović; pjesma ‘’Nije u šoldima sve’’

Gospodarska svakodnevica>>>

11svibanj 2009.

novništva dobivaju bankarske kredite radi kupovine nekretnina3. Nije da je čovječuljak Clinton znao kako će to rezultirati, a još ma-nje da će se za vrijeme mandata čovječuljka Busha kreditiranje proširiti i na još manje bo-gate slojeve od manje bogatih, pa i na manje od još manje bogatih i tako sve do onih ama baš nikako bogatih. Čovječuljci Clinton i Bush vodili su svoje bitke, tako da njih ne možemo direktno kriviti za nešto. Uvijek ostaje opcija da ih indirektno krivimo, ali nećemo biti zlo-česti. Ipak je jedan vodio bitke sa ženama, a drugi sa vlasnicima nafte, što ni u jednom slučaju nije lako. Međutim, to sad nije tema, pa pustimo njih. Dakle, glavni akteri krizne priče uključuju vlasnike nekretnina tj.one koji to žele postati (moja kućica moja slobodica) i investitore. Svi su oni povezani financijskim sustavom u jednu, kako se sada manifestiralo, ‘’banana’’ situaciju. Iskreno, ne znam kako je došlo do toga da jedna nutricionistički vrlo bogata voćka postane sinonim za negativno, ali tako je kako je. U suštini, ti debeljuškasti pohlepni čovječuljci su kreirali financijske instrumente koji su hi-potekarne kredite zapakirali u nešto po imenu CDO (Collateralized Debt Obligation; kolate-ralne dužničke obveze) te su ih preprodavali kao vrijednosne papire koji se temelje na ABS-u (Asset Backed Securities; različitim oblicima imovine). Šteta što ih ABS nije podsjetio da za-koče, jer jedino što je ABS zaustavio je global-na ekonomija. Sitnica. Postupak sekuritizacije4 se odvijao preko institucija SIV5 (Structured Investment Vehicle) koje su zapravo poduze-ća kćeri velikih banaka tako da su preuzimale kredite i pretvarale ih u ulagačke instrumen-te. Osnivanje poduzeća kćeri omogućeno je

ukidanjem zakona6 po kojem su se razdvajali, komercijalno bankarstvo naspram investicij-skog bankarstva i osiguravajućih društava. Osnovano je mnoštvo SIV-ova, što je između ostaloga omogućilo i ne unošenje kredita u balance banaka, te su one na neki način odo-bravale više kredita nego što im je dopušteno po Basel-u7. Investitori su bili banke, investi-cijski fondovi, mirovinski fondovi i svi oni koji su željeli sudjelovati u trci za zaradom. Dakle, debeljuškaste pohlepne institucije koje su uz sve to još bile i bahate. Rejting agencije (S&P, Fitch Ratings, Moody’s) su davale odlične ili nešto niže rejtinge vrijednosnicama, a to su ar-gumentirali time da novi financijski proizvodi (CDO) diverzificiraju rizike neplaćanja kredita i smanjuju koncentraciju rizika u bankama kao prvim izdavateljima kredita. Agencije za procjenu su samim time bile i u sukobu interesa, jer su to naplaćivale provizijama (!?). Očito su im moralni i etički rejtinzi vrlo, vrlo, vrlo niski (DDD). Nadalje, investitori su kupovali takve vrijednosnice, a narod je ‘’potrči – poleti’’ uzimao kredite,

jer ih je privlačila niža kamatna stopa koja se nakon godinu ili dvije dizala. Sve to uz servi-ranu logiku da cijene nekretnina zadržavaju konstantan rast te da će se na kraju isplatiti otplaćivanje hipoteke po višim kamatnim stopama. Tko im ne bi povjerovao? Pogo-tovo, jer je to tad držalo H2O (vodu). Uosta-lom nisu svi k’o Gazde pa da pjevaju: “Što će meni krov nad glavom, kad ću doći zorom plavom, al’ neće me nitko čekati.‘’ Od vijeka vjekova ljudi imaju potrebu za nečim svojim, tako da je interes za hipotekarnim kreditima logičan. Eto, bar nešto logike u ovoj priči o krizi. Kad je došlo do manjeg interesa za kredite, u igru ulaze oni koji nemaju stabilnu kreditnu sposobnost. Prema nekim autorima (James K.Galbraith9) svima je bilo jasno da oni neće moći otplaćivati kredite. Možda se pitate zašto nitko od tih “svih’’ nije reagirao. Najbolje je što je bilo onih koji su upozorava-li, ne konkretno na otplatu, nego na krizu, ali što su sirotani mogli. Dapače, čak ih je Julia Finch, autorica teksta u kojem je navela kriv-ce za krizu, u časopisu The Guardian navela u ‘’popisu krivaca’’. Među njima su profesor ekonomije Sveučilišta u New Yorku Nuriel Rubini, koji je još 2006. predvidio financijsku krizu, kao i biznismen George Soros, milijar-der Warren Buffett i čelnik američkog hed-ge fonda John Paulson. Njihova krivnja je u

3 http://www.seebiz.eu/hr/makroekonomija/svijet/guardian-greenspan-je-najveci-krivac-za-krizu,35903.html4 Sekuritizacija – iako bi svaki student ekonomije trebao znati što to znači ipak sam napisala definiciju ; nema na čemu – dakle to su nove tehnike financiranja u kojima se klasični oblici

potraživanja (u ovom slučaju hipotekarni krediti) preobražavaju u nove odnose koje sada predstavljaju vrijednosni papiri u kojima su ti odnosi utjelovljeni. Tehniku sekuritizacije razvi-jaju financijske organizacije ili velike korporacije da bi iz bilance izbacile ona potraživanja koja su podložna promjenama kamatnih stopa, kreditnom riziku ili su općenito nepovoljnih ili rizičnih karakteristika.

5 U istom kontekstu postoji i naziv SPV (=Special Purpose Vehicle)6 Glass-Steagallovog zakon (donešen 1933; ukinut 1999.) ; ukidanje je podržavao i bivši director FED-a čovječuljak Alan Greenspan, dok je inicijator, McCainov ekonomski savjetnik,

čovječuljak Phil Gramm7 Basel – međunarodni bankarski sporazum (Basel. I i Basel II..)8 Gazde; pjesma ‘’Ostarit ću ja, ostarit ćeš ti’’9 James K.Galbraith – čovječuljak je američki ekonomist, profesor na Teksaškom sveučilištu u Austinu, predavač na Institutu Levy za ekonomiju, predsjednik udruge Ekonomski mir i

sigurnost, brat bivšeg američkog veleposlanika Petera Galbraitha u RH i sin Johna K.Galbraitha (slavnog ekonomista)10 Šala!!!!!!! Sve ekstremne mjere su neprihvatljive!!!!

U suštini, ti debeljuškasti pohlepni čovječuljci su kreirali financijske instrumente koji su hipotekarne kredite zapakirali u nešto po imenu CDO (Collateralized Debt Obligation; kolateralne dužničke obveze), te su ih preprodavali kao vrijednosne papire koji se temelje na ABS-u (Asset Backed Securities; različitim oblicima imovine).

Zanimljivo je, da su se prvo vra-ćale nekretnine, a tek nakon toga su se ljudi odricali automo-bila ili su prestali otplaćivati kre-ditne kartice.

Gospodarska svakodnevica>>>

svibanj 2009.12

tome što su znali da se kriza približava. Ne znam što su mogli napraviti da bi ih se ču-lo-možda baciti bombu10, ali ne, nećemo sad primjenjivati ekstremne mjere. Pogotovo kad postoje oni koji su zaista krivi. Međutim, vratimo se mi na tijek krize. Dogodilo se bla-go usporavanje rasta američkog gospodar-stva. Uz to su kamatne stope počele rasti jer je FED11 zbog rastuće inflacije počeo dizati kamatnu stopu. Dotada su banke i institucije smatrale da su dovoljno moćne i da imaju ta-kav položaj u sustavu da im se slom ne može dogoditi, pogotovo jer im je FED izlazio u susret kad je to situacija zahtijevala. I veliki slom na Wall Streetu 1987.godine ublažen je intervncijom FED-a te je to bio jedan dobar pokazatelj budućeg funkcioniranja financij-skog sustava. Sve te okolnosti dovele su do nemogućnosti otplaćivanja rata hipotekar-nih kredita te su se počele vraćati nekretni-ne. To je bilo tako često da su analitičari i no-vinari tu pojavu vraćanja ključeva bankama nazvali ‘’jungle mail’’. Zanimljivo je da su se prvo vraćale nekretnine, a tek nakon toga su se ljudi odricali automobila ili su prestali ot-plaćivati kreditne kartice. Dobro je, ipak nisu Balkanci jedini koji se vozikaju okolo-nao-kolo u ‘’fancy’’ autićima, dok ostatak ‘’fa-milije’’ gladuje ili kako to ispada u Americi, dok nemaju krova nad glavom. Došlo je do nezainteresiranosti investitora i prvog pada cijena nekretnina nakon Drugog svjetskog rata. Na pad cijena nekretnina uvelike je utjecalo i nagomilavanje nekretnina u vla-sništvu banaka. Banana, opet! Skoro pa ima-mo cijeli kilogram banana u ovoj priči. Zatim je na vrata pokucala nelikvidnost, a za njom i vjerna pratiteljica insolventnost. Kuc–kuc, ili u današnje doba bi to bilo drn-drnnnn (zvono). Sad dolazi do raznoraznih reakcija. Jedna od njih je reakcija tadašnjeg mini-stra financija Henrya Paulsona, koji nije htio spašavati AIG12, zatim je zaustavljen short-selling13 financijskih dionica i ministarstvo financija je najavilo 700 milijardi $ vrijedan paket spašavanja za bankarski sustav. Tržištu

dionica to je pružilo privremeno olakšanje – no Paulsonov plan nije bio adekvatan14 (nije bio spreman za posljedice kad je dopustio da Lehman Brothers15 propadne). Osnovna ideja mu je bila osnovati nešto slično kor-poraciji ‘‘Resolution Trust’’ iz 80-ih, koja je tada kupovala imovinu propalih štedionica da bi je se nakon nekog vremena riješila. Ne mogu a da ne spomenem da je Paulson pohitao do Kongresa, te zatražio potpune ovlasti uključujući i imunitet od kaznenog gonjenja. Kongres je to odbio. Jedan dio analitičara je smatrao da je bolje novac po-trošiti na uljevanje kapitala u banke, umje-sto da od njih preuzima lošu imovinu, na što je i sam Paulson pristao, međutim, nije to pravilno proveo. Tu je George Soros spome-nuo i Bena Baernankea, čelnika FED-a koji, iako nije imao zakonske ovlasti da poduzme nešto, prema Sorosu, nije smio dopustiti da dođe do ovoga. Prema već spomenutom popisu krivaca Julie Finch, na vrhu popisa je bivši direktor FED-a Alan Greenspan, koji je kriv zbog toga “što je dozvolio širenje hipote-karnog mjehura, uslijed niske kamatne stope i nedovoljnog reguliranja na području hipo-tekarnih zajmova’’. Ima jedna njegova zani-mljiva rečenica, koju je prije nekoliko godina rekao okupljenima: ‘’Gospodo, ako se shva-tili to što sam upravo rekao, tada sam se loše izrazio’’. Duhovit čovjek, reklo bi se. Pitanje je, koliko smisla za humor imaju oni koji su izbačeni iz svojih kuća zbog nemogućnosti vraćanja kredita, dok su s druge strane upra-vo oni te osobe koje će kroz poreze platiti spašavanje financijskih institucija, koje su masno zarađivale na njima. Uz već spome-nute čovječuljke Clintona i Busha, navodi i

bitanskog premijera Gordona Browna, jer je “uzdigao interese predstavnika financijskog sektora nad interesima predstavnika drugih sektora gospodarstva, na primjer, proizvođa-ča”, zatim su tu, bivši i sadašnji, vodeći ljudi najvećih financijskih institucija SAD i Britani-je, kao što su osiguravajuća kompanija AIG, banke Goldman Sachs, Lehman Brothers, Merrill Lynch itd. Kao što vidite krivaca ima; ovo što je tu navedeno je tek veoma mali dio cijele slike. Prisjetite se samo dodatnih afera koje su isplivale na površinu, poput one gdje je Bernard Madoff16 pronevjerio 50 milijardi dolara. Halo, 50 milijardi dolara!! Ja sam mislila da je neoprostivo i ono kad klinci u dućanu ukra-du čunga lungu, jer naime i to nešto pokazu-je (možda bi se psiholozi sa mnom složili), ali što reći na 50 milijardica dolara?! Možda opet banana, tj. 50 milijardi banana. Čovječuljak je priznao krivnju po svim točkama optužnice, uz komentar da nije imao namjeru ići tako dale-ko te je vjerovao kako će brzo namaknuti no-vac da isplati investitore, ali se zakopavao sve dublje. Stvarno, što reći na to? Možda da je to neki teži oblik derivatske kleptomanije, ili neka zastrašujuća pohlepa. Činjenica je da svi teško priznaju greške, čast iznimkama. Međutim po-red te činjenice još je jedna puno fascinantnija, a to je da nitko sve te godine nije primijetio i zaustavio njegov ‘’stručni rad’’. Kakav je to su-stav kontrole, zaštite i pravovremenih sankcija u kojem Madoff 13 godina nije imao nezavi-snu reviziju poslovanja svog investicijskog fon-da?! Zatim činjenica da su određene novine u SAD-u još 2005. dobile dojave o prevarama, konkretnije o tome kako su Madoffovi inve-stitori plaćali porez na novce koje on zapravo nije zaradio, nego je stare investitore isplaći-vao novcima novih; međutim urednici su bili uvjereni da je tako nešto nemoguće. Vjerujem sa su sada razuvjereni, ipak imaju 50 milijardi razloga da promjene stav. Dakle, radi se o cijelom sustavu vrijednosti koji je očito poremećen. I to kako poreme-ćen. Neki komentatori su sve uspjeli sažeti u jedan izraz, a to je da se dogodio ‘’derivatski Černobil’’. Mislim da taj izraz zaista pogađa u bit priče. Ono što moram istaknuti, i to za-ista istaknuti, jest da nije problem u financij-skim instumentima, derivatima, sekuritiza-

11 FED - Federal Reserve District (sustav federalnih rezervi) - privatna institucija koja je ovlaštena za regulaciju i kontrolu financijskih i monetarnih institucija i tržišta u SAD-u tj. središnja američka banka

12 AIG – American Internacional Group13 Ako studirate ekonomiju morate znati što znači pojam short-selling, a ako ne, onda vam ne mogu pomoći tj.neću pomoći . Goooooooglajte! 14 Sve ovo što navodim o H. Paulsonu stav je Georga Sorosa, a kako je čovječuljak predvidio banana situaciju – onda možda donekle zna nešto – INAČE, NE VJERUJTE SVEMU ŠTO

PROČITATE! Jedini način da dođete (donekle!) do neke slike o određenoj temi jest da pročitate još negdje, pa još negdje, pa još još negdje i sve dok ne pročitate ama baš sve (što naravno nije moguuće) zapravo ne znate ništa. Zaključak – nikad ništa ne znate. Međutim neka vas to ne spriječi da pokušate.

15 Lehman Brothers - investicijska banka u SAD-u16 Bernard Madoff - bivši predsjednik njujorške elektroničke burze Nasdaq; dosad smatran uglednim brokerom na Wall Streetu17 Identična definicija sekuritizacije je već navedena u fusnoti broj 4. – međutim kako je ‘’ponavljanje majka znanja’’, ovo ne škodi.

Prema već spomenutom popisu krivaca Julie Finch, na vrhu po-pisa je bivši direktor FED-a Alan Greenspan, koji je kriv zbog toga “što je dozvolio širenje hipote-karnog mjehura, uslijed niske kamatne stope i nedovoljnog reguliranja na području hipote-karnih zajmova’’.

Zar je potrebno da MMF dođe u RH i nakon svega zaključi da Roha-tinski mora održati stabilan tečaj? Zaista ne znam kako su došli do tog genijalnog zaključka. Zar nam netko drugi mora govoriti što da radimo i zar nije pomoć od MMF-a dokaz vlastite nesposobnosti da opstanemo?

Gospodarska svakodnevica>>>

13svibanj 2009.

18 Međunarodni monetarni fond19 http://www.seebiz.eu/hr/makroekonomija/svijet/guardian-greenspan-je-najveci-krivac-za-krizu,35903.html20 James K.Galbraith – čovječuljak je američki ekonomist, profesor na Teksaškom sveučilištu u Austinu, predavač na Institutu Levy za ekonomiju, predsjednik udruge Ekonomski mir i

sigurnost, brat bivšeg američkog veleposlanika Petera Galbraitha u RH i sin Johna K. Galbraitha (slavnog ekonomista)

ciji, konkretnije CDO-u, ABS-u, SIV-u, zatim hipotekarnim kreditima niti tom cijelom sustavu kao takvom. Problem je u pretjeriva-nju! Radnji tako sklonoj ljudskom rodu. Na-ime sekuritizacija je tehnika financiranja u kojoj se klasični oblici potraživanja (u ovom slučaju hipotekarni krediti) preobražavaju u nove odnose koje sada predstavljaju vri-jednosni papiri, u kojima su ti odnosi utje-lovljeni17. Proces se odvija izdvajanjem nisko rizičnih potraživanja iz rizičnije aktive inici-jatora posredstvom posebne, za to osnova-ne, pravne osobe – SIV-a. Nakon izdvajanja imovine, SIV ima kao jedinu imovinu nisko rizična potraživanja, sigurniju imovinu od ukupne imovine inicijatora, pa temeljem nje može emitirati zadužnice uz nižu kamatnu stopu od inicijatora. Dakle, jedan sasvim „ok“ mehanizam, koji zapravo izolira tj.prenosi ri-zik. Pravi problem, tj. uzrok, dakle ‘’the main point’’ u priči, jest što se postupak iscrpio te što je mnogo financijskih institucija usmje-rilo vodu na isti mlin koji je kad tad morao stati. Logično je da će bilo koja navala imati nuspojavu usporavanja, a u ovom slučaju i krizu, jer je previše toga bilo u istoj košari. Dakle, nije problem u novim mehanizmima u financijskom sustavu, dapače, oni su nuž-ni za razvoj tržišta i to je nešto što nitko ne može spriječiti; međutim, ti mehanizmi u ru-kama pohlepnih čovječuljaka imaju ovakve ‘’banana’’ posljedice. Ono što je još strašnije jest da se nameće pitanje da li je to pohlepa ili možda neznanje? Naime, svi ti čovječuljci čim namirišu taj toliko im mio profit jedno-stavno gube sposobnost percepcije i odjed-nom su svi optimisti koji se ne zamaraju raz-matranjima negativnih posljedica. Iskreno, ni sama ne znam što je bolje, ili gore. Osim financijskih tsunamija, ono što je posljedica takvih potresa jest povjerenje u financijski sustav, koji je naravno povezan sa hrpom drugih sustava. A to povjerenje nijedna dr-žava ne može spasiti tj. “dopovjerenizirati’’. Za to ne postoji centralna institucija koja može ublažiti posljedice. S obzirom da sam ja Hrvatica (ponosna ) i da živim u Hrvat-skoj i da radim u Hrvatskoj i da se obrazujem u Hrvatskoj i da kupujem hrvatsko, logično je pitanje kakve veze ima već spomenuti ‘’derivatski Černobil’’ s Hrvatskom. Jed-nostavno rečeno – svakakve. U današnjem svijetu globalizacije, kad raste međusobna ovisnost poslovanja, kad se brišu granice (iako se neke granice nikada ne mogu izbri-sati) i kad je nemoguće opstati bez suradnje

s drugima, to jednostavno znači da vrijedi ona stara: ‘’Kad Amerika kihne cijeli svijet se prehladi’’. Što učiniti? Čekati da SAD ozdravi ili se sami pobrinuti da nabavimo neke pastile i maramice? Pod uvjetom da je to samo prehlada, možda bi i išlo, ali ovdje se prije radi o teškoj upali plu-

Kad je došlo do manjeg interesa za kredite, u igru ulaze oni koji ne-maju stabilnu kreditnu sposobnost. Prema nekim autorima (James K.Galbraith20) svima je bilo jasno da oni neće moći otplaćivati kredite.

Još u doba Clintona (sjećate se njega?) doneseni su zakoni koji omogućuju da manje bogati slo-jevi stanovništva dobivaju ban-karske kredite radi kupovine ne-kretnina19

promjena nikad ne dolazi preko noći (even-tualno u životima diktatora) tako možemo zaključiti da ni kriza ne nastaje, niti nestaje preko noći. Također je bitno napomenuti da kriza ne nestaje ni tijekom određenog dugotrajnog razdoblja bez određenog dje-lovanja. Nije li kriza razdoblje kada promje-ne nastaju, dapače, zar bi bilo promjena da nema kriza? I zar nije izvorno značenje riječi kriza značilo mišljenje, procjenu, odluku, a kasnije označava problematičnu, prijelo-mnu točku povezanu s potrebom donoše-nja odluke. Iako je Amerika utjecala na naše stanje, zar se ne možemo sami pobrinuti za sebe? Unatoč tomu što se Obama čini kao čovječuljak koji ne obmanjuje ljude; on je prvenstveno predsjednik Amerike. Predsjed-nik Amerike, ne Hrvatske!! Dok god ima pro-stora za intervenciju, a u svakoj točki ga ima, treba to iskoristiti. Zar rješenje izostaje zbog Amerike, ili je to stvar neznanja i nerazmi-šljanja. Samo malo, nisu li to isti oni mogući razlozi zbog kojih su Amerikanci zapeli? Nije li pravo vrijeme da počnemo učiti na tuđim greškama? Pogotovo, jer bi ih mi puno sku-plje platili. Koja je razlika između naoružanog pljač-kaša i bankarsko političkog sistema? Ovaj prvi krade novac iz blagajne, a ovi drugi kradu vrijednost novcu koji je u bla-gajni. Ispada da je opasnije kad u banku uđe

ća i oporavak ne ide samo tako. Rohatin-ski je često tijekom aktualnog ‘’krizira-nja’’ spominjan kao osoba zavidnog ine-griteta, posebno za jednog Hrvata, koja zna što radi. Među-tim, što on radi? Do-nekle sam imala pra-vo na početku teksta. On je ‘’security’’ koji drži vrata zatvore-nima, ali ne ona na koja kriza kuca, za ta

bilo u redu da jedan čovjek

vrata rezervi u HNB-u i stabilnosti tečaja. Vra-ta koja su samo jedna od vrata koja vode u sobu u kojoj se nalaze glavna vrata. Krizna vrata. Nadalje, neki hrvatski ekonomisti su spominjali da deficit kao takav nije problem, čak ni neizbježni porast, nego je problem što se troši na tekuću potrošnju, a ne na struk-turalne promjene u gospodarstvu. Ne bi vje-rovali. ali to su čak izjavili ekonomisti iz ra-zličitih stranaka. To je jedan od pokazatelja kako nam politika ometa napredak. S jedne strane vlada se bori sa sindikatima. Premijer tvrdi da oni nisu svjesni da se sad vodi bitka za svako radno mjesto . S druge strane opor-ba ih kritizira, pa ovi uzvraćaju. Meni je to kao ona dječja : ‘’Moj tata je jači od tvog’’. Zatim onaj drugi: ‘’Nijeee, moj je jači’’. Ža-losno je da nitko nije sposoban zanemariti stranačku pripadnost, okupiti stručnjake koji imaju zaleđe, posjesti ih za stol, zatvoriti vra-ta i čekati dok ne izađu s nekim konkretnim planom. Što uopće možemo? Ne poduzimati ništa? Nije opcija. Pomoć od MMF-a18? Koliko je to pametno-pogotovo kad situacija nije još tako loša kakva može biti? Zašto sad ne-što ne poduzeti da ne dođe do toga? Zar je potrebno da MMF dođe u RH i nakon svega zaključi da Rohatinski mora održati stabilan tečaj? Zaista ne znam kako su došli do tog genijalnog zaključka. Zar nam netko drugi mora govoriti što da radimo i zar nije po-moć od MMF-a dokaz vlastite nesposobno-sti da opstanemo? S obzirom da do velikih

vrata nije dovoljan jedan čovjek niti bi

ima toliku odgovornost i moć, nego

Gospodarska svakodnevica>>>

svibanj 2009.

Tko se ne sjeća neke dobre baki-ne hrane? Koliko li je okusa u njoj utkano? U toj i takvoj hrani su i sjećanja na naša djetinjstva. Pa zašto se svega toga ne prisjetiti? Ako se neki vaš budući poslovni partner bude ponosio s japan-

Bakini receptiza mlade menadžereRecepti su pronađeni u starim kuharicama i pisani su počesto korištenjem lokalnih riječi, izričaja i jednostavnih konstrukcija rečenica, što smo u prijepisu uglavnom zadržali.

skom, norveškom ili nekom dru-gom svojom nacionalnom kuhi-njom, zašto i vi ne bi posegnuli na stranice Libertas News časopisa (kojeg ćete naravno sačuvati) i po receptima od prije stotinjak go-dina napravili neki interesantan

autentičan domaći (bakin) zalo-gajčić. Mnoge se stvari dešavaju u kuhinji, zar ne? Možda Vam uz pomoć dobre interesantne trpe-ze uspije i neki poslovni dogovor. Te naše drage bake uvijek će nam biti od pomoći.

Juha od zelenjaMrkvicu, grašak, korabice, mahune i kupus sva-ko posebno narezano pirjaj, a kelj kuhaj u slanoj vodi i nareži. Sve zajedno pomiješaj, zalij juhom od mesa ili kosti te prokuhaj s dvije žlice riže.

Palačinke (uljevuše) za juhuZamuti 3 decilitra mlijeka s dva cijela jajeta, s malo soli, sasvim malo šećera i šalicom brašna da bude rijetko tijesto, od kojega peci tanke palačinke. Zamotaj ih i reži na uske rezance. Ponudi ih uz čistu juhu.

Punjena teleća prsaKupi teleća prsa, daj povaditi rebarca i sa stra-ne otvoriti. Namoči male prorezane žemlje u mlijeku. Iscijedi ih i metni na mast, u kojoj ima sitno nasjeckanog luka i dosta nasjecka-nog peršina, te neko vrijeme pirjaj. Na kraju štednjaka umiješaj tri cijela jajeta, posoli i po-

biberi. Napuni time prsa, a rubove zatvori sa čačkalicama. Prelij vrelom masti i peci. Jede se s pečenim krumpirima i salatom.

Voćna pjenaMiješaj 4 žlice jagoda (ili malina ili drugog voća) s 16dkg šećera u prahu. Od 4 bjelanj-ka načini gusti snijeg pa ga pomiješaj s onim voćem i miješaj još pol do tričetvrt sata dok ne nastane gusta pjena. Njome napuni čaše i ponudi s piškotama.

Pečeni zecOčisti divljeg zeca, odsjeci rebra, nadjeni slaninom, posoli i namaži senfom. Prelij ga vrelom mašću i peci u pečenjari dok ne po-rumeni. Prelij sa dva decilitra kiselog vrhnja i prokuhaj. Nareži na zdjelu, prelij sokom i obloži roščićima od krumpira.

Hladetina od puranaOčišćenog purana razreži na komade, metni u vodu zajedno sa zelenjem, dodaj malo lo-vora i cijelog bibera te posoli. Kuhaj polagano i dugo, a mast neprestano obiraj. Kad je pu-ran kuhan, povadi kosti iz mesa, meso složi na zdjelu, juhu procijedi i prelij preko mesa te pusti na hladnom da se stisne.

Riba na ražnjuRibu očisti, posoli, pobiberi, namaži masla-cem ili uljem, nabodi na mali ražanj i peci nad žeravicom. Dok se riba peče, maži je masla-cem ili uljem.

Pečeni šaranOčišćenog i posoljenog šarana prepeci na-glo na obadvije strane u vreloj masti. Zatim ga polij vrhnjem, metni u pečenjaru i peci do kraja. Jede se sa kuhanim krumpirima, koji su začinjeni s maslacem i peršinom

Ragu od rakovaKuhaj 20 komada potočnih rakova, povadi meso, zdrobi u mužaru ljuske, pirjaj na ma-slacu i zalij sa malo juhe. Načini od maslaca i brašna zapržak i procijedi, na njega stavi juhu te kuhaj po sata da bude gusto kao umak. U to metni meso od rakova, komadiće kuhane cvjetače i graška. Kad je gotovo, metni sve u školjke i obloži kuglicama iz kuhanog tijesta koje su pržene u masti.

BrodetoBrodeto se kuha od morske ribe. Nareži ki-logram ribe, npr. tunine, na dva prsta široke odreske. Posoli ih, umotaj u brašno i prži u vrelom ulju. Pržene povadi te u isto ulje met-ni sitno nasjeckanog luka, zatim sasjeckanog češnjaka i peršina te jedan kilogram ogulje-nih narezanih rajčica. To neka par minuta kuha, a zatim složi u taj sok pržene komade ribe i kuhaj još polagano po sata.

14

Odabrali Helena Šlogar i Bill Zakula

Bakini recepti za mlade menadžere>>>

Ponedjeljak, opet isti dan spuštenih noseva. Zar opet počinju šihte. Kad će već penzija? Klempave noge tek

se razrade u srijedu. Petkom se konačno vrati osmjeh. Moja pekinezerica bi uvijek šetala, pa me svaku večer izvodi van. Ne-kako me dovede i doma jer ja uvijek hoda-jući zaspem. Gotovo da se svaku večer oko 23 sata sudarim s nalickanim frajerom koji ulazi u ono gubilište novca. Već smo se po-čeli i pozdravljati. Možda mu jednog dana uvalim ovu moju dosadnu pekinezericu. I dok na pustim, noćnim ulicama nema nikog osim ponekoga građanina, a grad spava, sve se nekako čini mirnim, spokoj-nim i blaženim. No, zavučemo li se malo iza zavjese, otkrivamo sasvim drugu, ve-ćini nepoznatu i nepojmljivu stranu ovog velikog grada.„Orpfaneli, mala serija, pet – osam – deset – jedanaest – dva – dva“ jedna ruka preko druge, zveket žetona, šum novčanica, bije-la kuglica i cijeli noćni život vrte se oko 37 brojeva podijeljenih na serije i onda po tko zna koji put ponovno: „Ne ide više, thank you, no more bets“-krupije označava kraj uloga i kao da u tom trenutku cijeli grad prestane disati dok kuglica ne završi svoj sipin i padne u broj.Da, kasina! Najpopularniji način zabave u

DOK SPAVA GRADKocka je silna slast. Kocka je nevjerojatna ovisnost. Kocka je najčešće put u propast. Otkud čovjeku nada da može pobijediti tehnologiju grabeži i silnog profita. Može li se prestati kad dobiješ nekakvu pristojnu svotu i sebi reći „sad je dosta“?!

Piše Tin Pilat

Las Vegasu. Je li takav trend i u našoj ze-mlji? Oprezno i pun znatiželje pokušao sam potražiti odgovor.Jedan od menadžera zagrebačkih kasina, koji je htio ostati anoniman, reče mi da je danas vrlo teško opstati na tom području. Svaki ćošak u gradu zauzeli su brzopotezni i nesenzualni automat klubovi. U njih je lako ući, nemaju propisan dress code. Nitko ne traži registraciju gosta na recepciji. U ta-kve klubove se ulazi i s 10 kuna u džepu. No, unatoč svemu, kaže da još ima jakih igrača i da se automat klubovi ne mogu usporediti sa živom igrom u kasinu. Na pitanje dolaze li naši ‘’celebrityji’’ u kasina, dotični menadžer odgovara da nam imena naravno neće reći i da bismo se iznenadili tko sve s domaće scene dolazi. Na pitanje je li kod nas kocka zabava ili nekakav po-kušaj lakog načina zarade, odgovara da je, nažalost, tu ipak samo riječ o pokušaju zarade. Odgovor na jedno interesantno pi-tanje: „Koji je najveći dobitak koji je gost ostvario?“, nevoljko otkriva da je jedan gost tijekom nepune dvije noći zaradio 1 432 000,00 kn.Probajući osvojiti nešto za 100 kn na ruletu i nije bio baš neki moj uspjeh, ali sam zato dobio ekskluzivne informacije od legende kocke, gosp. Seje. Prepoznao me je sa ceste

i onako usput priupitao za pekinezericu. Svoj kockarski život Sejo je započeo prije punih 40 god. Završio je fakultet, započeo zavidnu karijeru u Italiji, oženio se i dobio dijete. Jedan ulazak u kasino bio je dovo-ljan da sve to upropasti. Reče da je jednom čak zaboravio dijete u parku, koliko je bio zaluđen kockom. Sve je na koncu izgubio. Ženu, dijete, karijeru... Vratio se u Hrvat-sku gdje je nastavio svoj kockarski život. Već 40 godina neprestano po noći kocka, pije, konzumira sve što mu dođe pod ruku, a preko dana spava. I sam kaže da ne po-znaje dnevni život grada. Na upit, kako do-lazi do prihoda, kaže da se uvijek nađe za novine, cigarete i kocku. S osmijehom na licu priča o devedesetima, kako su bile raj za kockare, i o najpoznatijem kasinu „Jo-ker“. Nadalje, tugaljivo pojašnjava da ovo nije život za svakoga i nije nimalo beza-zlen. Ljudi su zbog kocke izgubili sva svo-ja imanja, dovodili u pitanje živote svojih najbližih i kaže da je to definitivno najveća pošast današnjice, jer na kraju počesto ci-jela obitelj postaje žrtvom reketa.Kako je kroz razgovor i vrijeme brzo prolazi-lo, trebalo se ipak vratiti u onaj bolji i ljepši svijet, a što se tiče kocke, život je ipak na vje-tru svijeća i nije potrebno takvim načinom života prizivati nekakvu buru da je ugasi.

Blenda 2,8>>>

svibanj 2009. 15

Piše Davor Arbutina

Od značajnijih pothvata u ovoj godini ističe se i briljantno smišljeno rasterećenje naplate cestarine u Lučkom, preko tri kilometra udaljene i novosagrađene naplatne postaje Demerje, koja će služiti isključivo za bezgotovinsku naplatu cestarine. Nadajmo se da će i tamo volonteri dijeliti vodu kao i na Lučkom kad je kaos.

Ima li krajacestogradnjiu Hrvatskoj?

Ljetni prometni kaos! Jedva čekam ljeto, priznajem, malo i zbog godišnjeg, al’ po-najviše zbog dviju cijevi. Da, pogađate, riječ je o drugim ci-jevima najvećih i fascinantnih tunela Hrvatske, Maloj Kapeli i Svetom Roku. Zgodna priča. Mjesto radnje, južna strana tu-nela Sv. Rok, smjer Zagreb. Vri-jeme radnje, sredina kolovoza 2008. Glavne uloge, 100.000 turista („odokativno“), ekipa i ja.

Kako se penjemo prema tom građevinskom ljepotanu s vr-toglavih 0.5 km/h, temperatu-ra motora automobila doseže točke vrenja. Turisti „nafrlili“ klime u svojim super novim autima, kupljenim kešom, jer ne razumiju čari kredita (“lu-zeri”!), a mi malo nervozni, al’ ajde, kud svi Turci...I sve je bilo relativno dobro da prije Sv. Roka nismo stali u onom malom tunelčiću prije samog Roka. Zaista ne znam

R H

svibanj 2009.16

Blenda 2,8>>>

šta se desilo, al’ mi smo zapeli u tom tunelu oko 20 minuta. Kako ne volim tijesne prosto-re, k tomu još zagušljive, rekoh si – ̋ Idem pješ-ke prema kraju˝. Otvaram vrata auta i udara me nekih 45˚C! Rijetko kad sam osjetio tu malaksalost što od temperature, što on plino-va automobila, čije izgaranje je dodatno bilo pojačano „nafrljenim“ klimama. Vratih se u auto, ekipa me čudno pogleda, a ja zanijemio. Mislim da nitko nije bio svjestan ozbiljnosti si-tuacije. Zrak koji smo mi u tunelu udisali bio bi previše i za frikove koji snifaju ljepilo. Vrag je odnio šalu. Kad sam snimio ekipu oko sebe i vidio da mijenjaju boje, panika se počela osjećati u zraku. Na svu sreću, polako krenu-smo i boja se počela vraćati na naša lica. Ali, ona prestrašena lica stranih turista dugo ću još pamtiti. Kao i oni mojih prijatelja. Bez pretjerivanja, da smo ostali još neko vrije-me u tom tunelčiću, ne želim ni pomisliti kako bi se stvari odvijale. Jedno je sigurno, oni koji su kupili auto kreditom, prošli bi povoljnije, uvjetno rečeno!

znamo da to traje, ali to se nije smjelo tako raditi. Ako ne zbog strategije razvoja turizma, onda zbog ranije priče i onih prestravljenih Čeha, Mađara, Slovaka, Slovenaca (iz cijele Slovenije, ne samo iz okolice Pirana) i njihove užasnute djece. Međutim, ove godine dolazimo svi na svoje. Otvaraju se nove preostale cijevi spomenu-tih ljepotana i vjerujem da su priče poput ove gornje, prošlost. Gledano s aspekta si-gurnosti, ali i imagea jedne turistički orijen-tirane zemlje, kristalno je jasno da je sredina lipnja, koja se spominje kao datum otvara-nja preostalih cijevi spomenutih tunela, je-dan od važnijih prometnih pa i društvenih, ali nadajmo se ne i prepolitičkih, događaja u ovoj godini.

Istinski razvoj Hrvatske ili predizborne kalkulacije!?Ne bi bilo fer ne spomenuti još koji fascinan-tni pothvat hrvatske cestogradnje u 2009. godini. Otvorena je dionica autoceste Osijek – Đakovo, kojom se Osijek u cijelosti spojio sa Zagrebom punim profilom autoceste! Ta ce-sta možda bi mogla pokrenuti Slavoniju, na-ravno ne besplatno. U jednom smjeru Ivanja Reka – Osijek osobna vozila plaćat će oko 100 kuna, a kamiondžije 300-tinjak kuna.Autocesta od Splita do Ploča trebala bi biti gotova do kraja 2009. g., ali to neće ići zbog kašnjenja izrade studije mogućeg štetnog djelovanja na okoliš, što će zahtijevati izmjenu prostornih planova. Neće biti kašnjenja zbog interesa pojedinaca – toga kod nas nema. Od značajnijih pothvata u ovoj godini ističe se i briljantno smišljeno rasterećenje napla-te cestarine u Lučkom, preko tri kilometra udaljene i novosagrađene naplatne postaje Demerje, koja će služiti isključivo za bezgoto-vinsku naplatu cestarine. Nadajmo se da će i tamo volonteri dijeliti vodu kao i na Lučkom kad je prometni kaos.

Ozbiljna gradnja Pelješkog mos-ta vrlo vjerojatno će pričekati manje krizne dane; ili opet neke izbore.

Petak, 17.04., vrijeme oko 22 sata. Dok prilazite, iz daljine možete vidjeti

dvije mrge, odnosno zaštitare koji brane ulaz maloljetnicima na ulazu u Gallery. Eto, zato oni koji su mlađi od 18 godi-na nemaju prevelike šanse da dobiju zeleno svjetlo za ulaz u klub. Svi koji su imali kartu nisu imali nikakvog problema pri ulasku. Karte ste naravno mo-gli kupiti u referadi kod našeg Vedrana. Nakon ulaska ugledao sam dvije mlade dame. Upitao sam se:˝Iz kojeg razloga stoje na vratima i svima dosađuju?˝ Ubrzo sam saznao kako dame uzimaju podatke nasumice oda-branih gostiju, ne iz svog inte-

Radi se još na puno lokacija: puni profil Pula – Umag na Istarskom ipsilonu (otvorenje 2011), riječka obilaznica koja bi trebala biti gotova do sezone (teško), kamionski terminal na gra-ničnom prijelazu Macelj (otvorenje sredinom lipnja) i naravno autocesta Zagreb – Sisak.Upravo zadnja navedena je i dijelom friško otvorena - 08. 05. 2009.g., točnije jedan njen dio(9 km) i to onaj od Velike Gorice do Bu-ševca. Kako je izgrađena prije roka, nameće se zaključak kako to „nema“ nikakve veze sa lokalnim izborima 9 dana kasnije?! Preostali dijelovi se intenzivno grade, a već krajem go-dine spojit će se Velika Gorica sa Zagrebom kod Jakuševca (9,5 km ceste). Preostale dioni-ce sigurno će biti gotove prije roka, koji je pla-niran u ljeto 2011. g. jer parlamentarni izbori moraju svakako biti nakon toga.Ozbiljna gradnja Pelješkog mosta vrlo vjero-jatno će pričekati manje krizne dane; ili mož-da opet neke izbore!? I za kraj malo brojki. Dionica Velika Gorica – Buševec koštala je oko 800 milijuna kuna. Usporedbe radi, ono zbog čega prosvjedu-ju (ili su prosvjedovali) studenti s većine fa-kulteta diljem naše zemlje je smiješno (cca trećina navedenog iznosa godišnje). Al’ to je neka sasvim druga priča... Ista priča kao i ona koja nameće pitanje, hoće li u Sisku još živjeti ljudi kojima će ko-ristiti autocesta, obzirom da su njihovi naj-miliji, i oni osobno, svakodnevno izloženi udisanju najzagađenijeg zraka u državi. Ma nema dvojbe, sigurno će im koristiti. Ako ništa, barem da se odvezu u bijeliji svijet. Doslovno!

gla biti bolja. Na našu žalost, ili sreću, došle su kamere Nove TV koje su pratile novo izbače-nog kandidata Borisa Jelinića. Blještavilo i posebnost kamera nikome nije dalo mira. Svi su istezali vratove da vide tko do-lazi. No, ubrzo je sva ta poseb-nost ugasla i polako se vraćao stari ugođaj. Večer je prilazila kraju, kako za koga naravno, no oni koji su imali zakazane ispite sljedeći dan morali su odgoditi ugođaj ostatka večeri za neko drugo vrijeme. Svatko ima svo-je vrijeme do kada ostaje na ovakvim mjestima. Ja baš ni-sam neka noćna ptica. Na kraju krajeva, obveze stiskaju. Valjalo je poći u krpe.

Izaći ili ne izaći

resa, nego iz promocijskih ra-zloga. Zaboravio sam reći kako uz svaku kupljenu kartu dobi-vate piće dobrodošlice. Mogli ste izabrati između dva ili tri koktela, pamćenje me ne služi najbolje; pitam se samo zašto? Vrijeme je polako odmicalo, a ljudi je bilo sve više i više… I meni su „u pomoć“ stigle kole-ge s faksa tako da sam odjed-nom imao poznato okruženje. Uz puno zabave i smijeha te zgodnih plesačica koje su kra-sile Gallery, bilo je pitanje, koje je sljedeće iznenađenje. Vidjeli smo i našeg kolegu profesora kojeg ćemo za Vas zadržati kao anonimca. U lijepom društvu kolega i kolegica večer nije mo-

Piše Deny Ožvalt

Bez sumnje, to je važno pitanje! Poznati, viđeni, slavni. Ne, to nije slavna pjevačica turbo folk glazbe, nego naši dragi Farme-ri. Sigurno ste čuli ili znate da se izbačeni kandidati s farme skupljaju u nama poznatom klubu Gallery. No, zašto bi ovaj petak bio drugačiji od ostalih? Zato jer su farmeri bili u druš-tvu studenata Libertasa!

Ove godine dolazi-mo svi na svoje. Otvaraju se nove dvije preostale cijevi tunela Sveti Rok i Mala Kapela. Just in time.

Zašto ova priča?Ok, Kapela mala, a Rok svet, a godinama kilo-metarske kolone u oba smjera. Ko je tu lud? Super je što smo izgradili kilometre i kilome-tre prekrasnih autocesta i što smo dobro po-vezali sve krajeve Lijepe nam naše, ali ostaje nejasno kako je netko mogao pomisliti kako za početak tuneli ne trebaju dvije cijevi, tipa, ajde, dosta je i jedna cijev. Znamo da to košta,

svibanj 2009. 17

Blenda 2,8>>>

NEW YORK, NEW YORK…THE CITY THAT NEVER SLEEPS…

Moj prvi pogled na svjetla New Yorka bio je iz aviona u jednu kasnu jesensku večer. Ljubav na prvi po-gled. Nisam sigurna da i jedan jezik sadrži prave riječi koje su potrebne da bih mogla opisati tu raskoš i ta svjetla koja vam je teško sagledati čak i s visine od 1500 metara. S JFK-a sam se, udo-bno smještena na zadnje sjedalo svjetski poznatih „yellow“ taksija, uputila na Manhattan, srce New Yorka. Onog trena kada su mi noge dotakle tlo Broad-way avenije, imala sam osjećaj kao da je taj posjet obilježio moj život.

Piše Helena Knežević

Putopisi>>>

Sljedeće jutro sam se naoružana pla-nom i programom upustila u pustolo-vinu života. Zajedno sa desetak prijate-

lja odlučila sam da je prvo i osnovno posjet otocima Liberty, domu Dame Slobode, kako stanovnici New Yorka od milja zovu Kip, i posjet otoku Ellis, preko kojeg je većina use-ljenika ušla u SAD. Zgrada kroz koju su mili-juni prošli, dolazeći iz dalekih krajeva svijeta, pretvorena je u nacionalni spomenik kojeg desetci tisuća ljudi posjećuju svake godine u potrazi za svojim precima koji su u New York došli željni boljeg života. Dar francuskog na-roda, Kip, obilježio je 100 godina neovisno-sti Amerike i prijateljstvo dvaju nacija. Vozeći se na trajektu preko rijeke Hudson do otoka, dobili smo neočekivan dar. Spek-takularan pogled na zgrade Manhattan-a i ,nažalost, vidljivu rupu koja je ostala iza srušenih „blizanaca“. Inspirirani upravo tim pogledom, kada smo se vratili na kopno, dali smo se u razgledavanje donjeg Man-hattan-a, poznatog i kao Financijski okrug. Tu je smješten Wall Street, ulica koja je naj-poznatija po povijesnoj zgradi koja se tu nalazi, a dom je NYSE-a ( New York Stock Exchange). Sljedeća postaja bio je „Ground Zero“, mjesto na kojem su do 11.09.2001.

godine stajale zgrade Svjetskog Trgovač-kog Centra. Onog trena kada sam se našla pred zidovima na kojima su ispisane tisuće imena ljudi koji su poginuli na tom mjestu, kroz glavu su mi prošle grozne slike strada-nja. No, stanovnici New Yorka se, ni suočeni s tom neopisivom tragedijom, nisu predali, već su u nekom sebi svojstvenom stilu, no-seći u srcu one koji su tada izgubili živote u toj neopisivoj tragediji, krenuli dalje. Iscr-pljeni, ali i nadahnuti, u kasnim popodnev-nim satima uputili smo se natrag u hotel. Kako je noćni život u New York-u blago reče-no legendaran, uzbuđenje pred prvi izlazak učinilo je sve još čarobnijim. Kako je jedan od mojih suputnika bio okorjeli obožavatelj obitelji Soprano, a k tome je još i slavio 22 rođendan, prvu noć smo proveli u baru Mu-llbery. To je kultno mjesto u kojemu je sni-mana masa scena sastanaka mafijaša. Odlič-na atmosfera, pristupačne cijene pića i „ono nešto“ držali su nas do sitnih sati. Sljedeći dan je, pomalo neobično- reći će neki, bio rezerviran za muzej Metropoli-tan. No, to je mjesto koje bilo koji štovatelj umjetnosti i povijesti jednostavno ne smije propustiti. Taj muzej je po mom mišljenju zasluženo u društvu najboljih.

18 svibanj 2009.

Dok se starije generacije uvijek iznova čude razvoju tehnologije i promatraju sebe kao ljude koje je pregazilo vrijeme, mladi naraštaji se rađaju zadojeni tehnologijom. U vremenu obilježenom tehnologijom, koja je u svojoj ranoj fazi razvoja već ušla u sve pore našega života, stojimo pred mnogim pitanjima koja nam se postavljaju. Neosporno je da teh-nologija sve više preuzima našu svakodne-vicu. Pitanje je samo do koje smo granice spremni dopustiti tehnologiji da nas obuzme, da nam kontrolira tijek života. Informacije su nam dostupne na dlanu u svako vrijeme i na svakom mjestu. Time one gube na važnosti. Naime, sve manje cijenimo ono što lako dobijemo i time podcjenjujemo moć koju smo razvili. Informacija postaje upi-tna, jer dolazi sa mnogih, počesto neprovje-renih izvora. Znanje postaje pristupačno, ali nikada do sad toliko manje cijenjeno. Para-doks je u činjenici što se mlade generacije školuju u okvirima nastalim za potrebe indus-trijskog doba, dok novo visokotehnološko doba hrli daleko naprijed. Ono što se nauči u formalnom obrazovanju, zastarijeva munjevi-to. Znanje koje dobivamo na fakultetima već je zastarjela informacija u trenutku dok napuštamo učionice. Znanje je postalo roba koja, baš poput tehnologije, konstantno sebe nadograđuje i konstantno se razvija. Trebamo preispitati svoje metode učenja

Da li je bolji PC ili Mac? Tko može odgovoriti na to pitanje? Kakve su stvarne razlike između ova dva suprostavljena računalna stroja? Pripada li Mac društvenoj eliti (računalnim šminkerima), a PC pravim poklonicima računalne tehnologije (računalnim šljakerima)? Ne radi li se ovdje samo o pametnoj podjeli tržišta?!

poslovne poduhvate. Dok je PC uspio razviti masovnost koje ni sam nije bio svjestan, Mac je uspio stvoriti kult obožavatelja kojeg nema niti jedna tvrtka u PC svijetu. Iako je Mac po svojoj strukturi PC (personal computer), on je čak i više od toga jer je uspio stvoriti sin-ergiju stroja i krajnjeg korisnika. Ako već mor-ate obavljati posao veliki dio dana, bolje je da ga obavljate na stroju s kojim ste povezani na određenoj razini i na kojem uživate raditi.PC je svijet dijelova koji omogućava korisnici-ma da se vrate na dječju razinu i budu kreativ-ni. Nema ništa ljepše od ulaza u svijet računala, korištenje silnih mogućnosti tih „čarobnih ku-tija“. PC svijet je omogućio mnogim ljudima to posebno zadovoljstvo, ali im je nametnuo i mnoštvo poslova, nemir i potrebu za sve novi-jim i jačim komponentama koje čovjek treba ugraditi u „svoju igračku“. Mac svijet se okrenuo korisniku do te mjere da mu je zabranio slaganje dijelova u zamjenu za doživljaj (user experience) rada na stroju koji je napravljen pod jednim krovom. Hardwere i softwere su rađeni paralelno samo s jednom namjenom – napraviti stroj koji stvarno radi kada se pritisne tipka on/off. PC je izgubio prvu bitku, ali je neumoljivo stvarao mogućnosti za razvoj novih pristupa i tehnologija. U sferi softwera, PC je odnio nenadmašivu pobjedu, jer je na svojoj strani imao velik broj programera koji su, razvojem

vs

dok nam se cijeli sustav školovanja trese pod nogama. Diplome odjednom ne vri-jede mnogo, jer se na mjestima za koja su prije bile potrebne diplome VSS, danas traže magisteriji. Cijeli sistem masovnog školstva izmišljen je u 19. stoljeću za potrebe indus-trijskog doba. Imati diplomu tada, značilo je imati sigurno radno mjesto do kraja života te lijepu mirovinu. Imati diplomu danas, ne znači mnogo - osim prilike za nekakav posao, koji možete dobiti. Diploma je ipak ključ koji otvara mnogo više vrata do uspjeha. Mlade generacije nisu ni svjesne da će kroz svoj radni vijek promjeniti mnoštvo poslova i da danas imati ugovor na neodređeno vrijeme ne znači komoditet i sigurnost, onako kako je to bilo prije dvadesetak godina.Tehnologija je maksimalno ubrzala razvoj i pridonjela da čovjek postane polu stroj kako bi uspio zadržati korak sa tehnološkim razvo-jem. Kompjuteri nisu više luksuz, već svakod-nevna potreba i alat kojim komuniciramo. U masi koja komunicira postoji neodoljiva potreba biti drugačiji, biti poseban i na ne-brojeno mnogo načina – svoj. Priča vječne borbe PC-a i Mac-a počinje u samim korijenima njihova nastanka. Tvorci koji su ih kreirali (Bill Gates i Steve Jobs) total-no su različiti, a ujedinjuje ih samo vizionarski pogled na primjenu računalnog inžinjeringa, kao i dobar istančan osjećaj za velike globalne

Piše Nino Delija

Čip, čip, čip>>>

svibanj 2009. 19

programa, razvili svoje sporedne svjetove i pokušali preko nji i kroz njih komunicirati. Poučen iskustvom bolnog poraza, Mac je odlučio posebnu pozornost posvetiti materi-jalima i designu na koji je svaki krajnji korsnik slab. Rezultat je bio stroj, koji ne samo da je radio, već je i solidno izgledao te bio naprav-ljen od čvrstih materijala. Zadnjih godina ta se priča vrti oko jednog poj-ma – kopiranje. Svijet kompjutera trenutno je u fazi copy/paste koja omogućava kopiranje sve-ga onog što smatramo da je dobro, stavljanje toga pod plastiku sa našim logom i plasiranjem na tržište u nadi da nas neće kopirati dok naš proizvod ne dostigne određenu zaradu. Apple upravo ovdje odnosi pobjedu, jer se oko njegovih prizvoda stvorio kult obožavatelja, koji svoje strojeve jednostavno vole. Ostali proizvođači se tome mogu samo nadati. Mac je od samoga starta bio namjenjen intelektu-alcima, a ne gamerima i programerima. Ljudi su željeli stroj kojega je lako koristiti i koji radi kada im je potreban. Zapravo, ljudi uglavnom

ne znaju što žele dok im ne pokažete proiz-vod. Apple je uspio stvoriti takve proizvode koji mnogi jednostavno žele.U svijetu kompjutera ne postoji pobjednik i gubitnik; postoje samo oni koji su korisni i dobri u onome što rade i za što su stvoreni i oni koji nisu korisni jer ne rade ono za što su stvoreni. Svijet tehnologije je najnemilosrdniji jer ne jamči opstanak onome tko ima najbolji procesor i najjaču memoriju, već onome tko može izvući maksimum iz onoga što pos-jeduje. Prilikom ocjenjivanja PC-a i MAC-a ljudi često zaborave da nije dobar stroj onaj koji ima najjače komponente (iako se gameri ne bi složili sa ovom tvrdnjom), već onaj koji je na-jstabilniji u onome što radi (obrada tona, slike, grafička priprema ili jednostavna zabava..). Ipak se na kraju sve svodi na korisnost i potre-bu. Stroj koji je jak, a ne koristi ga korisnik koji posjeduje znanje, ne vrijedi, kao ni stroj koji ne zadovoljava korisnika koji posjeduje veliko znanje, a ispred njega stoji slaba računalna konfiguracija.

Računarstvo (en. computer science) je nauka koja se bavi računarskim hardverom, softverom, kao i teorijom računanja i njegovom primjenom. Informatika (en. information technology) je nauka koja se bavi struktur-iranjem, obradom i prijenosom informacija.

Kratki pregled slobodno izabranih novosti vezanih za informatiku, računarstvo i primjenu novih tehnologija

Ostaje činjenica da je Apple samo voljenija kompanija, čiji su proizvodi jednostavni za korištenje i stabilniji od većine PC konkure-nata. Kult koji se stvara oko proizvoda može nestati jednakom brzinom kao što je i nastao, ako budući proizvod neće zadovoljiti krajnjeg korisnika. Ostaje međutim tihi osjećaj tuge što PC svijet još nije iznjedrio kvalitetan odgovor na visoko postavljenu Apple ljestvicu, već je ostao u osrednjosti masovne proizvodnje. Budućnost se neće temeljiti na kultovima i tvrtkama koje su nekada nešto značile, nego na krajnjim proizvodima, jer će korisnici posta-ti sve zahtjevniji i oštriji u osuđivanju. Zbog velike ponude različitih proizvoda, kupci neće trošiti vrijeme( koje će biti sve skupocjenije) na shvaćanje proizvoda, već će potražiti onaj proizvod koji je lijep i funkcionalan.Ono što nam budućnost nosi nije samo svi-jet Macova i PC-a, već svijet prave umjetne inteligencije postvarene kroz bio čipove. Od tog datuma više ništa neće biti isto. Tada počinje nova (r)evolucija.

Bioničko okoMedicinska tvrtka VisionCare razvila je implantat za oko koji može pomoći u ispravljanju nekih očnih bolesti. Implantat je skup. Ima leću širine 4 mm, a omogućuje uvećanje od 2,2 do 3 puta. Njegova je zadaća preusmjeravanje sli-ke s oštećenog unutarnjeg dijela oka na onaj neoštećeni, što omogućuje pacijentu gleda-nje predmeta točno u centru vidnog polja. Uskoro se očekuje odobrenje zdravstvenih sistema za početak masovne primjene.

Prva hrvatska online enciklopedijaPočetkom travnja predstavljena je prva hr-vatska online enciklopedija-Proleksis, dostu-pna na adresi http://enciklopedija.carnet.hr. To je digitalna verzija nacionalne enciklo-pedije s preko 62.000 natuknica ilustriranih fotografijama i kartama.

Vanjski diskoviVanjski 2,5“ diskovi spo-jeni putem USB-a obično se ne razlikuju značajnije po brzini. Prestigieov DataRacer I, pre-ciznije, njegov model PDR150 s ugrađe-nim 500 gigabajtnim diskom brzine vrtnje 5.400 o/min, pored USB 2.0, ima i eSATA sučelje, ali i poseban softver Turbo USB HDD koji performanse USB sučelja podiže za 25 %. Sam je disk smješten u upadljivo dizajnirano crveno-crno kućište s umet-kom od ugljikovih vlakana.

Grafičke karticeBitka za dominaciju na tržištu gra-fičkih kartica nikada ne prestaje. Najnoviji puleni ATI-ja i NVidije, Radeon HD 4890 (cijena 1.850 - 2450 kn) i GeForce GTX 275 (cijena 1.900 - 2.400 kuna), ciljaju na zahtjevnije igrače koji svoj novac ipak nisu spremni potrošiti olako.

Malen jeftin i moćanPremda su netbookovi praktički zavladali trži-štem malenih i jeftinih prijenosnika, tu i tamo nađe se pokoji strojčić koji prkosi ovom tržišnom trendu kao HP Compaq 2230s NN340ES. Radi se o vrlo atraktivnom prijenosniku za sve one koji traže performanse u malom pakiranju, a nemaju mnogo novca. Ima prihvatljivu cijenu (5.200 kn), velik disk, solidnu au-tonomiju i performanse, implementiran HDMI (3 GB DDR2 Ram, 800 MHz, 320 Gb čvrsti disk, Procesor: Intel Pentium Dual Core T4200, 2 GHz , Grafička kartica: Intel GMA 4500MHD, itd)

Avira Antivir Personal 9.0Mnogi su obožavatelji ovog besplatnog antivirusnog alata jedva dočekali njegovu deve-tu inačicu i to s pravom. Nai-me, Avirin je antivirus redovito pri vrhu učinkovitosti detekcije i to prema rezultatima brojnih nezavisnih testova, a od ove inačice Avira je odlučila integrirati i zaštitu od druge maliciozne gamadi, a ne samo virusa. Zapravo, engine za heuristič-ku detekciju gamadi iznova je napravljen, a više ili manje je zadržao mogućnosti iz prethodnih inačica.

Besplatna televizija /Miro 2.0Ovaj program omo-gućuje jednostavno praćenje velikog bro-ja televizijskih progra-ma pu tem Interneta. Za one koji ne znaju, riječ je o programu pomoću kojega možete gledati preko 6.000 besplatnih televizijskih programa. Novost je to da možemo gledati sadržaj u HD formatu, kojeg je na žalost, zbog veli-čine prvo potrebno preuzeti sa interneta, pa tek onda pogledati. Sučelje programa je pregledno i intuitivno riješeno pa nije vjerojatno da će ikome biti problematično za snalaženje.

Odabrao Nebojša Stanić

svibanj 2009.20

Čip, čip, čip>>>

21svibanj 2009.

T im povodom smo se početkom svibnja veselo vinuli u zrak i nedugo zatim našli u srcu Londona; gradu života, boja, svje-

tla, povijesti, kulture, mode i zabave; gradu ti-suću lica koji nas je primio u svoje okrilje kao da smo oduvijek baš trebali biti tamo i tada. Djelovalo je tako prirodno. Svatko od nas po-nio je osobna očekivanja i nadanja, neki od nas i uspomene prethodnih boravaka u Londonu. No, svi znatiželjni, puni entuzijazma i spremni istraživati posebnosti tog nevjerojatnog 8-mi-lijunskog grada, brzo smo se ušuškali u dobro-došlicu kojom nas je London dočekao.Nakon panoramskog razgledavanja prvih istaknutih obrisa: Kensington-ske palače i vrtova (obitavališta princeze Diane nakon razvoda) zapadno od Hyde Park-a; Royal Albert Hall-a; zatim preko Knightsbridge-a i Hyde park Corner-a – popularnog govor-ničkog mjesta na kojem je dozvoljeno izreći što god! - bez posljedica, pored Bucking-ham-ske palače, do Westminster Abbey-a i Houses of Parliament-a, sjajnih primjeraka gotičkog Londona te pored impozantnog Big Ben-a do London Eye-a, moderne posma-tračnice napravljene u obliku kotača smješte-ne nasuprot Parliament-a. Saznali smo da je London podijeljen u 32 op-ćine, da svaka ima svog gradonačelnika te da dnevna karta za ulaz osobnim autom u centar stoji 8 funti. Tada smo shvatili zašto vidimo većinom crne taksije i crvene autobuse kako dominiraju Londonskim prometnicama. Još

NAŠIH PET DANAU LONDONU

Dekan VPŠ Libertas nagradio je studente studijskim putovanjem i posjetom Oxford Brookes University-ju u Oxfordu te boravkom u Londonu.

toga prvog kasnog popodneva i večeri osjetili smo puls Londona pod nogama. Iz 4* City Inn Westminster hotela, smještenog u užem Cen-tru, zaputili smo se uz samu obalu Themse do Trafalgar Square-a gdje se ponosno uzdiže Nelson-ova Column-a, spomenik britanskom pomorskom junaku koji je porazio francusku i španjolsku flotu na rtu Trafalgar, a njegove zadnje riječi bile su: »Thank God, I’ve done my duty». Potom do Leicester Square-a, središta zabavnog i umjetničkog života West Enda na kojem se nalaze kina Odeon i Empire u kojima se održavaju svjetske filmske premijere.

Drugog dana odvezli smo se u Oxford u po-sjet Oxford Brookes University-ju. Sam grad, tek nešto više od sat vremena vo-žnje udaljen od Londona, razlikovao se mirno-ćom i ujednačenim fasadama kuća od crvene opeke. Stoljetne crkve i zgrade 35 Oxford-skih College-a svjedoče povijest, kulturu i tradi-ciju grada od 150 tisuća stanovnika od kojih je 30 tisuća studenata. Također i stotine par-kiranih bicikala u centru Oxforda ukazuju na drugi tempo i običaje toga grada. U Oxford-u vrijeme ima drugačiju dimenziju, dimenziju idealanu za sate vrijednog učenja i studiranja.

Piše Ivica Tarle

Naša zbilja>>>

svibanj 2009.22

Učenje se, kako smo saznali, bazira uglavnom na istraživanjima te praktičnoj primjeni putem rješavanja stvarnih problema, kroz debate i u timovima. Na Oxford Brookes University-ju studira 19 tisuća studenata, na dodiplomskim, postdiplomskim i doktorskim studijima iz po-dručja business-a, medicine, arhitekture, povi-jesti, književnosti, i drugih područja znanosti, a od toga više od 9 tisuća dolazi iz svih zemalja svijeta. Studenti uglavnom žive u campusima - zgradama organiziranim u krugu učilišta čiji su stanovi i sobe prilagođene potrebama stu-denata. Voditeljica internacionalnog odjela Oxford Brookes University-ja, ljubazna i na-smijana Brazilka, gđa Janaina, održala nam je prezentaciju o mogućnostima i uvjetima stu-diranja, čula naše impresije o prilikama u na-šoj poslovnoj školi te nas je potom jedna od studentica provela kroz cijeli kompleks zgrada i upoznala sa specifičnostima studentskog ži-vota u Oxfordu koji se s pravom naziva Svjetski studentski grad. Povratak u London nudio je uzbudljivu večer u gradu koji nikad ne spava, već naprotiv bruji i mami vas svojim svjetlima i bogatstvom sa-držaja i zabave. Ulice su prepune, živi se, smi-je, svira, jede, pije - čini se kao da ste se susreli sa globusom u malom – sve boje i rase, sve mode i stilovi, sve dobne skupine na jednom mjestu i sva godišnja doba u jednom danu. Mi smo naravno tu večer odabrali gledanje utakmice Arsenal:Manchester United-a u atmosferi engleskog pub-a na Cambridge Circus-u, uz osvježavajuće pint-e, a čega dru-gog doli točenog piva.

Muški dio naše ekipe nije propustio obići sta-dion F. C. Chelsea na Fulham Rd. u jugoistoč-nom dijelu Londona, dok su cure obišle sta-dion F.C. Arsenal-a na sjeveru. Oni preostali, slabije nogometno osviješteni, uputili su se u British Museum. Kako vas taj muzej može progutati na nekoliko dana, opredijelili smo se za neke zbirke, konkretno - Egipat, Mezo-potamiju, Grčku, Rim te Afriku u suvremenom dobu. Također smo odvojili vrijeme za posjet Nati-onal Gallery-ji, u kojoj se nalaze umjetnička djela, od kojih neka među najvrjednijima na svijetu, kao što su npr. Van Gogh-ovi Sun-cokreti; u Tate Britain galeriji vidjeli zbirku britanske nacionalne umjetnosti od 16 st. do danas, a posjet muzeju voštanih figura Ma-dame Tussaud’s, koju godišnje vidi oko 3 mi-lijuna ljudi, bila je posebna poslastica. Zeleni London, prepun je parkova, vrtova i je-zera... U njemu su monumentalne građevine upravo takve visine da se dok hodate ulicama i trgovima osjećate kao spušteni među “veličan-stvene”, ali uvijek dovoljno veliki da se doživite dijelom te nevjerojatne impozantne cijeline - čovjeku prilagođenih dimenzija. Prošetati od Piccadilly Circus-a Regent Street-om, Carna-by Street-om te Oxford street-om te na Co-vent Garden-u osvježiti grlo i odmoriti noge i osjetiti duh tog nadasve neobičnog mjesta – bila je naša privilegija tih dana. Musical Chicago gledali smo u Cambridge Theatre-u, kazalištu ne baš novog tepisona i najudobnijih sjedala..., ali veličanstvena, za-nosna i očaravajuća izvedba na trenutak nas

je izvukla iz stvarnosti mjesta i vremena, opči-nila duh i tijelo te zaokupila sva naša čula.Jack the Ripper Tour bilo je iskustvo uplov-ljavanja u mračne stranice povijesti istočnog Londona. Vrlo uvjerljivi britanski vodič dočarao nam je autentičnu atmosferu Londona davne 1888. godine kad su se dogodila okrutna, ni-kad rasvijetljena ubojstva. Čak smo na trenu-tak mogli osjetiti, ne samo napetost i opasnost uskih povijesnih uličica, već i gustu maglu i vlagu povijesti koja je velom tajne obavila te nemile događaje. Napisano je više od 700 te-orija o mogućim počiniteljima, a nekoliko koje smo mi čuli od sjajnog vodiča – zvučale su sve potpuno i podjednako uvjerljivo!!Zadnjeg dana odvezli smo se do Tower of London – prekrasne tvrđave na rijeci koja je prvotno izgrađena za William-a I. (Osvajača) namijenjena obrani Londona od napada, ali poznatija po zatvoru i kao mjesto egzekucije plemstva; danas čuva najvrjednije državne dragulje te smo se fotografirali s Tower Brid-ge-om u pozadini. Također smo nahranili oči remek djelom Christopher-a Wrena, St Paul’s Cathedral, katedralom s najvećim visećim zvonom u Europi i jednom od najvećih kupo-la na svijetu, napravljenom nakon velikog po-žara koji je 1666. poharao mnoge londonske crkve koje je Wren obnavljao.Prepustiti se rijeci ljudi i zanimljivosti koje se su-botom nude u malim trgovinama i štandovima Portabelo Road-a gdje možete pronaći sve i sva, tamo i nigdje drugdje: od nakita, ulične mode, starih ploča i uličnih svirača, bio je vrlo poseban doživljaj, vrlo šarolikog i živopisnog mjesta (hvala vodiču koji nas je uputio tamo!)Prije samog odlaska na aerodrom na trenutak smo se, istina samo neki, izgubili...,ali baš u Chepstow Villas-u, ulici na Notting Hill Gate-u,gdje su “rješenje svog stambenog pitanja” pronašle i Madonna i Gwyneth Parltow - no njih nismo sreli . London – magično drugačiji..., zavodljiv, zanosan, očaravajući i veličanstven, nepo-mičnih stoljetnih monumentalnih građevi-na i spomenika, istovremeno i povijestan i moderan, ali uvijek živjeći za sadašnjost, do-stojanstveno nas je ispratio nakon što nam je duše napunio dojmovima koje polako poslagujemo po našem povratku u Zagreb... odlučni doći još neki put te vidjeti i doživjeti što još nismo...

Northwestern University, Evanston/Chicago (Illinois, USA) (www.northwestern.edu) organizira ljetnu ško-

Northwestern University i Visoka poslovna škola Libertas dogovorili suradnjulu koja će se od 22. lipnja do 31. srpnja održati u Zagrebu, Dubrovniku i Splitu. Od 6. do 23. srpnja Northwesternova će ljetna ško-la svoja predavanja održavati na Visokoj poslovnoj školi Libertas. Suradnja održavanja ljetnih škola na Libertasu nastavit će se u narednim godinama. Visoku poslovnu školu Libertas predstavljat će stu-dentica Helena Knežević, polaznica treće godine stručnog studija Poslovne ekonomije.U radu škole sudjeluje petnaestak studenata s više

sveučilišta iz SAD-a i iz zemalja regije, dok nastavu iz područja kulture, umjetnosti, povijesti i politike Hrvatske u kontekstu Mediterana i ostalih zemalja regije u razdoblju od srednjeg vijeka do raspada Jugoslavije, provode ugledni predavači s američkih i europskih sveučilišta.Northwestern University i Visoka poslovna škola Libertas dogovorili su se da će se ljetna škola na Libertasu odvijati i narednih godina.

Mr. sc. Duško Pavlović

Naša zbilja>>>

svibanj 2009. 23

Što reći za osobu poput Davora Per-kova? Jednostavno je. Sama njegova pojava govori za sebe. Znate li onu

staru narodnu ‘’Ne slušajte što ljudi govo-re, gledajte što rade, djela su bitna’’? E, pa ta vrijedi u ovom slučaju. Međutim, ima još nešto. On zna govoriti tako da je nemogu-će da ga ne slušate.

>>> Idemo ispočetka, što ste kao dijete željeli biti kad odrastete? Naravno, pod uvjetom da ste odrasli... Kao dijete sanjario sam o putovanjima svije-tom, dalekim destinacijama, susretima s ra-zličitim kulturama, ljudima... U svima nama odraslima skriveno je jedno dijete, razigra-nost, mašta... htjeli mi to priznati ili ne!!>>> Otkud Vi tu gdje jeste? Pri tom ne mislim na stolac ili fotelju gdje sjedite, nego na Vaše mjesto pod Suncem, po-ziciju u životu, što u poslovnom, što u privatnom segmentu?Svaki čovjek ima dva lica poput boga Janu-sa...ili ying yang... privatno i poslovno lice. Ne bi ih trebalo miješati, ali niti strogo dije-liti. Možda samo uzajamno nadopunjavati. Poslovno sam uspio ostvariti većinu ciljeva (i zacrtao sam nove), a u privatnom životu uživam u skladu obiteljskom i druženjima s ljudima. Volim ljude i cijeli život učim.>>> Jeste li zadovoljni dosad posti-gnutim?Jesam i ne žalim ni za čim. Držim da se ži-vot sastoji od iskorištenih i neiskorištenih prilika pa je samo pitanje što kod koga pre-vladava. Većinu prilika sam u životu uspio stvoriti i pametno iskoristiti što ne znači da mnoge prilike i nisam znao prepoznati.>>> U predavanjima znate spomenuti zanimljive citate ili osobe poput Mic-haela Portera1; postoji li osoba koja je Vama uzor i koja je osoba imala najveći utjecaj na Vas? Opet i poslovni i privatni segment.Zgodno pitanje (otkud ih samo izvlačite?). Više uzora je vezano za više pojedinih faza u mome životnom putu. Dok sam bio mla-di direktor hotela “Picok” u Đurđevcu uzor mi je bio veliki hrvatski hotelski menadžer Branko Jakopović. Kasnije, kao izvršni me-nadžer u “Podravki” jako sam težio voditi ljude poput Lee Iacocce (ex CEO Forda!).

Tko je i što je sve prof. Davor Perkov?

Predavač, konzultant, suradnik, vlasnik konzultantske tvrtke, autor knjiga i članaka, putnik, enigmati-čar, muž, otac, šef, ... menadžerska muška verzija Coco Chanel, ...

Usporedo s porastom mog zanimanja za znanost, konzultantski i istraživački rad, prof. Velimir Srića postajao je sve veći uzor. Danas, kada mi je taj posao tzv. “treća kari-jera”, prof. Sriću cijenim još više nego prije (jer ga što sam zreliji, mogu bolje razumje-ti). A privatno? Pa naravno, najveći utjecaj ima na mene moja supruga Višnja (bez iole ozbiljnije konkurencije!).>>> Strast su Vam putovanja, novinar-stvo i enigmatika. Možete li pokoju riječ o tome, a posebno kako čovjek otkrije da mu je strast enigmatika? Uživam u putovanjima jer kroz njih otkri-vamo nove, nepoznate svjetove (i drevne civilizacije!) te zanimljive ljude. Veseli me da sam tijekom dosadašnje prve polo-vice življenja na ovoj planeti putovao natprosječno puno, kako privatno, tako i poslovno. To se ne događa slučajno (kao uostalom ni bilo što drugo) već to čovjek

mora htjeti. Kadgod sam bio oduševljen i inspiriran nekom novom zemljom, re-gijom, mjestom ili metropolom, napisao sam putopis. Član sam i svjetske federa-cije turističkih novinara. A enigmatika? Volio sam rješavati križaljke pa sam tako jednog dana poželio i sastavljati. Početak je bio težak; godinu dana su mi urednici govorili:”Na dobrom ste putu ali morate ispraviti još to, pa to...”… i tako sve do prve objavljene križaljke u tjedniku “Vikend” kada sam imao svega 15 godina. Ne mo-žete ni zamisliti koliko sam bio ushićen. U stvarnom životu se doista do pravih vrijed-nosti ne dolazi lako! Danas sam već doajen cro-enigmatike a star sam tek 53 godine. Objavio sam, naime, preko 5000 križalj-ki i knjigu “Čarolija zagonetki”. Ako želite poboljšati svoj vokabular, razviti logiku rasuđivanja i korisno se razonoditi, nema ljepšeg hobija od enigmatike.

1 Michael Porter - bitan lik na području strategije i konkurentnosti (nedovoljno za opću ekonomsku kulturu, ali bolje išta nego ništa)

Piše Sandra Maros

Naša zbilja>>>

>>> S obzirom da ‘’propovijedate’’ kako po-duzeća i ljudi moraju biti drugačiji da bi se ne samo istaknuli, nego čak i opstali, recite mi po čemu ste Vi drugačiji od drugih?Drago mi je da ste kao moja studentica uočili da insistiram na težnji pojedinaca i tvrtki ka di-ferencijaciji. No, nisam propovjednik, već prije poticatelj (motivator)! Bitna je razlika između tih dvaju pojmova, jer kao “profić” savjetujem studentima i menadžerima ne samo zašto, već i kako biti jedinstven, drukčiji, prepoznat-ljiv...? A moja malenkost? Nezahvalno je i ne-primjereno govoriti o sebi u tom smislu. Reći ću samo da sam tijekom cijele karijere najviše držao do ostvarenja organizacijskih ciljeva i dostizanja natprosječne razine zadovoljstva kod dviju grupa ljudi: zaposlenika i kupaca. I točno tim redom! To su grupe zbog kojih se valja potruditi najviše što možemo. Ponekad i više od toga (ako je uopće moguće)!Kako je danas prezentiranje, u svim oblici-ma&veličinama, bilo poduzeća ili pojedinca, jedna bitna vještina, a samim time i pred-nost, te kako ste Vi, između ostalog, i preda-vač s ogromnim iskustvom pred raznolikim auditorijem, od studenata pa do vrhunskih menadžera, sjećate li se Vi svoje prve pre-zentacije? Kakva je bila? Strah? Trema?Kako se, Sandra, ne bih sjećao prve velike pre-zentacije (i to timske, što je bitno zahtjevnije od individualne)! Bilo je to prije 10-11 godi-na kada je u „Podravku“ došla „nova moda“ – PowerPoint prezentacije i snažniji timski rad! Moja suradnica i ja nismo znali raditi u PPointu, tražili smo panično po tvrtki one rijetke koji su znali namjestiti da avioni lete, slova brzo ulaze na slide s lijeva i desna poput puščane tanadi, kojekakvi zvučni efekti, šarenilo boja …, sve ono početničko, kada je vizualno bilo važnije od sadržaja. Trebalo je u 15-ak min prezentaci-je impresionirati prepunu dvoranu menadžera na internoj konferenciji prodaje i marketin-ga. Sanja i ja smo to uspjeli izvesti, imali smo tremu (što je za razliku od straha pozitivno), ali gledano s današnjeg rakursa, radije bih se nasmijao, nego uozbiljio na spomen toga do-gađaja. Prezentacijske vještine su inače jedna od najvažnijih menadžerskih kompetencija koje se mogu uvježbati. Radeći sa studentima i menadžerima uočavam da se sustežu izlaska pred druge. S obzirom da je – kako reče jedan grčki filozof – čovjek doista samo dva puta sam u životu; neposredno prije nego umre i nepo-sredno prije javnog nastupa, preporučam dva zlatna savjeta: stalno širite svoja znanja o ma-teriji koju prezentirate i vježbajte, vježbajte…!>>> Vjerujem da imate dosta zanimljivih anegdota s tih mnogobrojnih izlaganja pa nimalo ne sumnjam da neku od njih može-te i podijeliti s nama?Naravno. Evo jedne poučne. Na jednoj stra-teškoj konferenciji „Podravke“ u Pragu trebao sam nastupiti prema rasporedu polusatnim izlaganjem svog projekta tek u 18 h. Točno u isto vrijeme kada je započinjalo drugo polu-vrijeme vrlo važne rukometne utakmice Hr-vatske sa Srbijom. Znajući da su početak i kraj

prezentacije njene najvažnije faze, cijeli dan sam razmišljao kako da započnem svoj nastup i privučem pažnju već umornim sudionicima, koji od jutra koncentrirano slušaju i analiziraju projekte kroz prezentacije. I onda mi je napo-kon sinulo! Kada sam došao na red, mirno sam izašao pred 50-ak „iscijeđenih“ menadžera, prešao lagano pogledom s lijeva na desno, nasmiješio se i kazao: 10:7!? I važno napravio stanku. Svi su digli svoj pogled sa svojih papira i rokovnika upitno zureći u mene. Nakon par sekundi rekao sam slavodobitno: „To je rezul-tat na poluvremenu. Mi vodimo!“ Svi su se odjednom uskomešali, oraspoložili, nasmijali, potapšali jedni druge, opustili se i nakon pola minute opće razdraganosti sam započeo svoju prezentaciju u odličnom ozračju i uz visoku ra-zinu pažnje svih nazočnih. Dvije pouke: 1. - vrlo je važan početak prezentacije; ako u 2-3 minu-te ne dobijete simpatije auditorija izgubit ćete publiku, 2. - improvizirajte ako treba, samo da ostvarite ovo prvo! Naime, tada nisam imao ni-kakvih saznanja o rezultatu utakmice na polu-vremenu. Bilo je važno smanjiti tenzije i ljutinu što sastanče cijeli dan tako da ni TV ne mogu gledati, odnosno valjalo je reći ljudima nešto poticajno, radosno, nešto što žele čuti. Kada sam im to podario, dalje je bilo „place F cake“. A koji je bio stvarni rezultat na poluvremenu rukometne teme, pitate se zacijelo. Vjerovali ili ne, bio je gotovo identičan 10:8. Ponekad, da-kle, morate imati sreće, hrabrosti i intuicije.>>> Kako smo Vas imali priliku gledati u emisiji ‘’Lica nacije’’2 , bar oni koji taj petak nisu bili na studentskom partyu, recite je-ste li zadovoljni gostovanjem i kojim ‘’pu-tevima’’ ste dospjeli u emisiju? Divim Vam se što ste imali strpljenja pogle-dati tu tv-emisiju koja se godinama emitira u “porno terminu” (tako kaže sam voditelj i ured-nik Branimir Bilić!?). Zar kao mlada i privlačna dama zaista niste imali pametniju opciju za taj petak? No da, zadovoljan sam gostovanjem jer sam na svoj način kazao što mislim o krizi i održivom razvoju te ukazao na moguća rješe-nja. Iskoristio sam priliku koja se ne pruža svaki dan (vidi odgovor pod 3. pitanjem!). Najvaž-nije mi je da su kroz stotine sms-ova i drugih poruka mladi ljudi izrazili čestitke i zahvalu što

sam ih apostrofirao i založio se za izjednačenje statusa pri zapošljavanju (između studenata, državnih i privatnih obrazovnih institucija). Za tu ozbiljnu (i popularnu) emisiju Biliću me preporučila gđa Branka Šeparović nakon što je proučila moju doktorsku disertaciju o upravlja-nju promjenama u poduzeću uz održivi rast.>>> Što bi odgovorili da vas premijer dr. sc. Ivo Sanader, s obzirom na svjetsku kri-zu i njene posljedice za Hrvatsku, zapita: ‘’Davore, što da radim?’’Rekao bih mu da preskupo plaća mnoge su-radnike da bi čuo vlastito mišljenje. Gospo-dine premijeru, mijenjajte sebe i okružite se sposobni(ji)ma da svi skupa “lakše dišemo”! Je-dini način da budete nezamjenjivi – kako reče Coco Chanel - jeste da se stalno mijenjate!>>> Na kojim temeljima ljudi, a na kojima poduzeća, trebaju graditi budućnost tj. opstanak?Opstanak treba graditi na poticajnoj viziji bu-dućnosti, jasnoj misiji, zajedničkim vrijedno-stima i strategiji s precizno određenim (i napi-sanim) ciljevima. To je moj “recept”. Vrijedno je svakog truda i uloženog vremena baviti se budućnošću jer ćemo tamo provesti ostatak života. A jedini trenutak kojim doista raspo-lažemo i koji je apsolutno pod našom kontro-lom jest ovaj – sadašnji!!!>>> Za kraj, može neki savjet, poruka, ci-tat ili čak pjesma, svim ljudima dobre volje koji će ovo čitati..Kada postigneš ono što si želio u borbi za sebe i svijet te učini kraljem dana, samo priđi ogle-dalu, pogledaj se i vidi što TAJ čovjek ima za reći. Jer to nije tvoj otac ili majka, ili žena čije su-dove moraš proći; Osoba čije mišljenje najviše znači u tvom životu, Ona je koja te gleda iz ogledala.*Svim ljudima dobre volje želim da budu etični i odgovorni, ponajprije pred samima sobom kao što kaže Dale Wimbrow u svojoj pjesmi „Čovjek u ogledalu“ iz koje su gornji odabrani stihovi.Život je lijep, šteta ga je potratiti samo na op-sesivno stvaranje materijalnih dobara i posti-zanje kratkoročnih ciljeva, ne vodeći računa o dugoročnim učincima, obiteljskom skladu i budućim generacijama. Radite dobra djela

2 Emisija ‘’Lica nacije’’ - 17. 04. 2009.; tema “Kriza i održivi razvoj”; urednik: Branimir Bilić; HRT 1* Dale Wimbrow “Čovjek u ogledalu” (iz knjige Blanchard K., Peale N., “Kako poslovati pošteno i uspjeti”, Illyricum3P&T, Zagreb, 1994. str. 29)

svibanj 2009.24

Naša zbilja>>>

25svibanj 2009.

Ekonomijadau Rovinju

Piše Vedran Mileta (izbornik malonogometne momčadi Libertasa)

Libertas sport>>>

11. međunarodna Ekonomija-da održavala se od 20.-24. svibnja 2009. u Rovinju. Su-djelovale su ekipe ekonom-

skih fakulteta: Zagreba, Osijeka, Rijeke, Mostara te Veleučilišta Rijeka, Veleučilišta Šibenik, Veleučilišta Vern i Visoke poslovne škole Libertas. 21. svibnja održan je ždrijeb, tako da je mom-čad Visoke poslovne škole Libertas uvrštena u skupinu s državnim prvacima, Ekonomskim

fakultetom Zagreb, osvajačima Ekonomijade u Sarajevu 2009., Ekonomskim fakultetom Ri-jeka te Ekonomskim fakultetom iz Osijeka.U prvoj utakmici održanoj 22. svibnja su-parnik je bio Ekonomski fakultet iz Zagreba. Tijekom cijele utakmice naši nogometaši su dominirali, a u završnim minutama susreta primili su nes(p)retan gol i utakmica je zavr-šila 1:0 za protivnike.U drugoj utakmici, svega dva sata nakon prve, naši dečki su se ‘’probudili’’ te uvjerljivo savladali Ekonomski fakultet iz Osijeka rezul-tatom 4:1.23. svibnja, u odlučujućoj utakmici za polufi-nale, suparnik je bila vrlo jaka momčad Eko-nomskog fakulteta Rijeka, koja je trijumfirala na Ekonomijadi u Sarajevu. Tu su naši dečki pokazali svu svoju snagu te odigrali najbolju utakmicu do sada i savladali domaćine Rijeku uvjerljivo s rezultatom 5:2.U subotu 24. svibnja održana je polufinalna utakmica u kojoj je suparnik bio branitelj prošlogodišnje titule, malonogometna mom-čad Veleučilišta iz Šibenika. U neizvjesnoj utakmici, koja je završila rezultatom 1:1, pri-stupilo se izvođenju kaznenih udaraca, nakon kojih smo slavili ukupnim rezultatom 4:3. U finalnoj utakmici smo se borili protiv držav-nih prvaka, Ekonomskog fakulteta iz Zagreba. U vrlo čvrstoj i tvrdoj utakmici, koja je završila rezultatom 0:0, o zlatnoj medalji i pobjednič-kom peharu odlučivali su penali, nakon kojih je naša momčad slavila ukupnim rezultatom

Malonogometnu momčad Visoke poslovne škole Libertas sačinjavali su sljedeći igrači: Vedran Mileta (izbornik), Andrijano Dujmović (golman), Darijo Buratović (golman), Ante Miličević, Andrej Markić, Bernard Čilić, Zvonimir Marić i Goran Mandić

Nogometna momčad se vratila s 11. Ekono-mijade u Rovinju na Visoku poslovnu školu Libertas okrunjena prvim peharom i zlatnim medaljama.

2:1, zahvaljujući izvanrednom golmanu An-drijanu Dujmoviću koji je obranio dva penala protivničkih igrača.

svibanj 2009.26

V jerojatno ste čuli priču o tome kako se John D. Rockefeller obogatio: počeo je kao ulični prodavač jabuka, marljivo

skupljajući dolar po dolar… sve dok mu jed-noga dana njegova baka nije u nasljedstvo ostavila milijun dolara!E, nije. Najbogatiji čovjek svoga doba, koji je konsolidirao naftnu industriju, ali i zadužio svoju zemlju i čovječanstvo plemen-itim donacijama, već je na početku pokazao odlučnost i motiviranost koje su ga dovele do velikog uspjeha.U dobi od devetnaest godina pokrenuo je prvi posao-partnerstvo s mladim Englezom Clarkom. U prvoj godini imali su prihod od 450 000 dolara. Clark je radio na terenu, Rock-efeller je kontrolirao ured, vođenje knjiga i odnose s bankarima.Od početka je Rockefeller pokazivao ogroman talent za metode i organizaciju. Poduzeće je prosperiralo za vrijeme Građanskog rata. Pronalaskom nafte u Pennsylvaniji, (Pennsyl-vania oil strike, 1859.) i izgradnjom željeznice prema Clevelandu, ušli su u posao prerade nafte sa Samuelom Andrewsom, koji je imao potrebno tehničko znanje. Tijekom dvije go-dine, Rockefeller je postao stariji partner; Clarka je isplatio, a poduzeće Andrews i Rockefeller postalo je najveća rafinerija u Clevelandu. Druga rafinerija, Standard Works, otvorilo drugo poduzeće 1865., osnovano u ime njegovog brata Williama; prodajni ured otvoren je u gradu New Yorku 1866. god-ine. Financijskom pomoći S. V. Harkness-a i

Priča oRockeffeleru

Možemo li i danas napredovati do neslućenih društvenih i financijskih visina, ako pokažemo volju i unovčimo pravu ideju? Je li vrijeme brzog stjecanja velikih iznosa novaca daleka prošlost koja pripada počecima kapitalizma? Tko su ljudi neobičnih vizija i velikih ideja? Možemo li ponešto naučiti prelistavajući njihove biografije?

novoga partnera, H. M. Flaglera, koji je pored toga osigurao i povoljne uvjete transporta željeznicom, Rockefeller je preživio gorku konkurenciju u poslu s naftom.

FilantropijaOd svog prvog zaposlenja, gdje je zarađivao 50 centi dnevno kao pomoćnik knjigovođe, Rockefeller je imao naviku odvajanja 10 % zarade u dobrotvorne svrhe. Rastom prihoda, rasla su i njegova dobrotvorna davanja, a vrijeme i energiju odvajao je za filantropske projekte. U početku je savjet tražio od crkve. Crkva je htjela svoje vlastito sveučilište i go-dine 1892. otvoren je University of Chicago, pod briljantnim vodstvom osobe kojoj se Rockefeller divio, Williama Raineyja Harpera. Sveučilište je bio Rockefellerov prvi veliki filantropski pothvat. Tijekom života tom je pothvatu dao preko 80 mil. dolara i sveučilište načinio potpuno neovisnim pod Harperom. Grad New York izabrao je za izgradnju Centra za medicinska istraživanja (sada se zove Rock-efellerovo sveučilište) 1901. godine. Među postignućima sveučilišta su istraživanja žute groznice, otkriće seruma za borbu protiv upale pluća, napredak u eksperimentalnoj kirurgiji i rad na dječjoj paralizi. Godine 1902. ustanovio je Opći obrazovni odbor (General Education Board). Ukupan iznos Rockefel-lerovih filantropskih pothvata procjenjuje se na 550 mil. dolara. U konačnici su iznosi toliko narasli da je unajmio tim stručnjaka da mu pomognu. Na taj način nastala je Rockefel-

Zanimljivost:Najbogatiji čovjek svog vremena, John D. Rockefeller, prije nego se obogatio, bio je nezaposleni mladić sa sela sa završenim tromjesečnim tečajem računovodstva. Odlučnost i motiviranost, koje su ga dovele do velikog uspjeha, pokazao je na početku svoje karijere kad se odlučio zaposliti u nekoj od vodećih tvrtki u Clevelandu. Nije znao što točno želi raditi, ali je znao da posao mora naći u nekoj velikoj tvrtki. Najprije je u gradskom imeniku odabrao sve značajnije tvrtke i počeo ih svakodnevno obilaziti i to od osam sati ujutro. Svugdje je želio razgovarati s glavnim direktorom, koji je uglavnom bio nedostupan. Nakon što je neke tvrtke obišao i dva ili tri puta, ambicioznost i temeljitost isplatile su se. Rockefeller će do kraja života slaviti 26. rujna jer je toga dana naletio na partnera jedne ugledne firme koji mu je napokon dao posao.

Priredio Šerif Memedi

lerova fondacija, osnovana 1913. godine, s misijom «promaknuća dobrobiti čovjeka u svijetu». Rockefellerov privatni život bio je do kraja jednostavan. Bio je čovjek s malo strasti, s ogromnim talentom za razvijanje posla, motivacijom i fokusiranom koncentracijom. Život je posvetio razvijanju posla i organ-iziranoj filantropiji. Umro je 23. svibnja 1937. u Ormondu, Florida, u dobi od 98 godina. Kada je John bio predsjednik naftne kom-panije Standard Oil, 1911. Vrhovni sud SAD-a presudio je, kako kompanija stvara ilegalni monopol, te ju je morao razdvojiti na 34 nove kompanije. Tako se John tada našao u nesvakidašnjoj situaciji. Od vlasničkog ud-jela u jednoj naftnoj kompaniji, odjednom je postao vlasnik dionica 34 nove naftne kom-panije. Za njega se smatra da je najbogatiji čovjek koji je ikada živio. Preračunato u današnje dolare, njegovo bogatstvo iznosilo je blizu 200 milijardi dolara.

John Davison Rockefeller

John Davison Rockefeller rodio se 8. srpnja 1839. u mjestu Ri-chford, država New York. Nje-gov je otac bio vlasnik farme i bavio se trgovinom uključujući drvo i patentirane lijekove.

Svjetlost iz davnina>>>

Postoji li lektira koja će nas odvesti u svijet su-trašnjice? Lektira koja će nas pitati : „Dolazi li budućnost k nama ili ipak mi šetamo prema

njoj?“ Lektira koja će nam možda i malo novog kritičnog razmišljanja usaditi u učmalo obično življenje.Konačno je i ovaj semestar gotov. Nekima je potpuno gotov, nekima će završiti tek u jesen, prošaranu ljetnim učenjem. Nepravda je, zapravo, kad vrijeme sunca, ljubavi i nadanja provedemo učeći. Treba li nam ipak malo ljetne razbibrige, nekakvog punjenja baterija vo-lje i nadanja? Pitala sam se, koju knjigu ovo ljeto čitati? Knjigu koja mi neće biti pre naporna, koju ću pročitati do kraja i koja će mi jednostavno biti zanimljiva gdje god se našla.Dakle, knjiga mora biti ugodna za čitanje i mora me potaknuti da počnem razmišljati na drugačiji način. Mora mi dati neke nove motive, otkriti neke tajne stranice življenja, razlistati moju zapretenu snagu i dati mi volju. Jer, ljubav i volja su okrilja za velika djela. Još je davno ovu rečenicu spomenuo Goethe. Pa ako je njega poticala, valjda će i meni rečenica ovakvog sadržaja ući u srce i misao sva-kodnevice. Odlučila sam se za zbirku eseja, autora Konrad Pa-ula Liessmanna: „Budućnost – Dolazi!“Što reći o njemu? Liessmann je jedan od najuglednijih i najposebni-jih austrijskih filozofa i znanstvenika. Osim što je proglašen 2006. godine za znanstvenika godine, profesor je na Fakultetu za filozofiju i obrazovane znanosti u Beču. Ovaj 53 godišnji Austrijanac postao je poznat ši-rokoj javnosti kroz znanstvene knjige , eseje i ko-mentare vezano za aktualne moralne vrednote i za društvena pitanja. Prema njemu se znanstvenici ne razlikuje puno od filozofa, samo što za filozofe već tisuće godine vri-jedi poznati stav: „Filozofi razmišljaju“. Zapravo, filozofi se bave ljudima, opstankom duše i tijela. Bave se bitkom i vječnim pitanjem, da li je-smo, jer smo misaono i djelatno biće, ili jesmo, jer smo sami po sebi takvi? Dakle, postojimo li, jer se vodimo svojom mišlju, razumom i stavom ili smo onakvi kakvi jesmo stvoreni, vođeni i ograničeni već rođenjem. Njegova zbirka eseja uključuje 7 eseja koji su do-bro izabrani da nas potaknu na drugačiji način razmišljanja. Najveći esej je onaj po kojem je knji-ga dobila naslov. Drugi naslovi eseja su: „Volja za prividom., O istini i laži“, „ Granice i prekoračenja granica“, „ Kultur-inflacija“, „Društvo bez vizije˝, ˝Ži-vjeti s nesigurnostima“, „Krivulje ničijoj zemlji“ te „Oskudica u izobilju“.Autor nas hoće potaknuti da sebi postavimo neka nova pitanja.

Ljetna Lektira

Vrijedi li više sadaš-njost ili budućnost? Živeći sadašnjost, mi stalno dodirujemo budućnost. Mi zapra-vo nikada ne živimo u budućnosti, osim što je promišljamo. Promišljajući stalno budućnost, zapravo, besramno gazimo sadašnjost. A zgaže-na sadašnjost čini nas nesretnima za promi-šljanje budućnosti. Nije li bolje biti sretan sada te kroz sada i ovdje produžavati sreću? To se zove upravljanje sobom i budućim doga-đajima. Jer, ako samo nervozno čekamo, a svjesno ne stvaramo, onda će nam buduć-nost stvoriti drugi. A drugi su; korporacije, modisti, razni pripadni-ci raznih kasta i cehova, propali nesretni pjesni-ci i govornici. Čovjek je ipak biće poznatog. U poznatom se potiru strahovi, u poznatom se stvara, pa i buduć-nost. Nešto ne nastaje iz ništa. Zato, moramo biti - da bi očekivali, jer ako nismo - onda nemamo; pa ni nade za budućnost.

Da preokrenemo ona temeljna pitanja – tko smo, što smo i odakle uopće dolazimo!?U biti, eseji se bave stavovima koji se nadvijaju nad suvremeno društvo, koje Liessmann kritično preispituje. Liessmann navodi kako je „prekasno doći˝ – te-meljni strah našeg društva. Dakle, biti od jučer - nitko ne želi, a opet trka za bržima udaljuje nas, smatra autor, od samog živo-ta i od sadašnjosti. Stječe se dojam da sadašnjost postaje sve manje važna. Prošlost je pak nekako samo povezana sa sjeća-njima i sa nekim mukama na koje se ne želimo prisjetiti. A budućnost je pak postala „in“. Budućnosti zna-či za većinu nas nadanje, očekivanje, nešto više i svjetlije.Liessmann se počeo pitati kroz ovu kritičnu zbirku eseja (koja još nosi podnaslov „O sekulariziranim očekivanja spasenja i razočarenja u vezi s tim“) da li mi možda ipak patimo očekujući nešto posebno u toj razvikanoj budućnosti. Da li je možda od do-lazeće budućnosti ostalo samo ono „dolazeća“? Što je na kraju uopće ta budućnost? Novi brend koji se ustupa „čekačima boljega“ kao franšiza, strogo definiranog ugovora.Neka konkretna pitanja kao:“ Koji društveni uči-nak će imati ti likovi budućnosti?“, razrađuju se u ovom opusu. Ne znam, zapravo, kako je u biti onima kojima ovisi egzistencija o tom čekanju na budućnost? Prije su se generacije nadale spašavanju kroz vječ-ni život, kroz nadu u stalno postojanje na nekom drugom boljem svijetu. A danas...U koje buduće spašavanje mi u biti vje-rujemo? Rekla sam već da je budućnost postala „in“. Ko-misije budućnosti se formiraju. Filozofira se u ra-dionicama o budućnosti. Sve karte stavljamo na tržište budućnosti. Pripremaju se poduzeća i rad-nici na neko posebno vrijeme odlučivanja i poslo-

Piše Nastazija Remenar

27svibanj 2009.

Riječ odzvanja, a muk je posvuda>>>

svibanj 2009.28

Priredio Šerif Memedi

Bolonjski proces naziv je za reformu vi-sokog obrazovanja u Europi, kojoj je osnovni cilj promicanje mobilnosti

studenata i profesora uspostavljanjem tzv. Europskog prostora visokog obrazovanja do 2010. godine. Naziv ‘Bolonjski proces’ dolazi od Bolonjske deklaracije koju su 19. lipnja 1999. potpisali ministri zaduženi za visoko obrazovanje iz 29 europskih država. Formalni naziv Bolonjske deklaracije je “Europski pro-stor visokog obrazovanja’” Hrvatska je Bolonjsku deklaraciju potpisala na Rektorskoj konferenciji 2001. u Pragu i na-kon toga Bolonjski proces postaje obavezan u Hrvatskoj.

Promjene u sedam točaka1. Novi studijski programi usklađeni sa srod-

nim programima zemalja potpisnica Bo-lonjske deklaracije.

2. Prihvaćanje triju stupnjeva studija: pred-diplomski, diplomski i poslijediplomski i uvođenje suplementa diplomi radi lakšega zapošljavanja.

3. Uvođenje bodovnog sustava (ECTS - Euro-pean Credit Transfer System).

4. Pojačana mobilnost u kojoj će se studenti tijekom studija moći uključivati u nastavu unutar vlastitog i unutar europskih sveuči-lišta.

5. Uvođenje usporedivih akademskih i struč-nih stupnjeva radi lakšeg zapošljavanja i međunarodne konkurentnosti.

6. Obveza osiguravanja, praćenja i upravlja-nja kvalitetom visokoobrazovnog sustava te postizanje ekonomičnosti i smanjenja trajanja studija.

7. Kraći postupak priznanja diploma stranih visokih učilišta.

Akademski stupnjevi • za preddiplomski studij, zvanje prvostupnik

(anglosaksonski ekvivalent Bachelor of Sci-ence)

• za diplomski studij, zvanje magistar struke ili doktor struke za sveučilišne medicinske studije (anglosaksonski ekvivalent Master of Science)

• za poslijediplomski studij, zvanje doktora znanosti (latinski doctor scientiarum)

Prihvaćanje sustava temeljenog na dva glavna ciklusa - preddiplomskom i diplomskom. Pri-stup drugom ciklusu zahtijeva uspješno zavr-šen prvi ciklus studija, koji bi morao trajati naj-manje tri godine. Stupanj postignut nakon tri godine smatra se potrebnim stupnjem kvalifi-kacije na europskom tržištu rada. Drugi ciklus vodit će magisteriju i/ili doktoratu, kao što je to slučaj u mnogim europskim zemljama.

ECTS• ECTS - European Credit Transfer System = Eu-

ropski sustav prijenosa bodova, projekt Eu-ropske zajednice donesen 1989. godine, koji studentima omogućuje priznanje diplome i slobodno kretanje unutar Europske unije

• Od 2001. to je instrument harmonizacije vi-sokoga školstva u Hrvatskoj

• Ključni element ECTS je koeficijent optere-ćenja studenta, tj. bod (credit)

• Bod je jedinica kojom se prikazuje ukupna količina rada studenta (predavanja, semi-nari, učenje kod kuće, ispit, sudjelovanje u nastavi…)

• Svaki studijski program, bez obzira na razinu kvalitete, mora biti bodovan s 30 bodova po semestru

• Bodovi se mogu postizati i izvan visokoškol-skog obrazovanja, uključujući i cijeloživotno učenje, pod uvjetom da ih prizna sveučilište koje prihvaća studenta

Uvođenje suplementa diplomi radi lakše-ga zapošljavanjaSuplement diplomi = dopunska isprava koja se izdaje uz diplomu, te dodatno objašnjava završeni akademski stupanj, ali ne zamjenjuje diplomu. Dijeli se na dva dijela:1. Suplement diplomi – najbitniji podaci2. Apendiks suplementu – navedeni su objek-

tivni podaci o programu, obavezama i op-terećenjima s kojima se student susretao tijekom studija

Prema preporuci Vijeća Europe i UNESCO-a, suplement sadržava i niz osobnih podataka o studentu i učilištu, opis studijskog progra-ma, način studiranja (redovit ili izvanredan), broj sati predavanja i popis položenih ispita s ocjenama i ukupnim prosjekom.

Reforma visokog obrazovanjaŠto je Bolonjski proces?

Stupanj/Ciklus ECTS-bodovi u ciklusu ECTS-bodovi od početka studija

Prvostupnik (BSc) 180-240 180-240 (3-4 godine)

Magistar (Msc/MA) 60-120 300 (5 godina)

Doktor znanosti (PhD) 180 480 (8 godina)

vanja. Mi se u biti borimo da budemo „fit“ za budućnost, totalno pripremljeni preparirani hodači, spremni na skok gotovo u neku dru-gu dimenziju.S ekonomske strane signalizira se da će u bu-dućnosti vladati nekakva dinamika i sigurnost, jer sigurnost i inovacije ipak i sada pokazuju da su vrijedne truda. I onda, tko nakon ovakve sa-dašnjosti danas želi biti od jučer?Zadnjih godina je riječ budućnost postala jedna od najčešće korištenih riječi. Provlače se i izreke kao: „Spremnost na budućnost˝ ili ˝Sposobnost za budućnost“. Dok nam je prošlost nekako pretežno opte-rećujuća, u mislima nam je budućnost nešto pozitivno. Ok, treba biti „fit“ za tu dolazeću budućnosti, ali kad točno ona dolazi i kad ćemo mi biti

potpuno spremni za nju? Osim toga, nije li budućnost samo misao, jer ona je uvijek sada i nešto prije sada. Ona se zapravo stalno deša-va, stalno razlistava i prolazi. Prema ovom autoru budućnost je „ sekulari-zirani očekivani spas“. Kako reagiramo na to? Nekakvim religiozno sekulariziranim raspo-loženjem?! Očekivano spasenje je nekako za optimiste, a strah od apokalipse za pesimiste. Budućnost je u biti jedan način olakšanja. Sve nas olakšava utjeha, koja leži u budućno-sti. Mi živimo za dolazeće, jer je u tom dolaze-ćem nekako sve izgleda bolje.Na kraju, mi možda ipak kroz sadašnjost samo šećemo prema našoj budućnosti. Konrad Paul Liessmann se približava toj temi jako kritično, ali opet ne vrijeđa druga mišlje-nja i stavova.

Tako da se za „optimiste prema budućnosti“ i za one „pesimiste prema budućnosti“ može puno toga naći u njegovim esejima. Možda je najvažnije, a što autor razrađuje u svom najnovijem djelu, određivanje pro-stora opasnosti koja se današnjem društvu nadmeće s riječju „budućnost“ i kroz puko čekanje na nju.Zato, čitajte filozofske prepletaje ovog auto-ra. Naučiti će Vas strpljenju i čekanju, a to nam je svima potrebno, zar ne?!

Riječ odzvanja, a muk je posvuda>>>

29svibanj 2009.

Danas se može i mora govoriti o proizvodnim pravilima, o gospodarskim prilikama, ne odva-jajući ih od temeljnih ljudskih vrednota i izra-žavanja vlastitih talenta, poštivanja drugoga, uzornosti. Danas se može i mora misliti više na kakvoću rada, nego na njegovu količinu, bez obzira što trenutno živimo u vremenu ve-like gospodarske krize. Ovo je vrijeme u kojem treba što hitnije početi graditi globalnu „Noinu arku spasa“. Vrijeme je priznanja loših odluka, vrijeme priznanja krize,.. Tek nakon priznanja činjeničnog stanja moguće je pokrenuti pro-mjene, jer vrijeme ne-povratno prolazi. Vri-jeme koje nam je na raspolaganju, postalo je ograničeno. Ono nije neiscrpna zali-ha, nije zamjenjivo, ne može se ponovno steći, nije ponovljivo, ne da se reciklirati, ne može se posjedo-vati… Stoga ga ne smijemo uludo troši-ti. Čini mi se da baš u ovom trećem tisućlje-ću moramo zagospo-dariti vremenom koje

Vrijeme životnih promjenaTreba postaviti organizaciju vremena i ne dozvoliti da nam vrijeme prolazi, a da u njemu nismo pronašli nešto za sebe, niti smo u njemu ostavili nekakva bitna jez-grovita sjećanja i dio svoje povijesti kojom se ponosi-mo. Pravilno iskorišteno vrijeme nas uči da možemo puno učiniti i od činjenja imati vlastitu korist. Takvo vrijeme nas uči, kako vladati sobom, svojim htijenjima i okolinom. Vrijeme s kojim koračamo svakodnevno trebamo ocjenjivati i pre-ispitivati i uvijek moramo znati prepoznati vremenske točke-polazišta za promje-ne, koje će nam odrediti neki kasniji tijek življenja. Vlada-ri vlastitog vremena znaju kada krenuti, kada stati, kada odmarati, a kada sebe žestoko u radu trošiti.

živimo. Postati njegovi istinski protagoni-sti…. Ne dozvoliti da vrijeme živi nas, nego baš suprotno - mi moramo živjeti njega; pa i čak vrijeme utrošeno u male svakodnevne stvari, neke pojedinosti, nijanse, možda ne-zamjetljive na prvi pogled, ali nijanse koje nas čine različitima od drugih, nijanse koje su rezultat vlastitog izbora različitosti. Mi, koji ne želimo živjeti statično, nepo-kretno, mi koji reagiramo ponekad neza-mjetljivo, a ponekad s nečuvenom silinom, moramo naučiti odlučivati. Mi koji smo u

Piše Nela Vidić

Riječ odzvanja, a muk je posvuda>>>

svibanj 2009.30

neprekidnom pokretu, želimo biti gospodari svoga života, jer osjećamo kad dolazi vrije-me građenja, vrijeme rušenja, vrijeme govo-renja, vrijeme šutnje…mi želimo vrednovati vrijeme u kojem se nalazimo, a ne trošiti ga uzalud, mi shvaćamo da jedna minuta ima 60 sekundi i da se nijedna od tih sekundi ne smije izgubiti. Želim reći da je vrijeme zapravo sveto, da mo-ramo znati ovladati promjenama – pa čak i znati negativno okrenuti u pozitivno. Jer ništa ne činiti – najgori je izbor. Mi želimo uvijek imati neki cilj (a cilj ne smi-jemo odvojiti od onoga u što vjerujemo), dohvatiti naše najviše vrijednosti. Stoga i naš rad, naše djelovanje, ne smije prestati biti izvor našeg samoostvarenja, izražavanja vla-stitih sposobnosti,…,on mora biti podržan dubokom motivacijom i upornošću. Proma-trajući život s najjednostavnije strane – život je zapravo vrlo jednostavan, jer koliko daje-mo, toliko i dobivamo.Odavno sam shvatila da znanje nije povla-stica malobrojnih, nego da ono pripada svim ljudima koji ga žele uzeti i imati, svim ljudima koji žele rasti u osobnoj zrelosti, tra-žiti svoje potencijale, ujediniti dijelove sebe, ali ne izgubiti dostojanstvo, a to često puta znači neki novi početak,...i to je bolje rješe-nje, nego dozvoliti gasiti se u sebi, jer, kao što rekoh na početku, vrijeme nije neiscrpna zaliha i ne može se ponovno steći - baš zato ga moramo živjeti; pa makar ponekad nekim mjestima i ljudima morali zauvijek reći zbo-gom. Ujediniti dijelove sebe, zadržati ili pak pronaći ponovno svoje dostojanstvo (a ono je temeljno), jer izgubivši ga, izgubili smo i same sebe. Eto, zato više volim promijeniti posao, nego izgubiti svoje dostojanstvo oso-be kakva želim biti (i učinih to ovaj mjesec) - pa zar nije normalno da se ljudska bića osje-ćaju uvijek korisnima i potrebnima, pa zar nije bolje izgorjeti poput baklje, nego tinjati poput mokre grančice…??? U današnjem društvu kao što je naše, gdje je obitelj, u širem smislu, razbijena, razmrvlje-na, sastavljena općenito od radnika; gdje se vraća kući samo na spavanje; gdje su odnosi između bračnih drugova svedeni na puku fizičku razmjenu; odnosi s djecom svode se na hladne naredbe odgojnog tipa; ali tamo gdje se ekonomsko preživljavanje zamjenjuje i poistovjećuje s onim psihološkim, duhovnim, tu radno okružje (tvrtka) po-staje mjesto, možda jedino u kojem se uspostavljaju najve-ći međusobni odnosi, nastoje ostvariti vlastiti snovi, zadovo-ljiti vlastite želje, razviti vlastiti potencijal, tražiti prijateljstva, čuvstva… Zato treba iznova izmisliti radno mjesto. Dajući mu smisao, jednu veću razinu. Rješenje je vrlo jednostavno (upravo su uvijek najbolja naj-jednostavnija rješenja): rješenje je - vratiti se samome sebi, raditi čistim srcem, ostaviti trag u povijesti postojanja; pa i povijest svake ustanove prije svega čine ljudi i nji-hovi ostvareni rezultati.

Pri tome odmor ne treba izbrisati iz misli. Odmor je zapravo vrijeme koje nam treba dati vremena i prostora da razumijemo što radimo i želimo li išta promijeniti ili ne. On je prilika da se smirimo, zaustavimo, jer kad smo uznemireni, pravimo najviše grešaka. Događa nam se da nakon određene situacije sagledamo sve iz malo drugačije perspektive i tada uvidimo gdje smo pogriješili i što smo zapravo trebali učiniti? Zato je bolje nastoja-ti biti smiren (koliko se može) i razumjeti da nije svaka greška fatalna.Kvaliteta i brzina obavljenog posla ne ovise o tome koliko i kada radimo, nego o tome kako smo se odmorili. Opasno je kada čo-vjek samo radi, a nikada se ne odmara. No jednako je tako tragičan čovjek koji spava i danju i noću. On je već mrtav. U prirodi oko nas postoji ritam rada i odmora. Tko to razu-mije, znat će živjeti. Sklad između odmora i posla donosi radost, sreću i uspjeh. Odmor je današnjem čovjeku potrebniji od hrane i pića. On svega ima u izobilju, ali pati od neizlječivog umora. Čovjek je preumoran da bi uopće mogao pronaći samoga sebe. I kada ima vremena, današnji čovjek ne zna što bi s njime. Najčešće bjesomučno nastoji ispuniti ga novim djelatnostima, makar ga one još više umarale, samo da se ne bi osjetio izgubljenim. Kako izaći iz tog začaranog kruga?Potrebno je prvo shvatiti da se umijeće življenja i odmaranja ne predaje u našim učilištima, a tako nam je potrebno.Nastavno na prethodno reče-no, vidljivo je da odmor odr-žava život kao što ga održava i rad. Odmor zato nije prestanak rada, nego upravo omogućavanje života. Odmor i rad su dva koraka u životu koji jedan bez d r u g o g a ne posto-je. Tko samo radi - brzo će se iscrpiti i nestati iz svije-

Riječ odzvanja, a muk je posvuda>>>

ta. Tko se samo odmara - brzo će očajavati, izgubiti smisao života i postati duhovno mr-tav. Rad i odmor su kao kucanje čovjekova srca. Srce pogoni krv u sve dijelove njego-va organizma, a onda je opet iz njih uvlači natrag. Srce postaje bolesno kada ne može tiskati krv u sve dijelove tijela ili kad je ne može dovesti natrag. Te dvije radnje se ne smiju miješati, one moraju ostati neovisne, ali moraju teći jedna nakon druge. Tada je čovjek zdrav. Ubacivati zdravu krv u organe - to je posao. Ponovo je crpsti natrag da se pročisti - to je odmor. Tko stalno radi ubit će se od posla, a tko ne radi, ubit će se od nera-da i nemara. Stoga odmor nije obično miro-vanje i nerad, a ni rad nije ubijanje poslom. Rad i odmor su ritam čovjekova života. Bit-no je ne miješati rad i odmor, ne unositi od-mor u rad. Kad se radi, treba raditi čitavim srcem, a kad se odmara to treba biti samo odmor. Zato se ne smije za vrijeme odmo-ra razbijati glavu o onome što smo radili na poslu. Odnosno odmor počinje onoga časa kada smo se isključili iz posla, kada možemo čuti zvukove, uočiti predmete oko nas. Kao što je posao obavezan, obavezan je i odmor. Produljimo li svoj posao i u odmor u bilo kakvom obliku onemogućujemo odmor, a ujedno time ne činimo ni dobar posao. Time

do kraja trošimo svoje energije pa kad se vratimo na posao, ne možemo

više kvalitetno raditi. Jednako tako produljujemo li svoj odmor u tre-nutke kada treba raditi, tada ćemo osjetiti da nam posao postaje sve teži i čini nam se da nas vrijeme stišće te ne možemo izvršiti ono

što trebamo. Upravo tada nastaje poznati sindrom stresa, prevelika

količina stresa vodi nas u potpuni slom: radna nesposobnost,

psihički i tjelesni p o r e m e ć a -

ji i bolesti, o v i s n o s t i , p o re m e ć e -no socijalno funkcionira-nje i izvan

r a d n o g mjesta.

31svibanj 2009.

Već je i najvećim optimistima ja-sno da je globalno zatopljenje naša svakodnevica. Sve je manje bijelih Božića, a sve više poplava i razornih vjetrova. Polovi se ubr-zano tope, cvijeće cvjeta, ježići i medvjedići sve kasnije odlaze na zimski san. Protokol iz Kyota, od prije nekoliko godina, mnogo je obećavao. No, čemu se zapravo možemo nadati? Znanstvenici su donedavno upozoravali da se led na Zemljinim polovima sve više i brže topi, zbog čega bi razina mora do 2050. mogla porasti čak 140 cm! Dakle, i razina Jadran-skog mora bi se mogla podignuti za više od jednog metra, što znači da bi mnoga mjesta na otocima i priobalju jednostavno – potonula. No, ovih je dana na vidjelo izašla zastrašujuća činjenica - njihova su predviđanja i mnogo bliže nego što se dosad tvrdilo. Arktik se po-čeo otapati mnogo brže od pred-viđenog, a najcrnja predviđanja,

Potvrđenoglobalno zagrijavanjeJe li došao kraj idili godišnjih doba koja su imala svoju stal-nu prepoznatlji-vost, svoj stalni kod. Uništava li čovjek sam sebe nesmotreno-šću, nebrigom i primitivnošću. Možemo li jedan uravnotežen planet gurnuti u agoniju neže-ljenih promjena i nepredvidljivih posljedica.

s kojima se slaže i nobelovac Al Gore, tvrde da će se potpuno oto-piti u ljeto 2013., tj. već za pet-šest godina. Prve mjere globalne brige o zračnom omotaču poduzete su zabranom proizvodnje i upotrebe freona, ali tek nakon pojave ozon-skih rupa kroz koje prodire smr-tonosno ultraljubičasto zračenje. No, rupe su ostale i trebat će ba-rem pola stoljeća da se zatvore pa je i globalno zatopljenje prihvaće-no s podjednakim fatalizmom. Da od 1985. temperatura kontinuira-no raste, potvrdila je nova studija iz Velike Britanije. Najtoplija je pak bila 1998., a 2007. je ‘spasila’ La Nina, ohladivši na tren atmosferu. Svih jedanaest najtoplijih godina zabilježeno je od 1994. godine, a 2007. bi trebala biti sedma najto-plija godina od 1950. otkad se pro-vode redovita mjerenja - navodi se u studiji koju je objavio Britanski meteorološki ured sveučilišta East Anglia. Osam najtoplijih godina

Priredio Šerif Memedi

zabilježeno je u ovom stoljeću - s iznimkom najtoplije od svih, 1998. - a u njima je prosječna tempera-tura bila 0,52 stupnja Celzija viša od prosjeka za razdoblje od 1961. do 1990. Objava rezultata studi-je koincidirala je s pregovorima o novom globalnom klimatskom sporazumu koji se upravo odvija-ju na Baliju. Posljednja godina u kojoj je prosječna temperatura na Zemlji bila ispod dugogodišnjeg prosjeka bila je 1985., a od tada temperatura kontinuirano raste, navodi se u studiji. Prema podaci-ma od siječnja do studenoga ove godine, 2007. će biti 0,41 stupanj Celzija toplija od dugogodišnjeg prosjeka, a vjerojatno bi bila i to-plija da nije bilo meteorološkog fenomena La Nine, koji je zaslužan za djelomično hlađenje atmosfere, navode stručnjaci Meteorološkog ureda.

http://www.moh.hr/hr/ekologija

Riječ odzvanja, a muk je posvuda>>>

svibanj 2009.32

T ko može odrediti koliko nam je dug put od izvora do uvira? Koliko dugo ćemo putovati do konačnog božjeg zagrljaja?

A do tada treba samo živjeti, onako, da nam bude lijepo, da uživamo. I dobro je kad to netko shvati i krene puninom svoga srca, ra-zigrano, nesputano, nasmiješeno, zaljubljeno kroz život. Jer poslije svega, kad se pogase svjetla životne pozornice, ostaje samo priča u koju nikad ne može stati ljudski život. Pa kako onda da se u nekoj običnoj pričici protegne dječak u srcu, a ljudina i bećar u stvarnosti, kao što je bio Antonio Lazić. Može jedino kao nekakva obavijest, kao neka tužna rečenica, kao nešto što se piše na kraju: „U teškoj prometnoj nesreći, na istočnoj obi-laznici na ulazu u Novu Gradišku, smrtno je stradao Antonio Lazić (28) iz Cernika, stalni član novogradiškog Moto kluba Strmac-Di-ablo“ i student 3. god VPŠ Libertas.I to je istinski kraj, tako su napisali pisari, ako ne računamo ono što nam je Antonio ostavio u srcima i sjećanju. A upravo to naj-duže traje. Jer ako nam sve oduzmu, a osta-ve samo ljubav i sjećanja, oteto će ponovno istom snagom izrasti.Njegov dobar prijatelj, Franjo Brandt, o Anto-niu je imao samo riječi hvale i divljenja.Antonio je bio stalni član novogradiškog moto kluba Strmac-Diablo. Vozio je svoju omiljenu Yamahu R1. Bio je „zadrti“ obožava-telj yamahinih motora. Vozio je trke na Grob-niku. I na kraju, poginuo je na svojoj snažnoj Yamahi na tako poznatoj „domaćoj“ pisti gdje je toliko puta sudjelovao u natjecanjima s naj-poznatijim vozačima Hrvatske.Osim motora, volio je aute, „zafrkanciju“ i tam-buraše. Bio je član lokalnog lovačkog kluba. Imao je poseban smisao za humor i pošalice.S grupom prijatelja iz VPŠ Libertas organizi-rao je feštu kod svojih u Cerniku. Bio je to dan veselja, tamburaške glazbe i prijateljstva. Fra-

njo Brandt se kroz tugu prisjeća: „Osobno nikada neću zaboraviti tu večer s tambura-šima kada smo zagrljeni ispred njih pjevali i uživali.“ Antonio je živio „punim plućima“. Silno je vo-lio putovati. A što sve nije volio taj bećar s dva srca? I biljar je igrao, a smijeh i dobrotu nese-bično dijelio.

... gdje jePitaju neki koji još ne znajuOtišao jeTamo gdje mi Svojom voljomNe usuđujemo kročitiGdje su širine najšireDužine najdužeI dubine najdubljeNe mari Vam on Za vrijemeZa zlatnikeIli za meke posteljeSamo nas ne može utješitiDok mu se ne pridružimo...

Uredništvo

... ponekad vrijedi snatritiIl u snove se sasvimPreselitiVjerovatiDa sve postojiDa se sve čujeI ono najtišeDa se život samo Titrajući u sebiMijenja u zvukove I pretvara U razne oblikeDa se našaliDa nam se sakrijeAli zapravoZauvijek trajeU NečujnomI nevidljivom...

Phillipe Brinsky

Možda kroz ove stihove jednog pjesnika koji je često pisao o tuzi, rastan-cima i nadanjima, najbliži osjete smiraj i utjehu, a to je i prilog sjećanju svih nas s VPŠ Libertas na kolegu i prijatelja Antonija Lazića.

I on i njegov klub, nadaleko su poznati po nizu dobrotvornih akcija, a najnovija je bila »Spring moto party za Martinu», koja je odr-žana nedavno u mjestu Šumetlica.A njegovi najbliži: majka Marija, otac Stanko, sestra Lucija i zaručnica Maja, gdje će oni smje-stiti svoju silnu tugu? Kako će dalje kroz život? Kažu da će svi nekako, ali roditelji najteže.

In Memoriam

PoginuovozećisvojomiljenimotorAntonio Lazić

Duško Pavlović

Djelo je izvrsno osvježenje naše znanstvene i stručne literature iz tog područja, ponajprije zbog njegove originalne i kvalitetne obrade i prezen-

tacije. Posebice ističem važnost djela za pronalaženje putova jačeg uključivanja Hrvatske u međunarodnu robnu razmjenu i popravljanja negativnog salda trgovin-

ske bilance putem izvoza složenije robe s više dodane vrijednost… Veliki dio konkretnih pragmatičnih rješenja temeljen je na autorovu iznimnom bogatom i uspješnom iskustvu u

međunarodnoj trgovini.prof.dr.sc. Ivo Andrijanić

Ovo djelo je izvorni rad i u smislu korištenja znanstvenih spoznaja kao i načina njihova interpreti-ranja, kauzalnog povezivanja i formuliranja zaključaka. Kvalitetnom obradom predmeta istraživanja omogućuje znanstvenoj i stručnoj javnosti uvid u problematiku inozemnih investicija i njihovih glavnih nositelja, multinacionalnih kompanija. Namijenjeno je prije svega studentima, ali i gospodarstvenicima te široj čitateljskoj publici koju zanima područje međunarodnih ekonomskih odnosa

prof.dr.sc. Josip Senečić

Inozemnedirektne

investicije umeđunarodnoj

trgovini

Izdavač: Golden marketing-Tehnička knjigaJurišićeva 10, Zagreb

ISBN: 978-953-212-376-0

Cijena: 160,00 kn

Ova knjiga je namijenjena širo-kom krugu korisnika. Sa zani-manjem će je prihvatiti i koristiti oni koji se prvi put susreću sa statistikom (učenici srednjih škola, studenti, polaznici razli-čitih tečajeva ili seminara), kao i oni koji već imaju određena znanja iz statistike, ali u njezinoj primjeni povremeno nailaze na teškoće. Knjiga je začuđujuće dobro si-stematizirana i lišena svih opte-rećujućih podataka, koji obično u mnogim knjigama slične namjene dovode korisnika pred nepremo-stiv zid. Knjiga u dubini i kvaliteti svoje sadržine nenametljivo oslikava autora kao velikog poznavatelja statistike, koji je na promišljen, jednostavan i učinkovit način približio predmetni nauk širokom krugu korisnika. Veoma važno je naglasiti; da autoru u ovom slu-čaju nije bilo bitno samo napisati

knjigu, već nesebično i jednostavno osvijetliti prostor jedne inače zahtijevne

i složene materije.mr. sc. Nebojša Stanić

Primijenjena statistikau MS Excelu

Izdavači: ZORO d.o.o.,Gundulićeva 26, ZagrebNAKLADA ZORO d.o.o.,Šenoina 14, Sarajevo

ISBN: 978-953-6296-87-3

Cijena: 220,00 kn

0

5

25

75

95

100